Nesložna opozicija i bahati režim – 1990. godine

Neravnopravan položaj vlasti i opozicije pred prve višestranačke izbore bivao je sve očigledniji. Protivnici režima bili su saglasni u stavu da je njihov položaj loš, ali nejedinstvo je pokazano već oko prvog ozbiljnijeg pitanja – bojkotovati ili izaći na izbore.

Temelji na kojima bi trebalo graditi demokratski sistem u Srbiji još nisu ni iskopani, a već se raspravljalo o varijantama u kojima bi on mogao da se pretvori u svoju suprotnost.

predsednik Saveza reformskih snaga Jugoslavije za Srbiju Vojin Dimitrijević, Novosti plus, 1. 10. 1990. godine
„Ako nema sposobnih, pametnih, inventivnih ljudi koji će stvoriti dobre programe onda ni demokratska procedura neće dovesti do nečeg velikog. Postoje demokratije koje dolaze u krizu zbog nesposobnosti elita, zbog nedostatka ideja, apatije biračkog tela. Ako neki put demokratija omane, onda je mnogo bolje imati realistička očekivanja, zbog toga što postoji opasnost od razočaranja u demokratiju i vraćanja u neku čežnju za autoritarizmom. To istočnoevropskim zemljama i našoj zemlji može da se desi, zbog toga što nam predstoje velike ekonomske teškoće. Tako da se može desiti da se nekim pogrešnim kopčanjem te teškoće pripišu demokratiji, pa da onda antidemokratski demagozi dobiju opet podršku.“
Večernje novosti, 5. oktobar 1990. godine

Konfederacija Jugoslavije nije odgovarala čak ni deklarisanim jugoslovenskim partijama.

članica Udruženja za jugoslovensku demokratsku inicijativu Vesna Pešić, Novosti plus, 11. 10. 1990. godine
'Konfederacija nije realna alternativa, jer ona ima smisla samo ako se pojedine države osećaju ugroženima od zajedničkih spoljnih neprijatelja. Zato se i sklapa ugovor radi zajedničke odbrane. A situacija kod nas je upravo obrnuta – mi nemamo spoljnog neprijatelja, nego je reč o sukobu između samih naših republika. Čemu bi služio u uslovima unutrašnjeg konflikta konfederalni ugovor? Varijanta definitivnog razlaza mislim da nema značajniju podršku. Tako, ostaje kao realno ono što predlaže UJDI, otvaranje demokratske procedure za dogovore oko zajedničke države u višestranačkoj jugoslovenskoj skupštini, a ne da se dogovaraju vođe naroda - preko glave građana.'

Obećanja da će Srbija živeti kao bogate zemlje Zapada, dopunjavane su najavama izgradnje „brzih pruga“.

Večernje novosti, 22. oktobar 1990. godine
direktor Saobraćajnog instituta CIP Milutin Mrkonjić, Politika ekspres, 9. 10. 1990. godine
'Evropa i te kako dobro zna kakvo bogatstvo predstavljaju naše pruge.'

Stari novi komunisti

Imidž SPS, kao partije prošlosti i starih ljudi, socijalisti su pokušali da opovrgnu osnivanjem stranačkog podmlatka.

predsednik Inicijativnog odbora Mladih socijalista Ivica Dačić, Politika ekspres, 12. 10. 1990. godine
'Mladi socijalisti okupljaju sve članove SPS koji se osećaju mladima, znači imaju najviše do 35 godina. Ali, mi ne predstavljamo samo puki stranački podmladak. Nama je osnovni cilj da deo programa SPS, koji se odnosi na mlade pretočimo u praksu da rešavamo životne i egzistencijalne probleme mlade generacije.'
Srpska reč, 10. oktobar 1990. godine

Socijalisti su svoju stranku želeli da predstave kao novu, demokratsku opciju.

funkcioner SPS Radoš Smiljković, Politika, 10. 10. 1990. godine
'Naša stranka praktično je nastala posle 8. sednice CK SKS, iz širokog demokratskog pokreta u Srbiji. U protekle tri godine učinjeno je više nego za ceo vek. Srbija je ujedinjena.'

Režim je bio odlučan u nastojanju da ostavi utisak nepokolebljivog borca protiv izdajnika.

član predsedništva Srbije Aleksandar Bakočević, Večernje novosti, 7. 10. 1990. godine
'Nećemo nikada dozvoliti da se dostojanstveni i herojski Beograd poistovećuje sa četničkim trojkama, jer se zločinačka kama i krv nevine žrtve nikada ne mogu pomiriti, niti izdaja i sluganstvo okupatoru prikazati kao dalekovidi nacionalni interesi.'

Izbori dele opoziciju

SPO je bio sve glasniji u zalaganju za bojkot izbora.

Vuk Drašković / Duga, oktobar 1990. godine
predsednik IO SPO Milan Komnenić, Novosti plus, 13. 10. 1990. godine
'Izvršni odbor SPO ocenjuje da je bojkot jedini način da se vladajuća partija osujeti u nameri da reprizira lažne izbore iz 1945. godine. Zadatak je opozicije da prisili komuniste da promene izborni zakon ili da na izbore izađu sami.'

Beskompromisni stavovi nailazili su na negodovanje.

Zoran Đinđić / Vreme, oktobar 1990. godine
predsednik IO DS Zoran Đinđić, Borba, 13-14. 10. 1990. godine
'U delu srpske opozicije dovoljno je samo biti protiv, a takvom apstraktnom radikalizovanju doprinose nekadašnji disidenti, politički amateri koji su u opoziciju uneli slepilo za pragmatizam i sklonost za metafiziku.'
Večernje novosti, 14. oktobar 1990. godine

Odluka da li izaći na izbore ili ih bojkotovati pravila je ne samo razdor unutar opozicije, nego i samih stranaka.

Novosti plus, 13. 10. 1990. godine
'Povod za rascep u Narodnoj radikalnoj stranci (NRS) je najava Veljka Guberine o odustajanju od bojkota. Omladina NRS se odavaja i osniva novu stranku Radikalski savez (RAS).'

Ali, ni predsednik NRS nije sedeo skrštenih ruku.

Novosti plus , 17. 10. 1990. godine
'Advokat Guberina odlučio je da tuži predsednika omladine NRS Nenada Stefanovića zbog klevete.'

Mediji su (neki iskreno, a većina po dužnosti) počeli da prostor posvećuju i predstavnicima opozicije. Oni pod državnom kontrolom (posebno Radio televizija Beograd i kuća „Politika“) taj prostor su svodili na minimum, najčešće uz propratne, po opoziciju negativne, komentare. Zbog toga su opozicionari izražavali protest.

Vuk Drašković, SPO, NIN, 19. 10. 1990. godine
'Ceo NIN je megafon Socijalističke partije (boljševika) Srbije i mislim da je licemerno sada nuditi da druge stranke, a pogotovo SPO koji je četiri puta brojniji od SPS, dobije pola kucane strane prostora za predstavljanje svog programa. Najlepše hvala i na tolikom prostoru i na takvoj demokratiji.'

Nastaviće se…

Korišćena arhiva izdanja iz 1990: „Politike“, Borbe“, „Večernjih novosti“, „Vremena”, NIN-a, “Duge”, “Srpske reči”…

I Branko Kockica u trci za poslaničko mesto (9. deo)