Kako su bojkotovani izbori 1997. godine? (4. deo)

"Neizlazak na izbore je patriotski čin."

Članovi građanske inicijative za bojkot izbora, profesor Predrag Bajčetić, Milan St. Protić, Zoran Hristić, Branislav Lečić, Ljubivoje Tadić, Branko Vidaković, Tanasije Uzunović održali su konferenciju za novinare na kojoj su objašnjavali razloge za neizlazak na izbore i najavili manifestacije koje će biti održane širom Srbije.

Danas, 5. 9. 1997. godine
„’Pošto sam bio protiv izbora još 1992. godine, kao i većina ljudi ovde, mogu neskromno da kažem da su se neke stranke nama pridružile u ideji o bojkotu posle nekoliko pogubnih poteza kada su na izborima učestvovale. To nije naš trenutni zaključak, već opšte uverenje od samog početka’, izjavio je Milan St. Protić i naglasio da ’nema institucije u Srbiji koja može da poništi izbore, jer su sve u njihovim rukama’. Tanasije Uzunović je naglasio da narod protekle zime nije uzalud izlazio na ulice i objasnio zašto ne treba izaći na izbore. ’Dramaturgija je poznata, a narod treba da bude dekor i šminka. E, dekor i šminka ja neću da budem’.“

Predsednica GSS Vesna Pešić kazala je da antiizborna kampanja ne treba da bude ’napadna’ kao kampanja koju vode stranke koje će učestvovati na izborima.

Demokratija, 8. 9. 1997. godine
„Očekujemo da će se građani koji su zimus učestvovali u protestu opredeliti za bojkot izbora. Vanstranačke ličnosti koje su takođe učestvovale u tromesečnim demonstracijama daće bojkotu javnu dimenziju’. Ona je izrazila uverenje da stranke koje vode antiizbornu kampanju ne bi trebalo da oranizuju mitinge, jer na njima može doći do sukoba. ’To se već desilo u Kraljevu. Sukobe bi svakako trebalo izbeći’, rekla je Pešić.

„Kampanja javnih i uglednih ličnosti koji od kraja prošlog meseca ‘krstare’ Srbijom i objašnjavaju ljudima zbog čega treba bojkotovati predsteojeće izbore od danas ulazi u novu fazu“, pisao je „Blic“. U 65 gradova Srbije, kako je objasnio jedan od organizatora i učesnik akcije glumac Ljuba Tadić, počinje akcija pod nazivom “Osvetlite Srbiju”.

Blic, 11. 9. 1997. godine
“Mi zapravo želimo da pitamo ko se u Srbiji plaši svetlosti i da konstatujemo da je svetlost simbol sloboda, kazao je Tadić, dodajući da će građani tokom ove akcije u prisustvu javnih ličnosti paljenjem baklji, sveća i upaljača, ‘pokušati da osvetle Srbiji put za izlazak iz mraka u kojem se nalazi’. ‘Veliko finale predviđeno je za 17. septembar u Beogradu. Kampanja se, međutim, ne završava 21. septembra. Mislim da će ljudima tek posle biti zanimljivo kada svi budu digli ruke od njih”, rekao je Tadić.

Neizlazak na izbore nije idealno rešenje, isticao je predsednik DS Zoran Đinđić

Naša borba, 13. 9. 1997. godine
„Neizlazak na izbore je teška odluka, izlazak takođe. Štete ima i u jednom i u drugom slučaju. Naše je da procenimo šta je manja greška. Iz izbora koji slede ništa neće proizaći za narod i to me utvrđuje u uverenju da je doneta pravilna odluka. Ja ne mislim da je ovo godina krize za DS. Ja sam u stanju da se kladim da će do marta iduće godine DS imati dvostruko više članova. Mi smo odlukom da ne izađemo na izbore pokazali da postoji principijelnost“, kazao je Đinđić.

O tome kakve su reakcije građana na kampanju za bojkot, govorio je poslanik DS Boris Tadić.

Naša borba, 12. 9. 1997. godine
„Pa vrlo dobre, s obzirom na to da postoji problem komuniciranja sa jednim delom zacementiranog biračkog tela. To biračko telo veoma je otporno na sve vrste promena i glasaće po inerciji. Onako, kako su i do sada glasali. Ideja o bojkotu dopire do građana. Nama u svemu tome pomaže i činjenica što je ideja o bojkotu naslonjena na zahtev zimskog protesta. Mi, u stvari, pokušavamo da ponovo oživimo ideju protesta. Osnovna ideja tada je bila, pod ovakvim uslovima nikad više“, dodao je Tadić.

Helsinška komisija Kogresa SAD, kojoj su predsedavali senator Alfons D’Amato i kongresmen Kristofer Smit, saopštila je da američki posmatrači neće prisustvovati predsedničkim i parlamentarnim izborima u Srbiji, zbog toga što su „vlasti u Beogradu samo marginalno ispunile uslove koje im je postavila Gonzalesova komisija OEBS-a“.

Naša borba, 12. 9. 1997. godine
„Vlasti nisu uspostavile stvarni dijalog sa opozicijom. Prema nezavisnim medijima i dalje se provode restrikcije, dok mediji pod državnom kontrolom i dalje sprovode prorežimsku propagandu. Nedavno usvojeni amandmani na izborni zakon favorizuju vladajuću partiju. Pravni sistem i dalje omogućava režimu uticaj na izborne rezultate, za slučaj da se SPS ostalim sredstvima ne održi na vlasti, navodi se u saopštenju iz Vašingtona, uz konstataciju da je pod ovakvim uslovima u Srbiji praktično onemogućeno održavanje čak i delimično poštenih i pravičnih izbora.“

Lider DS Zoran Đinđić kazao je da se čitava kampanja učesnika u izborima svela na to da se što više napadaju oni koji ne učestvuju na izborima.

Demokratija, 12. 9. 1997. godine
„Nikada Srbija nije bila mirnija i ravnodušnija prema jednom političkom događaju, kao prema izborima što su zakazani za sledeću nedelju. Građanima Srbije jasno je da učešće na ovim izborima predstavlja učešće u farsi koja vodi Srbiju u propast. Uveren sam da će se građani Srbije vrlo brzo izboriti za nove i poštene izbore.“

SPO je vodio kampanju „punim gasom“.

Demokratija, 15. 9. 1997. godine
„Pred nekoliko hiljada građana, na mitingu kakav u Šapcu još nije viđen (balon napunjen helijumom sa centralnom binom: To je to – SPO kao parolom, ogroman video-bim, bina kao za koncerte najvećih rok bendova, konfete i vatromet na kraju) predstavljeni su kandidati SPO-a za republičke izbore u izbornoj jedinici 13-Šabac i govorio je, više od sat vremena, predsednik SPO-a i kandidat te stranke za predsednika Srbije Vuk Drašković. (...) Predsednik SPO-a je rekao da su oni koji ne izlaze na predstojeće izbore protiv Srbije i obećao da će ako on postane predsednik Srbije plate i penzije biti utrostručene i da će Srbija ponovo biti u Evropi. Miting je završen uz zvuke već čuvene ’Mesečine’.“

A u Beogradu je započet generalni štrajk radnika Samostalnog sindikata GSP i Gradske čistoće. Kako je saopšteno iz Skupštine grada, predstavnici ovog sindikata su u više navrata pozivani na sastanak sa gradskom vladom, ali se nisu odazvali, niti obezbedili obavezan zakonski minimum, po kome 70 odsto kapaciteta u javnim i komunalnim preduzećima mora nesmetano da funkcioniše.

Demokratija, 16. 9. 1997. godine
„Jutarnjim štrajkom zakonska obaveza je grubo prekršena. Problem je i način na koji je onemogućeno da tih obaveznih 70 odsto vozila izađe. To je učinjeno delimičnim uništavanjem i oštećivanjem autobusa i tramvaja, kao i oružanim napadom na određene punktove GSP-a“, kazao je gradonačelnik Beograda Zoran Đinđić.

Đinđić nije imao dilemu ko stoji iza štrajka:

Večernje novosti, 16. 9. 1997. godine
„SPS i JUL su za završnicu svoje predizborne kampanje u Beogradu izabrali da blokiraju saobraćaj u našem gradu. Izvršilac tog plana je režimski sindikat čiji funkcioneri su istovremeno članovi najviših tela SPS“, napomenuo je Đinđić.

Nastaviće se…

Kako su bojkotovani izbori 1997. godine? (5. deo)

Kako su bojkotovani izbori 1997. godine? (3. deo)

Kako su bojkotovani izbori 1997. godine? (2. deo)

Kako su bojkotovani izbori 1997. godine? (1. deo)

Korišćena arhiva izdanja iz 1997: „Politike“, „Blica“, „Naše borbe“, „Dnevnog Telegrafa“, „Demokratije“, „Građanina“, „Danasa“, „Večernjih novosti“, „Vremena“, „Nedeljnog Telegrafa“, NIN-a…