Izbori bi najviše odgovarali DS-u

„Traže izbore, a Boga mole da ih ne bude“, izjavio je predsednik Vlade Ivica Dačić, objašnjavajući svoje viđenje zahteva opozicije da se raspišu prevremeni izbori. Ako je ova premijerova dosetka tačna, onda su molitve opozicije zaista uslušene, jer smo posle odluke o rekonstrukciji Vlade malo dalji od prevremenih izbora.

 
 

Dragan Đilas na izborima 

Ipak, to nije sprečilo političare da nastave da potežu temu izbora kada god im to odgovara. Tako je nedavno lider demokrata samouvereno izjavio da će DS „dobro proći“ na izborima, kad god oni da budu bili. Nije jasno na osnovu čega je Đilas izneo ovu procenu, ali ona je svakako u suprotnosti sa rezultatima istraživanja javnog mnenja. A oni pokazuju da rejting DS-a iz meseca u mesec pada i za „dobar prolazak“ na izborima potrebno je da se desi čudo koje bi taj trend promenilo.

Po istraživanju agencije Faktor plus, rejting DS-a je sa 18,2 odsto u decembru prošle godine, pao na 12,1 u aprilu ove, da bi u julu došao na 11,8 odsto! S druge strane, rejting SNS-a je u decembru 2012. godine bio 35,6 odsto, da bi u aprilu skočio na 38, a u julu za koji promil prešio 40 odsto! Postoje i druga istraživanja sa malo drugačijim procentima, ali jedno je zajedničko – da se izbori sutra raspišu – SNS bi pobedila, a za DS bi 22 odsto glasova sa prošlogodišnjih izbora, bili nedostižni.

Ali, nije samo loš rejting ono što treba da brine lidera demokrata. On za godinu dana, otkako je na čelu DS-a, nije uspeo da zaustavi unutarstranačka previranja i odlazak istaknutih članova. Posle odlaska Vuka Jeremića i Dušana Petrovića, poslednji udarac ovog leta zadale su bivša potpredsednica Jelana Trivan i Tamara Tripić, sekretarka DS-a.

  

Izborna skupština DS

Njihov odlazak jasno odslikava atmosferu u ovoj stranci. Jelena Trivan je rekla da podnosi ostavku na sve funkcije u DS-u zbog neslaganja sa politikom sadašnjeg rukovodstva, koja za rezultat ima propadanje stranke. Slično objašnjenje je imala i Tamara Tripić, koja je sa funkcije sekretara stranke otišla jer se, kako je objasnila, ne slaže sa načinom na koji se radi u stranci, a povod za taj čin bilo je protivpravno izbacivanje iz stranke 1.400 članova, što je uticalo rezultate izbora novog predsednika beogradskog odbora DS-a.

Novi potres u stranci mogao bi da izazove povratak Vuka Jeremića iz Njujorka, u oktobru. On je najavio da će nastaviti da se bavi politikom kao samostalni poslanik, a mediji spekulišu da bi možda mogao da napravi novu stranku. Pošto Jeremić uživa veliki ugled među članovima DS-a njegov povratak može da izazove novo osipanje u redovima ove stranke.

Ipak, i pored lošeg rejtinga i svih nedaća, prevremeni izbori bi, ipak, mogli da donesu najviše koristi upravo Demokratskoj stranci.

Iako na prvi pogled izgleda da bi najviše od izbora profitirali naprednjaci, u praktičnom smislu ti izbori njima ne bi doneli neke velike promene. Oni bi pobedom samo potvrdili svoju dominaciju na političkoj sceni. Po idealnom scenariju, uspeli bi sami da formiraju Vladu, ali, ruku na srce, oni i danas kontrolišu, ili preuzimaju kontrolu nad gotovo svim najvažnijim polugama vlasti. Naprednjaci već sada vešto koriste svoj, nesumnjivo, veliki rejting među biračima, tako da bi potvrda takvog statusa na izborima najviše rezultirala masovnijim uhlebljenjem naprednjačkih kadrova.

S druge strane, promene koje bi mogli da donesu ti izbori za demokrate su mnogo veće. Ako se potvrde rezultati istraživanja agencije Faktor plus (manje od 12 odsto glasova), to bi značilo da su dobili upola manje glasova nego na prošlim izborima. Za takav katastrofalan rezultat neko bi morao da bude odgovoran. A to bi svakako bilo sadašnje rukovodstvo stranke, na čelu sa Draganom Đilasom. Korist koju bi Demokratska stranka imala od takvih izbora ogleda se u tome što bi u ovoj stranci počeo proces neophodnih promena. Ako se stanka nije konsolidovala posle godinu dana od dolaska novog lidera, teško da isti ljudi mogu da ponude nešto novo u periodu pred nama. Neophodni su novi ljudi, nova snaga, neko novo rukovodstvo koje nije opterećeno nasleđem prethodnih čelnika stranke, koje nije povezano sa njihovim aferama, koje će imati nove ideje i koje će uspeti da napravi toliko neophodan unutarstranački konsenzus.

Izborna skupština DS

Te promene sigurno se neće desiti dok birači na izborima ne pokažu šta misle o politici aktuelnog rukovodstva DS-a. A kao što smo videli, svaki pokušaj da se o tom pitanju raspravlja pre izbora završavao se izlaskom ili izbacivanjem iz stranke.

Zato čekanje redovnih izbora za DS može samo da znači gubljenje vremena. Još tri godine tavorenja srozale bi, ionako loš, rejting stranke, a srpska politička scena ostala bi uskraćena za jaku opoziciju, koja bi mogla kvalitetno da kontroliše vlast.

Postoji i drugi scenario koji bi mogao da se desi posle izbora. Možda je na to i mislio lider demokrata kada je rekao da će „dobro proći“. Naime, možda bi posle njih moglo da se ostvari ono o čemu spekulišu mediji već mesecima – da Vladu naprave naprednjaci sa demokratama. Samo u tom slučaju, bez obzira i na najverovatnije katastrofalne rezultate na izborima, novo rukovodstvo bi se spasilo smene. A lider demokrata bi zauzimanjem kabineta u Nemanjinoj 11. sigurno i ojačao u stranci. Međutim, u takvoj vladi demokrate bi bile u senci naprednjaka, koji bi kao i danas vodili glavnu reč. Ta uloga sigurno nije ono što od DS-a očekuje njeni glasači, ali namireni demokratski kadrovi iz novih fotelja više ne bi imali interesa da menjaju stanje u stranci. Našao bi se motiv oko koga bi se stvorio novi konsenzus – ostanak na vlasti.