Šta će nam skupština, možemo se svađati i na Tviteru

Ni potpuno nov predlog sporazuma o Kosovu, ni brojni slučajevi femicida, ni inflacija, ni radnička prava, ni brojne pretnje novinarima i uopšte porast nasilja u društvu - nijedna od tih tema nije bila dovoljno važna da se Skupština Srbije ovog proleća sastane. Da ne bude da ne znamo pravila - znamo, mora da postoji neki predlog zakona, neka rezolucija, neka odluka o kojoj se raspravlja. Međutim, Vlada Srbije ne šalje, a opozicioni predlozi se „ne računaju”. Pa treba li nam skupština, ili možemo sve preko Tvitera? Analizirali smo i došli do zaključka da će parlamentarni život kakav takav, ipak opstati, pošto ovo naravno nije prvi put da se skupština „privremeno isključi” jer su donosioci odluka procenili da je tako bolje.
Prazna skupštinska sala
Foto: Istinomer / Zoran Drekalović

Redovno prolećno skupštinsko zasedanje zakonski je počelo prvog radnog dana marta, ali se prva sednica ne očekuje pre druge polovine aprila. Opozicija kaže da je parlament „otet, ugušen i ućutkan” kako se ne bi čulo mišljenje suprotno onome koje iznosi vlast, vladajuća većina odgovara – ne dešava se ništa posebno, sve je po poslovniku, Odbori rade, sednica će biti zakazana posle praznika, kad se pripremi dnevni red, na papiru. 

To da nema „papira” pa nema ni sednice, jednostavno nije dovoljan razlog, jer da je volje za zasedanjem, u proceduri čeka jedan zakon o podsticajima u poljoprivredi, zakon o zapošljavanju stranaca, o zaštiti na radu, o kulturi, izmene zakona o obnovljivim izvorima energije, nekoliko zajmova i međunarodnih sporazuma, sve ukupno – više od šezdeset predloga. Plus još više desetina predloga i vlasti i opozicije da se osnuju anketni odbori i ispitaju brojne afere, uz nekoliko važnih kadrovskih rešenja. 

Predsednik Skupštine Srbije Vladimir Orlić imao je ovih dana vremena i da čestita Uskrs i Pesah i Ramazan, obeleži Dan Roma i Dan studenata, sastane se sa nekoliko inostranih zvaničnika, što je sve za pohvalu, ali nije dovoljno da „prekrije” činjenicu da skupštinskog zasednja nema. 

Predsednik Skupštine Vladimir Orlić na ekranu prenosa Skupštine
Foto: Istinomer / Zoran Drekalović

Sastaju se samo Odbori, pripremaju zakone, slušaju izveštaje, glasaju. U holu se redovno održavaju konferencije za novinare. Ima i javnih slušanja. Ne može se reći da se ne radi i to je valjda dovoljno.

 

Ovaj saziv je jedva i počeo da radi

 

Izbori su bili pre godinu dana, novi saziv čekao se do avgusta, a prva redovna sednica održana je tek u oktobru. U jesenjem zasedanju poslanike smo mogli videti i čuti na četiri redovne sednice. Održane su još i tri posebne sednice – jedna na kojoj je izabrana vlada i dve na kojima je predsednik Aleksandar Vučić predstavljao izveštaje o Kosovu, a u februaru su održane i dve vanredne sednice. Sve skupa, 31 dan zasedanja u sedam meseci. Ako bi se tako računalo, to što je zakazivanje sednice za početak marta izostalo, u stvari se uklapa u prosek rada trinaestog saziva srpskog parlamenta.

Poslanici opozicije kažu da vlast beži od rasprave o Kosovu i o važnim zakonima, beži od predloga da se raspiše referendum, da se raspravlja o spoljnoj politici, smatraju da Orlić tumači zakone i poslovnik „kreativno” i da je opstrukcija rada namerna. 

Ulaz u Narodnu skupštinu Srbije
Foto: Istinomer / Zoran Drekalović

Već su se dva puta sastali i dogovorili da će zajedno raditi na tome da se zaustavi zloupotreba parlamenta. Poslanici vlasti ponavljaju da je redovno zasedanje počelo na vreme, ali da to ne znači samo sednice, da imaju mnogo posla u odborima, da će sednica, kako je nedavno izjavila Snežana Paunović iz SPS-a biti sazvana „kad bude pripremljen devni red”. 

„Prolećno zasedanje je počelo i tumačenje da ga nema ne stoji. Sednica treba da sadrži dnevni red i da bude usklađena sa obavezama ministara koji predlažu. Ništa se teatralno ne dešava, ne znači da je opstrukcija rada već je činjenica da će biti zakazana onog momenta kad bude kompletiran dnevni red. Ovo je poslednja nedelja posta, imamo vaskršnje praznike, pa posle toga. Okolnosti su se tako posložile”, objasnila je potpredsednica Skupštine.

 

Da li se time što još nema sednice krše neka pravila? 

 

Tamara Branković iz Otvorenog parlamenta kaže da nije reč o pravilima jer svako pravilo može biti vrlo slobodno tumačeno, već ovde pričamo o odgovornosti onih koji rukovode i da li pravila primenjuju vođeni duhom parlamentarizma. Reč je o tome da  Skupština Srbije nema godišnji plan rada i da sada raspored sednica zavisi od odluka jednog čoveka – predsednika skupštine Vladimira Orlića.

Ovo izgleda kao jedna politička odluka koja nije u saglasnosti sa onim što je javni interes. Nemoguće je da ne postoje teme u javnosti kojima skupština treba da se bavi, da nema stvari o kojima kao društvo treba da raspravljamo i gde bi skupština trebalo da zauzme centralnu ulogu u otvaranju pitanja, a pre svega u kontrolisanju izvršne vlasti”, kaže Branković za Istinomer.

Smatra da razlog za trenutni nerad skupštine može biti i sprečavanje rasprave o Kosovu, kako to tvrde pojedini predstavnici opozicije, ali može da bude i uopšte dodatno gušenje pluralizma jer je zatvoren jedini javni prostor gde imamo mogućnost da čujemo različita mišljenja u direktnom prenosu na RTS 2. 

„Ja ne mogu da ulazim u motive, ali vođenje skupštine je prepušteno pojedincu koji predsedava, a Orlić je u prethodnom periodu pokazao da se ne ponaša kao predsednik skupštine, da ne vodi instituciju kako bi ona radila u javnom interesu, da nije želeo da omogući fer pristup skupštinskim mehanizmima i članovima opozicije i sa te strane je skupština je zarobljena od strane njegovog političkog ili ličnog interesa”, rekla je Branković.

Iako nije sve u pravilima, kako kaže naša sagovornica, neka bi mogla da pomognu, na primer  da poslovnik predvidi sednicu gde bi se razmatrali svi predlozi opozicije koji su u proceduri pošto oni nikada ne stižu na dnevni red, ili da se potpredsednici rotiraju u predsedavanju, a ne da predsednika u odsustvu menja samo neko ko mu je blizak. 

 

Orlićev Tviter daje sve odgovore

 

Ono što ne želi da kaže u lice, predsednik Skupštine svojim kolegama prenosi na Tviteru, koji je inače postao omiljeni kanal vlasti za obraćanje neistomišljenicima.

„Svi opozicioni poslanički klubovi“ će zajedno da se obrate i – evroposlanicima. Lepo. Svi, dakle: i ovi koji dižu anti-EU galamu, ‘neće Evropski parlament,’, ‘neće u EU’.. praznom pričom varaju naivne. Hoće oni sve, samo ako koristi njihovoj ambiciji i obračunu sa našom državom”, napisao je Orlić na Tviteru i još jednom podvukao ono što neprestano govori. Država je „njihova”, a neistomišljenici kojima se ne sviđa režim, napadaju Srpsku naprednu stranku, odnosno državu.

Evo na primer o Kosovu, što bi poslanici razgovarali, kad Orlić već zna pa deli vesti iz novina i komentariše : “Ekipa ‘sve da prihvatimo, Кosovo je nezavisna država’ skupa sa ekipom ‘svaki dijalog je izdaja, nećemo u EU’ (jedna stranka odsutna, ali ‘podržava sve dogovoreno’) – kao braća rođena. Toliko o ‘vrednostima’, i jednih i drugih: od ‘odbrane Кosova’ do ‘evroatlantske budućnosti’.

Povezan sadržaj

Orlićev nalog inače liči na profil bilo kog SNS bota, jer između retkih ličnih misli, najviše mesta ima za retvitovanje svih objava predsednika Vučića i premijerke Ane Brnabić, uz po neku pohvalu ili poziv građanima da slušaju šta predsednik priča. Ne bi se reklo da će sednica skoro.

 

Nikad nije bilo da nešto već nije bilo

 

Koliko god se možda neko trudio da se istakne, na političkoj sceni Srbije izgleda ne može da se desi ništa novo. Kad god neko kaže – „ovo nikad nije bilo” potrebno je samo malo podsećanja da ga demantujete. 

Već smo zaboravili da je skupština „ukinuta” kad je za vreme korone trebalo proglasiti vanredno stanje, ili kada je Maja Gojković sa mesta predsedavajuće javno rekla da „ide na konsultacije”, pa se nije vratila mesec ipo dana. Skupština je pravila pauze kad se “u Srba” slavi neka veća slava, pa što je sad čudno da se ne žele šumovi kad predsednik Srbije donosi odluke u ime svih nas. 

Zato samo da se podsetimo.

Povezan sadržaj
Mirjana Nikolić 7. 2. 2022.
Mirjana Nikolić 6. 12. 2021.

Pre tri godine, 15. marta, kada je u zemlji bilo 48 osoba zaraženo korona virusom, proglašeno je vanredno stanje i to trojnim potpisom predsednika, premijerke i predsednice skupštine. I tada je Istinomer analizirao kako se proglašava vanredno stanje i šta piše u Ustavu, a piše da vanredno stanje proglašava Skupština Srbije. A kad Skupština nije u mogućnosti da se sastane, odluku o proglašenju vanrednog stanja donose zajedno predsednik Republike, predsednik Skupštine i predsednik Vlade, pod istim uslovima kao i Narodna skupština. U ovom slučaju, Vlada je propisala da ne sme da se sastane više od 100 ljudi i na taj način sprečila skupštinski saziv da zaseda. Skupština se manje od dva meseca kasnije ipak sastala  da vanredno stanje ukine, i tek tada su građani mogli da čuju da o upravljanju krizom kojom se vlada neprestano hvalila postoje i druga mišljenja. 

Povezan sadržaj
Milena Popović 15. 3. 2020.

Na toj se sednici posle dužeg vremena moglo čuti da su pojedini poslanici vanredno stanje doživeli kao ugrožavanje slobode, diktaturu, da su mere bile ponižavajuće za građane, da je sve ovo “ludilo” ugrozilo privredu cele države. Tražio se izveštaj šta je urađeno, pitali su poslanici gde je ministar zdravlja, gde je ministar za socijalnu politiku da objasni kako je korona ušla u gerontološke centre, koji je plan vlade. Sve je to bio uvod u junske izbore, koji je veći deo opozicije bojkotovao,  a većini se nije žurilo jer im se ništa ne menja, pa skupština opet nije radila do avgusta. Dakle ni korona ni sve mere koje je preduzimala vlada i predsednik bez ikakve kontrole, nije požurilo poslanike u skupštinske klupe. Kako su nabavljani respiratori, oprema lekovi i koliko je to koštalo, javnost do danas nije saznala. 

 

Ne smetajte kampanji za predsednika!

 

Drugi primer iz skorije istorije desio se pred predsedničke izbore 2017. godine kada je skupština prekinuta na mnogo inteligentniji način. Naime, predsednica  Maja Gojković drugačije je tumačila poslovnik i sazvala prvu sednicu za 1. mart, otvorila po pravilima, saslušana je himna, pročitan je dnevni red, poslanici su se izjasnili o predlozima za hitni postupak. I odjednom kraj.

„Poštovani narodni poslanici, saglasno članu 101. stav 2. Poslovnika Narodne skupštine, određujem pauzu u radu, na zahtev šefova poslaničkih grupa, i to: SNS, SPS, PUPS, JS, SVM, Partije za demokratsko delovanje, Socijaldemokratske partije Srbije, Pokreta socijalista, Narodne seljačke stranke i Ujedinjene seljačke stranke, radi održavanja konsultacija sa njima i radi održavanja konsultacija u Vladi Republike Srbije, na koje sam u međuvremenu pozvana. U skladu sa članom 101. stav 5. Poslovnika, obaveštavam vas da ćete o nastavku sednice biti informisani nakon održanih konsultacija koje sam navela i sa šefovima poslaničkih grupa koji su zatražili pauzu u našem radu”, rekla je predsednica skupštine i jednostavno izašla iza sale. 

Za taj dan je bilo gotovo. Sednica je nastavljena tek 19. aprila, nakon predsedničkih izbora na kojima je pobedio Aleksandar Vučić.

Povezan sadržaj
Mirjana Nikolić 18. 10. 2021.

„Nastavljamo sa utvrđivanjem dnevnog reda”, jednostavno je izgovorila Gojković, kao da je sve normalno, jer je potkrepljeno članovima poslovnika. I poslanici su zaista počeli da daju predloge o dopuni dnevnog reda, ali ne bez primedbi. 

Pa je tadašnja poslanica DS Aleksandra Jerkov rekla  da je „u toku ove pauze, kojom je verovatno trebalo da se ugodi Aleksandru Vučiću da bi se ukinula svaka kritika, da ga ništa ne bi ometalo u njegovoj predsedničko-premijerskoj i ko zna kakvoj sve kampanji,… počela sramotna raspodela najboljeg poljoprivrednog zemljišta”, a lider Dveri Boško Obradović u svojim obraćanjima ponavljao da je „Narodna Skupština bila ukinuta mesec i po dana za vreme predsedničkih izbora. “ Manje-više, na nekoliko primedbi sve se i završilo, jer su u ovakvim slučajevima poslanci opozicije gotovo nemoćni.

 

Nemojte sada kad hapsimo Karadžića!

 

Bilo je i nekih manje poznatih primera. Setili smo se jednog iz davne 2008 godine, kada je 21. jula tadašnja predsednica Skupštine Slavica Đukić Dejanović posle samo 40 minuta rada, u sred rasprave iznenada rekla da „prekida sednicu za dve nedelje”. Nije bilo na dve nedelje, već do 2. septembra. Zašto, predsednica u nastavku nije rekla, ali je pitanje postavio Tomislav Nikolić, tada opozicioni poslanik. 

„Dame i gospodo narodni poslanici, mislim da je gospođa predsednik trebalo najpre da nas obavesti o razlozima zbog kojih je na ovako dugi rok odložila nastavak sednice, da nas obavesti o tome šta se u međuvremenu desilo i da li su se stekli uslovi za nastavak ove sednice, odnosno ovog vanrednog zasedanja. Ova sednica je prekinuta zbog hapšenja Radovana Karadžića. Tri dana se nije znalo da je uhapšen”, započeo je Nikolić i u svom govoru prepričao šta se sve dešavalo, kako je bio protest, kako je ubijen Ranko Panić i „hoće li ih vlast sve pobiti kako bi ušli u Evropsku uniju”.

„Vreme”, rekla je Đukić Dejanović kao podsetnik da poslanik privede kraju, ali ga je pustila da završi. Nakon toga mu je rekla da je pisano obrazloženje o temama o kojim je govorio stiglo predsednicima poslaničkih grupa.

Povezan sadržaj

Objašnjenje je tražio i Miloš Aligrudić iz DSS tvrdeći da nema uporišta u poslovniku za ovakav prekid i da se samo htela stvoriti slika da opozicija opstruira rad skupštine: „Vi ste hteli konstituisanje Skupštine Grada u avgustu, vi ste hteli mir zbog hapšenja Radovana Karadžića. To je bio jedini razlog, ali to treba javno reći, to je jako važno da se čuje. Mi ćemo to ponoviti samo u tom cilju.”

„Pauzu sam odredila koristeći član 98. stav 2, a o dužini pauze smo se dogovorili na sastanku sa šefovima poslaničkih grupa. Reč ima narodni poslanik Čedomir Jovanović. Izvolite”, bio je odgovor.

Povezan sadržaj
Mirjana Nikolić 20. 12. 2021.

I nastavljeno je, malo o razlozima prekida, malo o predstojećoj raspravi o prihvatanju Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju, oko kojeg će se kasnije čitava politička scena Srbije preokrenuti. Ali to je već stara priča koja za pouku ima, da još jednom podvučemo – stenografske beleške se čuvaju. I sve što je rečeno, i ko je kako radio, kako se postavljao prema temi i na kom nivou je bila rasprava u nekom istorijskom periodu. I zato su zasedanja potrebna građanima i novinarima, i zato je ponekad za vlast najbolje da ih neko vreme nema.