Šećeroski brži od predizborne tišine

Srbija se približila dugo očekivanom 9. decembru, prvim višestranačkim izborima posle pola veka, ali i (ništa manje željenoj) predizbornoj tišini. Kandidati su koristili poslednje trenutke pred dvodnevno zatišje da pošalju poruke koje će sigurne glasače učvrstiti u uverenju da su oni zaista najbolji izbor, kao i da razdrmaju neodlučne i pridobiju ih na svoju stranu. A valjalo je i još jednom žestoko udariti po protivnicima.

Među čak 32 pretendenta na predsedničku fotelju, našlo se i nekoliko kandidata koji su već samom svojom pojavom izazivali (pod)smeh birača. Među njima, svojim nastupom na TV Beograd najveću pažnju javnosti privukao je Nikola Šećeroski, fasader iz Velikog Mokrog Luga, predstavnik grupe građana.

RTB, novembar 1990. godine
'Voditelj: A o čemu je, oprostite, ta dokumentacija, tih 100 kilograma, nekoliko puta ste pomenuli, na šta se odnosi? Šećeroski: Evo na šta, gospodine, evo, da, sam... samo da vam kažem o tome... kako, kako to ide... kad nešto se pokrene, onda... pogledaj. Sada, pre dve godine, evo: ja sam.. zapisao ovde... pre dve godine su doneli rešenje, Čuk.. Čuk.. Skupština Opštine Čukarica su doneli rešenje da ja izrađujem ćetke i metle. Molim Vas lepo, ćetke i metle! Voditelj: A Vi ste fasader i plastičar? Šećeroski: Ja sam plastičar! Će... Veze nemam sa ćetke i metle! Veze! Znaš šta je... bla... blage veze! Voditelj: To je neka greška očito. Šećeroski: Ma kak'a greška! To je... pa.. otkud znam šta je, al' niko ne kažnjava!'

Tvrdnje političkih analitičara da je režim namerno želeo da se defileom neozbiljnih učesnika u izbornoj trci demokratski proces pretvori u lakrdiju, ponavljali su i opozicioni političari, čiji su nastupi u državnim medijima svedeni na minimum i najčešće uz zlonamerne prateće komentare perjanica režimske medijske mašine.

Politika ekspres, 5. 12. 1990. godine
'Nekoliko stotina valjevskih žena sprečile su da ovdašnji sveštenici u režiji Srpskog pokreta obnove, na čijem čelu je bio Vuk Drašković, održe najavljeno opelo 'žrtvama fašizma i boljševizma'. Razočarani Drašković i njegove pristalice ne znajući kuda, litiju su održali na obližnjoj ledini iza spomen parka.'

Socijalisti su bili uporni u nameri da naprave otklon od Saveza komunista. U tome je veliku ulogu imao akademik Mihailo Marković, predratni komunistički aktivista, koji je u vreme Brozove vladavine zbog kritike režima izgubio posao na Filozofskom fakultetu i potom postao jedan od najpoznatijih disidenata.

potpredsednik SPS akademik Mihailo Marković, Politika ekspres, 3. 12. 1990. godine
'Svakom nepristrasnom posmatraču moralo bi biti jasno da između Brozovog totalitarizma i današnjeg demokratskog socijalizma u Srbiji postoji dubok i nepremostiv jaz.'

Funkcioneri SPS nastojali su da glasače ubede da je Milošević Srbiji vratio demokratiju.

kandidat SPS za poslanika Aleksandar Bakočević, Borba, 6. 12. 1990. godine
'Ljudi kao Slobodan Milošević i Bora Jović, i svi drugi okupljeni oko njih obnovili su demokratiju i dignitet naše republike, a svima koji pokušavaju savezima i podmetanjima da to dovedu u pitanje - narod to neće umogućiti.'

I pisac Miodrag Bulatović bio je kandidat SPS-a za poslanika.

kandidat za poslanika SPS, književnik Miodrag Bulatović, Politika, 5. 12. 1990. godine
'Imate pravo na golem strah od anarhije ako bi se Srbija na izborima 9. decembra predala Srpskom pokretu obnove.'

Diplomatski kor u Beogradu bio je ubeđen u trijumf opozicije.

Večernje novosti, 5. 12. 1990. godine
'Vuk Drašković je najopasniji takmac Slobodanu Miloševiću za mesto predsednika Srbije. Većina diplomata u Srbiji, prema britanskoj agenciji Rojter, očekuje da će Milošević dobiti predsedničku trku, ali smatra da će posle izbora Srpski pokret obnove imati parlamentarnu većinu.'

Predsednik SPO govorio je o demokratskim metodama smene dve vlasti.

predsednik SPO Vuk Drašković, Srpska reč, 5. 12. 1990. godine
'Ako neko misli da će posle 9. decembra aktivisti SPO sa lasom juriti ulicama i loviti komuniste, upadati u kancelarije i otpuštati - to su budalaštine. Uostalom, zna se ko takve 'vizije' protura. Komunisti su to činili posle rata kad su došli na vlast, a misle da će i drugi, kada dođu na vlast činiti ono što su oni činili. Komunisti su, inače, sami sebi, jedina tačka poređenja.'

Drašković je tvrdio da konfederalizacija Jugoslavije može da bude veći problem drugim narodima, nego Srbima.

predsednik SPO Vuk Drašković, Srpska reč, 5. 12. 1990. godine
'Mi smo spremni na sve: šta god hoće Slovenci i Hrvati hoćemo i mi za sebe. Ako oni smatraju da može da bude Jugoslavija sa slovenačkom, hrvatskom i srpskom vojskom - u redu. Stvorićemo je. To čak najviše odgovara Srbima. Mi bismo u hrvatskoj vojci imali trećinu svoje vojske, u bosansko-hercegovačkoj imali bismo polovinu svoje vojske, u crnogorskoj vojsci imali bismo 80 odsto svoje vojske, u srpskoj vojsci u Srbiji imali bismo 80 odsto srpske vojske, u makedonskoj vojsci imali bismo veliki broj srpske vojske, pa bismo praktično imali nekoliko srpskih vojski, koje bi se u jednom trenutku, jer to ludilo i ne bi moglo dugo da potraje, slile u jednu srpsku vojsku. Međutim, ne razumem zašto nas Hrvati i Slovenci teraju da stvorimo jednu tako veliku srpsku vojsku.'

Ko greši – CIA ili Ante?

Kraj Jugoslavije i zebnja od mogućih posledica tog čina dominirala je u gotovo svim nastupima političara u to vreme. Predsednika SRSJ i aktuelnog saveznog premijera Antu Markovića pitali su „kako gleda na procene Centralne informativne agencije (CIA) koja predviđa da će se Jugoslavija raspasti za 18 meseci?“

predsednik SRJS Ante Marković, Borba, 6. 12. 1990. godine
'CIA često napravi i dobre prognoze i analize, ali i vi možete biti svjedoci da ona često krupno pogriješi. Nema razloga da ne vjerujem da je CIA ovoga puta pogriješila. Ja sam se uvijek oslanjao na vlastite ocjene, snagu i mogućnosti, pa ne vidim razloga zašto bih ovoga puta odstupio.'

Frekvenciju za emitovanje televizije JUTEL, koju je osnovala savezna vlada i čije je sedište bilo u Sarajevu, osim BiH, nije želela da izda ni jedna druga jugoslovenska republika. Program te televizije u Srbiji bio je emitovan u skraćenoj verziji i u kasnim noćnim terminima. Ante Marković je bio svestan medijske harange kojoj je, iako savezni premijer, bio izložen Srbiji.

predsednik SRJS Ante Marković, Borba, 6. 12. 1990. godine
'Umjesto pozdrava upitaću vas, drage Srbijanke i Srbijanci, zar vas nije sram što pozdravljate jednog srbofoba, srboždera maltene, koji sve što radi, radi protiv interesa Srbije?'

Demokratska stranka nije imala svog kandidata za predsednika Srbije.

predsednik DS Dragoljub Mićunović, Borba, 5. 12. 1990. godine
'Neki ovu našu odluku povezuju sa neuspešnim pregovorima naše delegacije sa princom Tomislavom. Istina je, ipak, na drugoj strani. Princ je trebalo da bude nadstranački kandidat, a motiv za naše odustajanje od 'trke za predsednika' je u tome što smo principijelno protiv ovakvog predsedničkog sistema, odnosno Ustava koji predsedniku daje autokratska ovlašćanja.'

Srpska narodna obnova nije želela da za poslanike kandiduje najviše stranačke funkcionere.

predsednik SNO Mirko Jović, Borba, 5. 12. 1990. godine
'Članovi glavnog odbora nisu se kandidovali jer žele da sačuvaju kredit u srpskom narodu, a takvi čisti ljudi sigurno će biti potrebni Srbiji koju očekuju lomovi.'

Nezavisni kandidati iz redova umetnika bili su ogorčeni na loš tretman u predizbornoj trci.

kompozitor-voditelj Milan Minja Subota, Večernje novosti, 5. 12. 1990. godine
'Koliko će ovi izbori biti regularni kada više od 300 nezavisnih kandidata za poslanike, više nego što ih ima SPS koja pokriva sve jedinice, nije imao praktičnu šansu da se predstavi biračima.'

Vuk Drašković je bio uveren da ništa ne može da stane na put plimi promena u Srbiji.

Borba, 6. 12. 1990. godine
'Draškovićev govor praćen je zvižducima i povicima 'bando crvena' i 'fašisti', a sve to je svoju kulminaciju dostiglo dva puta. Najpre, kada je šef SPO razdrljio košulju pozivajući komuniste da ga ubiju ('Pucajte, jadovi') i zatim kada je govoreći o komunističkim zločinima uzviknuo 'U džaba, gospodine Miloševiću! Gotovo je!') Treba reći da je Drašković 'preklinjao' članove svoje partije da ničim ne uzvrate udarce ('Ja znam vašu mladost i snagu i znam da biste za minut završili sa tim Brozovim jadovima, ali kumim vas Bogom i Srbijom - nemojte') i rekao da se 'Srbija umiriti ne može' i da će do Đurđevdana svršiti s komunistima, ako budu lagali na izborima.'
Nastaviće se…