Kako sam zavoleo SSP

Predsednik Nove Srbije o ratifikaciji SSP-a sa EU. (Kurir, 20. 1. 2011. godine)
„Srbija će sigurno imati koristi od Sporazuma o stabilnosti i pridruživanju (SSP), ratifikacija je pozitivan signal.“

Nakon ratifikacije Sporazuma o stabilnosti i pridruživanju u Evropskom parlamentu, Ilić je to pozdravio i zaključio kako je to pozitivna stvar za Srbiju. I ništa tu ne bi bilo sporno da je lider NS oduvek pohvalno pričao o SSP.

U predizbornoj kampanji 2008. godine potpisivanje Sporazuma sa EU izazvalo je oštru polemiku između narodnjačke koalicije (DSS i Nova Srbija), sa jedne strane, i DS-a i G17 plus, sa druge strane. Glavna zamerka narodnjaka SSP-u bila je da ne tretira Kosovo i Metohiju kao sastavni deo Srbije, pa su protivnicima upućene i teške reči za izdaju. Predsednik Nove Srbije je tada najavio pokretanje inicijative za opoziv predsednika Srbije ukoliko se potpiše Sporazum, kao i njegovo poništavanje u Skupštini Srbije nakon izbora. SSP je ipak potpisan i to 29. aprila 2008 godine.

„Savetujemo predsedniku Tadiću i njegovim saradnicima da se ne igraju sa Srbijom i da ne potpisuju bilo šta, jer će imati veliki problem. Narodnjačka koalicija biće prinuđena da zatraži opoziv predsednika Srbije Borisa Tadića, u redovnoj zakonskoj preoceduri, ako bude insistirao na potpisivanju Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju (SSP) sa Evropskom unijom.“

Blic 12. 4. 2008. godine

Budući da u potpisanom SSP-u sa EU nije promenjeno ni slovo, a da je Ilić u međuvremenu promenio svoj stav, Istinomer ga ocenjuje nedoslednim.