Fenomen Brnabić – Ana je tu, a istorija se sama piše

Od brojnih predstavnika aktuelne vlasti koji se nadaju (ili nameću ideju) da će postati istorijske ličnosti, samo je jedna, htela - ne htela, već sebi obezbedila mesto u udžbenicima istorije ili bar neke vrste budućeg građanskog vaspitanja. Za sto godina đaci će učiti kako je početkom 21. veka Srbija bila toliko progresivna da je tri puta zaredom za predsednicu vlade birala ženu, hrvatsko-srpskog porekla, otvorene gej orijentacije. I prema dosadašnjem iskustvu iz učenja istorije, nije verovatno da će se profesori lomiti da objasne kako za Anu Brnabić niko stvarno nije glasao, pa opet godinama na ramenima nosi najvažniju i najmoćniju funkciju u državi.
Izvor: FoNet

I nije to o moći rečeno ironično. Ona je uspela da se izbori da se na javnim dešavanjima u prilično konzervativnoj sredini pojavljuje u društvu partnerke, da Vlada Srbije pošalje saopštenje kada je postala roditelj iako to po zakonima zemlje čija je premijerka nije moguće, a posebno je interesantno da su u njenom društvu isti oni sveštenici koji su „hodajuća reklama za homofobiju” stajali mirno kao da oni nju treba da poljube u ruku. Koliko god se činilo da njen, kako sama voli da kaže „šef” može da je pomeri kad hoće, činjenica je da je Ana Brnabić dobila, pa skoro na tacni, sve za šta je Aleksandar Vučić morao da se bori decenijama. I nije joj ukazao poverenje samo jednom. Pre godinu dana građani Srbije glasali su da Ana Brnabić dobije treći mandat. Sad već više nije slučajno.

Povezan sadržaj
admin 8. 8. 2016.

Ko god da je smislio ideju o „gej Ani” i „Aci Srbinu” zaslužio je svaku paru. Oni su kao one slikovnice, ako se neko seća, „Maja i Miša putuju vozom, Maja i Miša na selu, Maja i Miša u vrtu”. Ana i Aca pokrivaju sve slojeve društva, idu na pivo u Beograd na vodi, piju vino u voćnjaku, peku roštilj u dvorištu vile, ona ga prati na put i smeje se njegovim šalama. Ona je ortak, gej prijateljica, sveprisutna, a opet ne bi trebalo da neko pomisli da želi biti zamena pravoj „prvoj dami”. 

Izvor: Instagram / buducnostsrbijeav

 

Došla je tiho i ušla u legendu

 

Oni koji su je poznavali pre političkog uzleta pamte je kao druželjubivu, prijateljski nastrojenu, osobu sa kojom biste rado otišli da gledate fudbal. „Dete iz Pete gimnazije”, pa fakultet u inostranstvu, pa rad za različite američke firme, pa za NALED, što je skraćenica od Nacionalna alijansa za lokalni ekonomski razvoj, jednu od onih organizacija koje se stalno pominju i važne su, a malo ko (bez guglanja) zaista zna kako i zašto. 

Njena pojava u široj javnosti nije nešto čega ćete se setiti lako, nije ona povela neki protest ili održala zapaljivi govor. Pojavila se 2015. godine na jednoj konferenciji za novinare u Vladi Srbije da stane u odbranu kuma tadašnjeg premijera države i sa mesta dotadašnje direktorke američke kompanije za razvoj vetroparkova Continental Wind Serbia i odbaci navode o bilo kakvom pokušaju reketiranja na koje je ukazivala jedna od prethodnih direktorki iste firme Lidija Udovički. 

Uopšte me ne zanima da li je ona imala taj razgovor ni šta je pričala zato što je taj razgovor, ako ga je bilo, kada ga je bilo pošto opet ja ne znam, mislim ne postoji ništa na šta ja mogu na taj razgovor ni kad se desio šta, ali mislim to su njene privatne stvari to nije stvar…to nema nikakve veze sa firmom Continental Wind”, izgovorila je tada. 

Već sledeće godine Ana je postala ministarka za državnu upravu i lokalnu samoupravu.

Povezan sadržaj
Tim Istinomera 4. 7. 2017.

Skupštinski izveštači pamte da se prvi i poslednji put desilo da je ministarka, pre nego što će predstaviti zakon, pozvala novinare na brifing u jednu od manjih skupštinskih sala, da im odgovori na sva pitanja, kako bi kasnije lakše mogli da prate raspravu o zakonu. Zalagala se u to vreme za prestanak partijskog zapošljavanja, za zdrav razum, jednaku platu za jednak rad, ali je praksa sva ova zalaganja demantovala. Projekat „Bebo, dobro došla na svet” bio je predstavljen kao prvi korak u reformi javne uprave, a digitalizacija će do današnjeg dana biti nešto o čemu premijerka priča sa oduševljenjem.

 

Ljubav prema šefu neupitna i neizmerna

 

Šta se desilo, pa se ova mlada i perspektivna nestranačka ličnost pretvorila u najboljeg učenika Aleksandra Vučića, u ženu čijeg se nastupa ne bi postideli ni najokoreliji radikali? 

Kao prvo, ona ne krije da je Vučićem bila oduševljena čim ga je upoznala. Prepoznala je njegovu energiju, podržavala ga u svemu, što je prepoznao i on. Neverovatnom brzinom za nekoga ko dolazi iz privatnog sektora, pretvorila se u vojnika partije, ovladala zamenom teza i manipulacijama, a najviše usavršila odbranu lika i dela Aleksandra Vučića. Mnogo ubedljivije nego što je na početku branila njegovog kuma. 

Izvor: FoNet/Vlada Srbije/Slobodan Miljević

Primera izliva ljubavi prema Vučiću ima toliko, da bi njihovo nabrajanje potrajalo, pa ćemo se setiti samo jednog: „Uvek je ozbiljan i dosta oštar deluje onako ljudima, ali on je u stvari takva jedna duša od čoveka. Ja zaista ne znam boljeg čoveka od njega. On ima srce onako… najveće na svetu. I nikad ne uzme na kraju nekome bilo šta za zlo. I nije zlopamtilo,” pričala je uz nežan osmeh u jednoj zabavnoj emisiji. Na Tviteru, pak, nežnosti nema. Ako se obraća učesnicima protesta naziva ih „junaci nesrećni” i poručuje da „Vučić i njih štiti”. 

„Da nije tako, dočekale bi vas večeras desetine hiljada članova Srpske napredne stranke. Ovako, vi njemu pretite, on zbog Srbije vas štiti”, kaže premijerka pa nekako i naprednjaci dođu agresivni, a njihov lider jedini ispravan.

Ako Vučić najavi jedno od svojih brojnih povlačenja, ona se odmah javi da izrazi nadu da se to neće desiti i doda da je on „politički mastermajnd” koji promišlja poteze. Gde god je otišao, Brnabić je po televizijama govorila, da parafraziramo – da je očuvao srpske nacionalne interese, da jedini on to ume i može, da se bori, da dok je njega, građani nemaju čega da se plaše. Sebi ne pripisuje zasluge, ne hvali preterano ni svoj kabinet. Samo Vučića i Srpsku naprednu stranku čiji je član postala tek 2019. godine.

Zato ponekad, iako premijerka u trećem mandatu, nastupa kao novajlija koji tek treba da se dokaže. Ako predsednika iskritikuje neko u domaćoj javnosti, od premijerke može da očekuje hitan odgovor, da su to bljuvotine, da su oponenti licemerni i bestidni, da za bolest opozicije nema leka. Premijerka retvituje reklamne fotografije predsednika, njegova Instagram obraćanja,  označava „neprijateljske medije”, targetira neistomišljenike. I potvrđuje naprednjačku mantru da u toj stranci nije važno ko je kada došao, nego koliko u datom trenutku može da doprinese očuvanju na vlasti.

Povezan sadržaj
Mirjana Nikolić 29. 10. 2020.

 

Da li je „fikus”?

 

Na početku je delovala stidljivo, iako je prilikom prvog izbora na mesto premijerke iza sebe ostavila brojne „osvedočene i jake“ partijske kadrove. Na sednici skupštine na kojoj je izabrana u junu 2017.godine, predsednik Jedinstvene Srbije Dragan Marković Palma javno je rekao da neće za nju glasati jer je pripadnica LGBT populacije, i ni zbog čega drugog. I ona je pristala da on ostane deo vladajuće koalicije, što se tada činilo kao priličan skandal. Opozicija je tada govorila da je ona Vučićev poklon Evropi, da je birana po nalogu Zapada, da je donela bolju sliku liberalne Srbije, ali i podelu u SNS-u. Ako je toga i bilo, (i bolje slike i podele) – nije se primetilo. 

Izvor: Facebook

Drugi i treći izbor već su bili rutinski. Od nje se nikad nije očekivalo da stvarno odlučuje o sastavu svoje vlade, a 2020. godine na pitanje da li će ponovo biti premijerka odgovorila je

Nije pitanje za mene, dakle ja ne odlučujem o tome (sastavu nove Vlade). Odlučuje predsednik Republike Srbije Aleksandar Vučić, to je njegova ustavna nadležnost.“ 

Kasnije su iz vlade objašnjavali da je mislila da predsednik predlaže mandatara, ali ona je rekla je šta je rekla. 

 

Drugarice, lažljivice

 

Možda je ona uspela za sebe da izbori sva ta ljudska prava koja su joj potrebna, ali nije uradila ništa da to omogući i drugima. Zakoni o legalizaciji istopolnog partnerstva nisu više ni u najavi. Gej partneri ne mogu da zajedno podignu kredit, da dođu u bolničku posetu ukoliko je dozvoljeno samo prisustvo porodice, o zajedničkoj deci nema ni pomena. Homofobija je i dalje sveprisutna, Europrajd je pretrpeo fijasko, a premijerka je izgledala zbunjeno i iskreno iznenađeno kada je doživela uzvike negodovanja, među kojima je očigledno bilo i onih koje poznaje. 

https://www.youtube.com/watch?v=wbC83M2oSwI

Kao jedan od najupečatljivijih trenutaka njene vladavine bila je pesma „Drugarice lažljivice” njoj upućena posle povika „Kako te nije sramota, bednice, izdala si prajd, uradi nešto!” Premijerka je tada rekla da niko ne može da im zabrani da šetaju i da je ona uradila mnogo (jer iz njene perspektive stvarno se mnogo bolje živi). Na kraju, jesu šetali ali i nisu, bilo je to nekoliko metara kroz park, sakriveni, dok je ministar u Aninoj Vladi Aleksandar Vulin uporno ponavljao da Srbija nije popustila pritisku velikih sila i da zabrana Prajda ostaje. To što Vulina sada nema u vladi, teško da je Anin izbor, ali činjenica je da je on sklonjen, baš kao i Zorana Mihajlović koja se nije libila da pokaže jednu dozu animoziteta prema koleginici i istakne da Brnabić svakako ne bi bila njen prvi izbor za premijerku.

 

Njena karijera nije pri kraju

 

Osim što je na sebe preuzela odluku da „stavi tačku na saradnju sa Rio Tintom”, što je potpisala nekoliko međunarodnih sporazuma jer joj to po funkciji pripada, i što se redovno sreće sa međunarodnim zvaničnicima sa kojima komunicira na tečnom engleskom, ne može se istaći nešto konkretno čime se premijerka bavi. 

Godinama najavljuje Bio 4 kampus, koji bi trebalo da bude najveći naučni projekat i najveće ulaganje u nauku u Srbiji, ali nikako da se ode dalje od lepe najave. Otvara naučne parkove u velikim gradovima, ponosna je na IT sektor, okrenuta je mladim pametnim obrazovanim ljudima. U prizemnim temama kao što su kanalizacija, asfalt, gradski autobus ili siromaštvo, premijerka se ne snalazi najbolje. 

Izvor: FoNet

U Skupštinu Srbije njena vlada povremeno šalje zakone, najčešće u vezi sa porezima ili e-upravom,  ali u poslednja dva mandata ne može se izdvojiti neki suštinski važan. Ne govori posebno o demokratiji, o slobodi medija, nije se preterano aktivirala ni oko teme femicida koja je ove godine na žalost svakodnevna u svim medijima, u poslednjem mandatu ni jednom nije organizovana sednica na kojoj bi ona i ministri uživo odgovarali na pitanja poslanika. Sve to nije važno.

Važno je da se Ana Brnabić posle Siniše Malog najčešće slika sa predsednikom, što je u sadašnjem političkom trenutku dokaz velike moći. U stranci je već potpredsednica, u Beogradu je ona, a ne aktuelni gradonačelnik – poverenica stranke. Nikad nije bila prva na izbornoj listi, zašto bi? Niko je ne pita hoće li priznati Kosovo. Niko je ne pita do kad će da traje njena vlada. Niko joj ne kaže da je prodala srpstvo. Niko više ne pominje troškove renoviranja „Jovankine vile” u kojoj živi, (uostalom ni Jovanki je nije ostavio deda), niko ne zna koja kola vozi, ima li nekretnine i račune po svetu, ni poslove njenog brata više niko ne pominje. Anu Brnabić u stvari niko ne doživljava ozbiljno, a sada bi već trebalo. Uostalom, karijera Ane Brnabić nije na zalasku, a opet idu izbori.

Povezan sadržaj

 

Naslovna fotografija: FoNet