Pekar iz Borče i 30 momaka koji su skandirali – svaki dan u medijima, gde su NVO i mediji za Dragicu Gašić?

Potpredsednik glavnog odbora SNS i predsednik gradske opštine Novi Beograd o slučaju Dragice Gašić (Hit tvit, 4. jul 2021. godine)
“To je bilo na jednom delu naših medija, bukvalno kao da smo ga obesili na Trgu Republike, zato što se 30 momaka pojavilo preko puta njegove pekare i uzvikivalo neke parole jer su bili isprovocirani, da je njegov rođeni brat u sred Beograda, u sred Srbije gde mu nikada ništa nije falilo, provocira naš narod na način kako je provocirao. To je bilo u medijima svakoga dana, evo za ovo (prim. nov. slučaj Dragice Gašić u Đakovici) sada nisam video. Gde je sada ova Nataša Kandić, gde je Sonja Biserko, gde su ove nevladine organizacije, gde su ove žene u crnom, u belom, u plavom, gde su, ova slobodna Evropa, kako se zovu? Gde smo pročitali, gde su prozapadni mediji?”

Zanimljiva je ova tema kako reaguje jedan deo srpske javnosti”, napravio je uvod Aleksandar Šapić u priču o povratnici Dragici Gašić iz Đakovice tokom emisije Hit tvit.

Potpredsednik glavnog odbora Srpske napredne stranke i predsednik gradske opštine Novi Beograd zamerio je nevladinim organizacijama, pojedinim medijima i javnim ličnostima nedostatak reakcije, praveći paralelu između “slučaja Đakovica” i “slučaja pekara Đure iz Borče”.

“To je bilo na jednom delu naših medija, bukvalno kao da smo ga obesili na Trgu Republike, zato što se 30 momaka pojavilo preko puta njegove pekare i uzvikivalo neke parole jer su bili isprovocirani, da je njegov rođeni brat u sred Beograda u sred Srbije gde mu nikada ništa nije falilo, provocira naš narod na način kako je provocirao. Ja sam tada rekao, ne podržavam. Mislim da smo mi i da je Beograd u vreme najtežih i najgorih vremena 90-ih bio grad otvoren za sve, za sve ljude svih vera i nacija. Zaista, ako postoji neki kosmopolitski grad - to je Beograd. Kako da vam kažem, nemojmo sada da pravimo dramu koja ne postoji, to je bilo u medijima svakoga dana, evo za ovo sada nisam video. Pa gde je sada ova Nataša Kandić, gde je Sonja Biserko, gde su ove nevladine organizacije, gde su ove žene u crnom, u belom, u plavom, gde su ova slobodna Evropa, kako se zovu? Gde smo pročitali, gde su prozapadni mediji? Nikakav problem”, rekao je Šapić nakon snimka u predlogu i izdvojenog tvita o “licemerju u beogradskoj javnosti i bureku solidarnosti u Borči”.

Kako je rekao, u Beogradu nikome ne treba da fali dlaka sa glave i da ljude ne treba deliti po tome koje su nacionalnosti, ali je pritom istakao i da “nam smeta samo kada je ugrožen neko koji nije srpske nacionalnosti”.

Sada ćemo da se pravimo mrtvi, nećemo da konstatujemo šta se dole dešava, a o don Đuri ovde ćemo, kao kukaju svi, pa idu da ga brane, pa jedu burek tamo”, završio je ovim rečima svoje izlaganje Šapić.

***

Istinomer je proverio da li je slučaj pekara Mona Đuraja, prema Šapićevim rečima, bio zaista “drama koja ne postoji”, kao i da li se o Dragici Gašić iz Đakovice javnost “pravila mrtva”.

***

 

Slučaj Borča

 

Aleksandar Šapić je poredeći dva slučaja, protumačio – svojim rečima – dešavanja krajem aprila 2019. godine ispred pekare u Borči.

Njegov rođeni brat se u to vreme slikao i pokazivao onog orla, poprilično provocirao. Pojavili su se neki momci, koji su došli ispred da uzvikuju parole i da vređaju”, rekao je Šapić, navodeći da je sam vlasnik pekare “prvo porekao da mu je osoba na fotografiji brat, zatim je rekao da mu je neki dalji rođak, a kasnije da i nema veze sa njim”.

Šta su činjenice?

Poslednje subote aprila 2019. godine ispred pekare “Roma” u Borči, čiji je vlasnik Mon Đuraj, okupila se grupa desničara.

Povezan sadržaj
Milijana Rogač 15. 4. 2021.
Milijana Rogač 24. 6. 2021.

Kako je tada izveštavao sa lica mesta Insajder:

“Okupljeni nose srpske zastave, skandiraju parole o Kosovu i puštaju srpske pesme. Automobil vlasnika koji je parkiran ispred objekta oblepljen je nalepnicama „Kosovo je srce Srbije“ i „Nema predaje“, a na njega je stavljena i svinjska glava”. 

Desetine mladića koji su okružili pekaru u centru Borče ne dozvoljavajući kupcima da uđu u nju, poziv za okupljanje dobili su putem društvenih mreža.

Naime, tih dana je na Fejsbuku i Tviteru deljena  fotografija na kojoj jedan od radnika i rođaka vlasnika pekare pokazuje dvoglavog orla.

(Međutim, sporna slika u Knez Mihailovoj nije nastala u to vreme, kako je tvrdio Šapić u emisiji, već dve godine pre toga, krajem januara 2017. godine.)

Povodom ovog incidenta, Nebojša Stefanović, tada ministar policije, oglasio se zvaničnim saopštenjem u kom navodi da je obavešteno nadležno tužilaštvo i da je pomenuto okupljanje proteklo “bez ijednog incidenta”.

Povodom ovog saopštenja oglasila se i Inicijativa mladih za ljudska prava saopštenjem: “Ministar Stefanović nas sprema za rat, a ne za mir”, a pre toga reagovala je saopštenjem u kom je najoštrije osudila nasilje i pretnje linčovanjem nad zaposlenima i vlasnikom pekare “Roma” u beogradskom naselju Borča” i tada u saopštenju navela da je pekara bila “pod opsadnim stanjem huligana koji su pretili zatvaranjem pekare uz šovinističke pokliče i pesme, a kulminacija maltretiranja predstavljale su ostavljene svinjske glave ispred pekare”.

Povezan sadržaj
Zoran Drekalović 3. 5. 2019.

Koalicija nevladinih organizacija Građanska Vojvodina takođe je tada osudila “nacionalističko divljanje desničara”.

Prvi radni dan nakon što su ispred pekare Mona Đuraja skandirali parole o Kosovu i automobil vlasnika oblepili nalepnicama, Mon Đuraj pozvao je sve na besplatno pecivo, a grupa demonstranata ponovo se okupila tog vikenda sa parolom: “Gde nema poštovanja, nema ni poslovanja”.

„Posebno tužilaštvo za VTK smatra da postoje osnovi sumnje da je prema oštećenom Đuraju izvršeno krivično delo ugrožavanja sigurnosti iz člana 138 Krivičnog zakonika, te je započelo preduzimanje dokaznih radnji radi utvrdjivanja identiteta izvršioca i obezbedjenja dokaza“, rekli su tada u Tužilaštvu.

 

Slučaj Đakovica – “sada ćemo da se pravimo mrtvi”

 

Dragica Gašić se 6. juna vratila u Đakovicu kao prvi povratnik iz srpske zajednice nakon 1999. godine i, kako kaže, ne planira više da odlazi jer joj je “ispunjena želja da se vrati na Kosovo”.

Ona je, prema pisanju Danasa, odlučila da penzionerske dane provede tamo gde je odrasla.

Gađali su mi kamenom u prozor, polomili su mi roletne, lepe mi slike kojima mi prete da me kolju, biju. Svake noći po tri puta mi lupaju na vrata u dva, tri, četiri i ja posle ne mogu ni da spavam, napeta sam, nervozna svake noći mi lupaju na vrata. Policija me obezbeđuje, dolazi, ali oni prate i kad policija ode oni posle 20 minuta dođu i lupaju mi na vrata koja su cela rascvetana“, ispričala je Gašić.

Komšije Albanci, kako tvrdi, gađaju je kamenjem i ostavljaju preteće poruke. Zbog toga Gašićeva nigde, pa ni u prodavnicu, ne ide bez policijske pratnje.

Inače, skoro nedelju dana nakon emisije, Dragici je zabranjen ulazak u najbližu prodavnicu, a čoveku koji joj doprema namirnice izbušene su gume na automobilu. 

***

Aleksandar Šapić konstatovao je tokom emisije da nije video da se određeni deo javnosti oglašava povodom ove teme:

“Pa gde je sada ova Nataša Kandić, gde je Sonja Biserko, gde su ove nevladine organizacije, gde su ove žene u crnom, u belom, u plavom, gde su ova slobodna Evropa, kako se zovu? Gde smo pročitali, gde su prozapadni mediji?”

Nataša Kandić, jedna od spomenutih, na svom tviter profilu je 28. juna objavila:

Neke nevladine organizacije iz Đakovice traže iseljavanje povratnice – „Gospode, oprosti im, ne znaju šta rade“.”

Nevladina organizacija – Inicijativa mladih za ljudska prava u Srbiji izdala je saopštenje 2. jula u kom zahteva od Vlade Kosova i međunarodnih misija na Kosovu da učine sve kako bi se sprečio dalji talas nasilnih incidenata usmerenih protiv srpske zajednice na Kosovu.

Nekoliko dana nakon gostovanja Šapića na televiziji Pink, ova nevladina organizacija je zajedno sa Fondom za humanitarno pravo, čija je osnivačica upravo Nataša Kandić, izdala još jedno saopštenje u kom izražavaju zabrinutost povodom nastale situacije u vezi povratka gđe Dragice Gašić u grad Đakovicu, a posebno povodom pravnih radnji koje je preduzela opština Đakovica.

Žene u crnom nisu se oglašavale povodom ovog slučaja, kao ni povodom slučaja Mona Đuraja, pekara iz Borče, s kojim Šapić upoređuje Dragicu Gašić.

Radio Slobodna Evropa u više navrata je  izveštavao o ovoj temi. “Dragica Gašić nepoželjna u Đakovici, Vlada Kosova ćuti” i “Povratnica u Đakovicu Dragica Gašić sprečena da promeni ulazna vrata u stan” su tekstovi koji su promakli Šapiću.

Gde smo pročitali? Gde su prozapadni mediji?”, zapitao se Šapić.

Koje to medije Šapić svrstava u prozapadne, ne možemo da nagađamo. Među tekstovima koje je Šapić verovatno propustio u pres klipingu su i:

Povratnica u Đakovicu: Komšije Albanci žele da me oteraju, pretili mi”, naslov je jednog od tekstova na ovu temu portala N1; “Povratnica na Kosovo: Tretiraju me kao ratnog zločincatekst je Danasa, “Prva srpska povratnica u Đakovicu kaže da i u prodavnicu ide u pratnji policije: Napadi su svakodnevni, ali planiram da ostanem naslov je Euronews-a. O ovoj temi, pre njegove izjave, pisali su i Nova.rs, Mondo, Novosti, Kosovo online, Radio televizija Srbije, Radio telvizija Vojvodine, kao i Blic, Espreso, Informer, Srbija Danas i Kurir.

 

 ***

Šta je sve problematično u ovakvom nizu Šapićevih izjava i tvrdnji? Može li se na ovakav način uopšte praviti paralela?

Novinari Istinomera tražili su odgovor na osnovu čega Šapić tvrdi sve ovo što tvrdi:

„To (prim.nov. slučaj pekara Đure iz Borče) je bilo na jednom delu naših medija, bukvalno kao da smo ga obesili na Trgu Republike (…) Kako da Vam kažem, nemojmo sada da pravimo dramu koja ne postoji, to je bilo u medijima svakoga dana, evo za ovo (prim. nov. slučaj Dragice Gašić u Đakovici) sada nisam video. Pa gde je sada ova Nataša Kandić, gde je Sonja Biserko, gde su ove nevladine organizacije, gde su ove žene u crnom, u belom, u plavom, gde su, ova Slobodna Evropa, kako se zovu? Gde smo pročitali, gde su pro zapadni mediji, nikakav problem.“ (Izvor:  Pinik / Hit tvit, 04.07.2021.)

Odgovor informativne službe Aleksandra Šapića prenosimo u celosti:

“Kada ovako izvučete rečenicu iz konteksta u kom je tada Aleksandar Šapić govorio i ne stavite celu njegovu izjavu na ovu temu iz koje se vidi na šta se referisao, i mi bismo se pitali o čemu se ovde radi da smo je ovako izdvojenu pročitali, a da pretodno nismo odgledali emisiju. A on se referisao upravo na to što kad se Srbima sa Kosova preti ili ih neko maltretira, mediji na to ćute. Da ste pogledali celu emisiju znali biste na šta se ova tvrdnja odnosi i ovo pitanje nam, čak, ne biste ni postavili.”

Ovakav način poređenja i izvrtanje podataka i odgovornosti institucija nisu jedina problematična strana naracije Aleksandra Šapića, koja je u ovom slučaju dobila ocenu – zloupotreba činjenica. S jedne strane, huligane koji su pretili i pravili incidente ispred pekare opisuje kao “30 momaka koji su uzvikivali parole”, izostavljajući da spomene – ekstremiste koji su napravili opsadno stanje svom sugrađaninu, kao i odgovornost nadležnih koji su relativizovali okolnosti. S druge strane, upire prstom u NVO i pojedine medije koji, prema njegovim rečima nisu reagovali, propuštajući ipak činjenice da su mediji izveštavali o Dragici Gašić, uz reakciju pojedinih NVO, koje smo naveli. 

 

Naslovna fotografija: Milan Obradović/Beta