Volimo Rusiju, ali znamo da su novci u EU

Iako se u javnosti nedavno moglo čuti da se pravi veliki zaokret srpske spoljne politike ka Evropskoj uniji i Zapadu, poslednje istraživanje Crte pokazuje da u stavovima javnog mnjenja takvog zaokreta nema. Građani su srcem i dalje uz Rusiju, koju vide kao najvažnijeg političkog i bezbednosnog partnera Srbije. O Evropskoj uniji, s druge strane, razmišljaju racionalnije i pragmatičnije, odnosno novčanikom, pa u njoj vide našeg najvažnijeg ekonomskog partnera. Promene u stavovima nema ni prema pitanju Kosova, jer građani nemaju ideju šta bi moglo da bude idealno rešenje i realan ishod pregovora Beograda i Prištine.

Dok predsednik Vučić akrobatski žonglira sa dve stolice, kako su ruski mediji nedavno opisali njegovu politiku balansiranja između Rusije i Zapada, građani su, kao u dečjoj igri vrućih stolica, rastrzani i zbunjeni gde bi pre trebalo da sednu.

Skoro polovina (44 odsto) bi volela da budemo bliži Evropskoj uniji i Zapadu, a otprilike isti broj (43 odsto) smatra da bi Srbija trebalo da se okrene Rusiji. Čini se, ipak, da je politika sedenja na više stolica najprihvatljivija za većinu građana, pošto je tek 18 odsto onih koji misle da bi Srbija trebalo u potpunosti da se opredeli za jednu ili drugu stranu.

Istovremeno, 36 odsto bi volelo da naša spoljna politika bude okrenuta ka EU i Zapadu, ali da se zadrže dobri odnosi sa Rusijom, dok bi 33 odsto želelo da budemo više okrenuti Rusiji, ali da zadržimo dobre odnose sa EU i Zapadom.

Rusija se percipira kao najvažniji politički (34 odsto) i bezbednosni (42 odsto) partner Srbije. U oba slučaja na drugom mestu je Kina, a na trećem EU. Nasuprot tome, čak 44 odsto građana vidi EU i zemlje članice kao naše ekonomske partnere, pokazuje istraživanje, koje je Crta sprovela u periodu od 25. februara do 3. marta, na uzorku  od 1011 ispitanika.

Da smo rastrzani vidimo i po podacima iz medija monitoringa. Građanima se i dalje serviraju priče o bratstvu sa Rusijom i Kinom, a kada se u državnim medijima spomene Evropska unija, ona se spominje zbog neke donacije i investicije. Nema tu nikakve ideološke vezanosti sa Evropom i njenim vrednostima, već je reč o čistoj koristi i svaki put kad se govori o evropskom putu, sve vreme se govori samo o parama”, kaže za Istinomer Vojislav Mihailović, jedan od autora istraživanja.

Da bi Srbija imala više štete nego koristi od članstva u EU veruje 44 odsto građana, dok 39 odsto njih smatra da bismo imali više koristi. Stavovi su oštro podeljeni i kada je reč o referendumu o ulasku u EU. Ako bi sledeće nedelje bio održan referendum za ulazak Srbije u EU, za učlanjenje bi glasalo 44, a protiv 42 odsto građana.

Ovo je veoma slično podacima koje smo imali i u novembru. Nešto malo pozitivnije, ali nedovoljno da bi rekli da je to osetan pozitivni trend. Ipak, primećuje se da građani pragmatično razmišljaju. Iako vide Rusiju pre svega kao najvažnijeg političkog i bezbednosnog partnera Srbije, ipak bi preko polovine građana na referendumu glasalo za ulazak u EU. Oni, dakle, vide taj interes, imaju to u vidu i glasali bi za ulazak u EU”, kaže Mihailović.

Povezan sadržaj
Mihaela Šljukić 22. 11. 2022.

Problematično je, međutim, što skoro polovina građana (43 odsto) misli da Srbija nikada neće postati članica EU. Razlog za ovako neoptimističan procenat, smatra naš sagovornik, leži delom u tome što su građani razočarani trajanjem procesa evropskih integracija, a delom u načinu na koji se EU integracije komuniciraju u javnosti.

Poslednjih godinu dana iz medija koji su bliski državi svakodnevno slušamo o pritiscima i novim ili starim uslovima koji se nameću Srbiji da bi nastavila put ka EU. I sam predsednik Vučić je rekao da moramo da potpišemo francusko-nemački sporazum i da ćemo verovatno morati da uvedemo sankcije Rusiji da bi nastavili put ka Evropi. Uslovljavanja koja se pominju kod dela građana izazivaju negativne reakcije, pa misle da nikada nećemo ući u EU, jer nam stalno postavljaju nove uslove.”

Kada je reč o sankcijama, svega 16 odsto građana smatra da Srbija treba da uvede sankcije Rusiji, kako bi uskladila svoju spoljnu politiku sa EU. S druge strane, ogromna većina – čak 69 odsto, misli da treba da zadržimo dobre odnose sa Rusijom, po cenu odustajanja od EU.

Imamo tek manje od petine građana koji bi bili za opcije da smo u potpunosti okrenuti ili Zapadu ili Rusiji. Kroz tu prizmu treba posmatrati i pitanje o uvođenju sankcija Rusiji, gde vidimo i dalje dosta visok procenat onih koji nisu za uvođenje sankcija. Ali, u slučaju da postoji neka treća, neutralnija opcija, onda bi taj visok procenat građana koji podržavaju Rusiju opao. To smo videli u maju prošle godine, kada smo u istraživanju imali i opciju da Srbija ostane neutralna, za koju je bila većina građana. Dakle, tek u slučaju kada pitamo ili-ili i nema te sredine, onda je većina građana za održavanje dobrih odnosa sa Rusijom i neuvođenje sankcija”, kaže Mihailović.

 

Nedovoljno informacija o Kosovu

 

Istraživanje, sprovedeno pre nego što je u Ohridu 18. marta dogovorena primena evropskog sporazuma za Srbiju i Kosovo, pokazuje da građani nisu sigurni šta predstavlja francusko-nemački plan.

Skoro trećina građana (30 odsto) kaže da ne zna šta francusko-nemački plan podrazumeva, a samo sedam odsto njih smatra da je to korak ka konačnom sporazumu Beograda i Prištine. Kada se sadržaj predloga, pak, pojasni građanima, većina ga ne smatra prihvatljivim.

Samo 26 odsto građana bi prihvatilo plan, a 20 odsto njih kaže da bi prihvatili nezavisnost Kosova u zamenu za obezbeđivanje boljeg položaja Srba. Građani koji trenutni predlog smatraju prihvatljivim, većinski vide priznavanje Kosova, podelu teritorije ili prihvatanje francusko-nemačkog plana kao realno, a nešto ređe i kao i idealno rešenje pitanja Kosova.

Na pitanje šta bi bilo idealno rešenje za Kosovo, 38 odsto građana nema odgovor. Isti je procenat onih koji ne znaju šta bi mogao da bude realan ishod aktuelnih pregovora Beograda i Prištine.

Dok trećina građana (34 odsto) smatra da bi idealno bilo da Kosovo ostane u okviru Srbije, s većim ili manjim stepenom autonomije, svaka peta osoba (20 odsto) smatra da bi najbolje rešenje bilo priznavanje kosovske nezavisnosti (8 odsto), podela teritorije (sedam odsto) ili prihvatanje francusko-nemačkog predloga (pet odsto).

S druge strane, 35 odsto građana, kao rešenje koje nije nužno idealno ali je realno, vidi priznavanje Kosova (22 odsto), podelu teritorije (četiri odsto), prihvatanje francusko-nemačkog plana (devet odsto), dok 14 odsto građana smatra da je Kosovo kao deo Srbije realna mogućnost.

Naslovna fotografija: Canva