Platni razredi, davno obećani, teško dostižni

Uvođenje platnih razreda u javnoj upravi dugogodišnja je tema, od koje se - formalno - ne odustaje. Međutim, tradicionalno se odlaže obračun sa novom organizacijom zarada i konačnim uređenjem, ionako komplikovane, oblasti. Dodatne analize i procene nadležnih pomeraju rok i obećanja, pa tako poslednjih pet godina od različitih funkcionera moglo se čuti i više različitih datuma. Poslednji u nizu rokova je - 1. januar 2021. godine.
Foto: Istinomer/Zoran Drekalović

 

Ministar državne uprave Branko Ružić kazao je nedavno da je potrebna „detaljnija procena fiskalnog uticaja uključivanja svih zaposlenih u javnom sektoru u novi sistem plata“. Vlada je odložila uvođenje platnih razreda do početka sledeće godine. I to je samo još jedno u nizu odlaganja. 

Svojevremeno, potpredsednica Vlade i ministarka državne uprave Kori Udovički kazala je da je cilj da se platni razredi uvedu do 1. januara 2015. godine

“Taj sistem ne može biti skuplji od sistema koji imamo sad“, izjavila je Udovčki.

Potom je ministar Branko Ružić u svoj spisak obećanja “upisao” da će ipak 2018. biti “ta” godina. 

“Proces racionalizacije zaposlenih u državnoj upravi i lokalnoj samoupravi se privodi kraju, a radna mesta oko pola miliona zaposlenih biće od 1. januara naredne godine razvrstana u platne razrede, čime će ovaj posao praktično biti priveden kraju”, izjavio je ministar državne uprave i lokalne samouprave o platnim razredima u septembru 2017. godine.

Premijerka Ana Brnabić, pak, očekivala je da od januara 2019. godine imamo platne razrede u javnom sektoru.

 

 

Međutim, već posle nekoliko meseci od izjave predsednice Vlade, rok je odložen za 2020. godinu. Ispostavilo se, kako su zaključili, da je neophodno uraditi dodatne finansijske analize kako bi reforma dala pun efekat, kako se između ostalog ne bi ugrozila i fiskalna stabilnost.

 

*U naše vreme se smanjio broj zaposlenih u javnom sektoru

*Platni razredi od januara 2019.

 

Bez sistematizacije i preciznih brojki

 

Kako je Istinomer već pisao o ovoj temi, i dalje nedostaje potpuno precizan pregled broja zaposlenih u javnom sektoru u Srbiji  i podaci o promenama tog broja.

“… nemamo sistematizaciju radnih mesta da mi znamo ko gde radi. Ovde imate ljude koji imaju primanja po četiri ili pet osnova – po osnovu toga što rade za državu, a s druge strane su u nadzornim odborima raznih javnih preduzeća ili nekih ustanova, tako da tu više bog otac ne zna šta se stvarno dešava“, izjavio je za Istinomer Milan Ćulibrk, ekonomski novinar i glavni urednik nedeljnika NIN.

Potom, i sam predsednik Aleksandar Vučić se bavio temom zapošljavanja u javnom sektoru, ali ipak nedovoljno jasno. Iako on ističe kako je smanjen broj zaposlenih u javnoj upravi, “smanjenje broja zaposlenih u radnom odnosu, odnosno zaposlenih na neodređeno, doprinelo je povećanju broja zaposlenih van radnog odnosa, odnosno zaposlenih lica na određeno”. 

Pre 2015. godine nije postojao zvanični registar koji je beležio broj zaposlenih u javnom sektoru i Vučić je nedavno za tvrdnju da se u vreme aktuelne vlasti smanjio broj zaposlenih u javnom sektoru, od Istinomera dobio ocenu – “neproverivo”.

 

Foto: Istinomer/Zoran Drekalović

 

Nova godina, novi rok

 

U decembru prošle godine, kako su mediji preneli, Skupština Srbije usvojila je set izmena zakona o platama zaposlenih u državnim službama, kojim se za još godinu dana – do 2021. godine, odlaže prelazak na nov sistem određivanja plata. Ministar Ružić je rekao da je poslodavcima i zaposlenima dat novi pripremni period.

Cilj je da se spreči da „učešće mase zarada opšte države u bruto domaćem proizvodu poraste“ i da se „ne naruši finansijska održivost republičkog, pokrajinskih i lokalnih budžeta“, rekao je Ružić.

„To je sve uslovilo potrebu da se od usvajanja zakona pa do njihove primene ostavi odgovarajući vremenski period, čime bi se omogućilo da reforma sistema plata postigne finansijski održivi efekat počev od 1. januara 2021. godine“, izjavio je Ružić, i dodao da se “rad državnih službenika već prati i plate se, zavisno od vrednovanja rada, kreću kroz platne razrede”.

Prema njegovim rečima, njihove plate se povećavaju na bazi kvaliteta rada, čak i u slučaju da se ne povećava – osnovica. Ružić je istakao da je neophodna obimna finansijska analiza svakog sektora, načina njihovog organizovanja, finansiranja i troškova rada, kao i šta je sve neophodno da bi bio „smislen i budžetski održiv prelazak na novi sistem u svim delovima javnog sektora“.

 

Fiskalni savet upozorava

 

Prema izveštaju FIskalnog saveta iz jula 2019. godine “uređen sistem zarada i zaposlenosti u javnom sektoru jedan je od osnovnih stubova na kojima počiva funkcionalna država – a u Srbiji taj sistem ne postoji”.

“Sistem zarada i zaposlenosti u javnom sektoru u Srbiji trenutno nije dobro uređen, a moglo bi se slobodno reći i da je haotičan. Na to neposredno ukazuju manjak kvalifikovanih zaposlenih u važnim delovima javnog sektora (zdravstvo, inspekcijske službe, upravljanje investicionim projektima), ogromne razlike u platama na istim poslovima u različitim delovima javnog sektora, a isto to vidi se i posredno, kroz veliki broj neujednačenih propisa koji regulišu ovu oblast i veoma nizak kvalitet osnovnih usluga koje država pruža”, navodi se u izveštaju.

Kako kažu, reforma zarada i zaposlenosti jeste veliki stručni i politički izazov, ali najveći broj evropskih zemalja bio je u stanju da to reši.

 

Neujednačena povećanja
“Da bi se sistem plata doveo u red potrebno je pronaći dobre odnose između zarada u poslovima koji se veoma razlikuju. Reforma zarada i zaposlenosti na agendi je Vlade još od kraja 2013. godine. Međutim, umesto očekivanih poboljšanja, u međuvremenu je došlo samo do dodatnog urušavanja sistema. (...) Povećanja zarada po pojedinačnim delovima javnog sektora u prethodne četiri godine vršeno je bez objektivnih kriterijuma, odnosno tako da osnovni kriterijum za povećanje plate bude pripadnost određenom ministarstvu ili instituciji, a ne vrednovanje posla koju zaposleni obavlja. Tako se došlo do apsurdne situacije da računovođa u MUP-u u prethodne četiri godine dobije povećanje zarade od 28%, a računovođa u Ministarstvu poljoprivrede od 12%”, stoji u izveštaju Fiskalnog saveta.

 

Šta ako se loše “zacementira”?

 

Fiskalni savet tvrdi da je još veća opasnost od odustajanja od reforme – usvajanje lošeg sistema platnih razreda koji bi „zacementirao“ postojeći neuređen sistem zarada. 

“Reforma sistema platnih razreda jeste u početku zamišljena na dobrim principima. Međutim, vremenom je došlo do derogacije ovih principa (i to ne samo zbog paušalnog povećanja zarada pojedinačnim sektorima države koje traje od 2016. godine). Naime, pravljeni su ustupci najmoćnijim sindikatima prilikom utvrđivanja koeficijenata zarada (prosveta); planiran je suviše uzak raspon od najniže do najviše zarade (koji bi išao na ruku najvećem broju zaposlenih u javnom sektoru, ali ne bi ostavio prostor za nagrađivanje manjeg broja najstručnijih zaposlenih); napravljen je veliki broj sektorskih izuzetaka iz jedinstvenog zakona (policija, vojska, funkcioneri)”, zaključuje ovaj savet.

Kako kažu, možda i najvažniji preduslov za uređenje sistema zarada i zaposlenosti je objavljivanje registra svih radnih mesta sa pripadajućim primanjima zaposlenih. Ipak, potpuno transparentno prikazivanje broja zaposlenih i njihovih pokazalo bi i sve neracionalnosti i nelogičnosti postojećeg sistema, a to, suštinski, i jeste preduslov da se one isprave.

 

Naslovna fotografija: Istinomer/Zoran Drekalović