Zoran Radovanović

Bio je redovni profesor epidemiologije na medicinskim fakultetima u Beogradu (do 2000) i Kuvajtu (do 2007), navodi se u njegovoj zvaničnoj biografiji.

Predavao je i/ili ispitivao (external examiner) na više univerziteta u zemlji i inostranstvu.

„Objavio je oko 300 naučno-stručnih radova, uključujući tridesetak monografija. Napisao je i/ili uredio sve domaće poslediplomske i skoro sve dodiplomske udžbenike iz svoje oblasti. Među novijim knjigama Zorana Radovanovića nalaze se: Endemska nefropatija /Endemic Nephropathy (u koautorstvu, bilingvalno izdanje; 2000), Terenska epidemiologija – Istraživanje epidemije (2000), Savremena epidemiologija: Koreni, teoretske osnove i pravci razvoja (2003), Epilex: A multilingual lexicon of epidemiological terms (2006), Kritičko čitanje u epidemiologiji: Analiza jednog udžbenika (2007), Grip (2010)“, piše u biografiji.

Povezan sadržaj
Siniša Dedeić 23. 3. 2020.

Dobitnik je, dodaje se, većeg broja priznanja i nagrada za naučni rad (u Srbiji, zemljama bivše Jugoslavije, Čehoslovačkoj, SAD, Kuvajtu, Pakistanu itd.). Bio je recenzent dvostrukog broja međunarodnih naučnih časopisa i urednik jednog od njih. Sada je konsultant Univerziteta Harvard iz SAD za ispitivanje narodnog (javnog) zdravlja na Bliskom istoku. 

Objavio je i knjigu „Variola vera“ o epidemiji ove zarazne bolesti u Jugoslaviji 1972. godine.

„Kada se, 22. marta 1972, saznalo za epidemiju variole u Beogradu, jedini sam među epidemiolozima bio zaštićen od ove zaraze. Efekat vakcinacije, naime, zvanično je trajao tri godine, a ja sam dve godine i osam meseci pre epidemije uspešno
vakcinisan radi odlaska u Indiju. Uz to, među prvima sam revakcinisan i dodatno zaštićen injekcijom gotovih antitela, hiperimunim gamaglobulinom. Za svakog mladog čoveka je stručni izazov da tek stečena znanja primeni u praksi. Razumljivo je da ni epidemiolog ne propušta takvu priliku, kao što se ne očekuje da poručnik beži iz rata ili fudbaler od lopte. Profesionalna znanja nalažu lekaru kako da se čuva, utoliko pre ako mu se vakcina ‘primila’, za šta je dokazom smatrana kožna promena na mestu gde je grebanjem (skarifikacijom) ili plitkim ubodima nanet živi soj vakcinalnog virusa. (…) Više zbog obima posla, nego zbog teoretske opasnosti da viruse preko odeće prenesem svojoj sitnoj deci, skoro mesec dana sam spavao van kuće, uglavnom u karantinu ‘Mladost’, ali i u Gradskom sekretarijatu za zdravlje i u sanitetskom vozilu koje sam sve vreme imao na raspolaganju. Trebalo je iskoristiti svaki trenutak da se, makar na parče, sakupi po nekoliko sati sna.“ („Variola vera“, Heliks, 2017)

Povezan sadržaj
Siniša Dedeić 26. 3. 2020.

U medijima ga predstavljaju i kao „borca protiv antivakcinalnog lobija“.

„Nemojte zaboraviti da su to ekstremni desničari. Poslednjih godina sam napisao nekoliko knjiga, u penziji sam, pa pišem. Onda oni dolaze na promocije, nose transparent ‘Istina o vakcinama’… Iznenadio sam se nedavno, na Kolarcu sam promovisao knjigu Grip, nisu banuli, a uvek dođu, čak i kad držim predavanja. Jedan taksista iz Ciriha angažovao je dvojicu momaka da urade mural sa mojim likom i citatom nečega što nikada nisam izgovorio. Sada su napali mog kolegu Srđu Jankovića, i on je dobio mural na auto-putu, isto sa nekim besmislenim citatom.“ (Vreme, 6. 2. 2020. godine)

Član Kriznog štaba – Branimir Nestorović 

Član Kriznog štaba – Sanja Radojević Škodrić

Član Kriznog štaba – Zoran Gojković  

Foto: FoNet, Ognjen Stevanović