Za koga glasate? (1. deo) – Na listama vladajuće koalicije za svakog po nešto

Ne može se reći da je u Srbiji baš običaj da ljudi pre nego što odluče za koga će glasati na izborima, čitaju i gledaju izborne liste, programe stranaka, dosadašnje rezultate, ispunjena i neispunjena obećanja. Obično se glasa za lidera zato što je već na vlasti, ili zato što je protiv vlasti, ili zato što je lep, ili iz straha, ili iz inata. I kad se jedan čovek za sve pita, (reći će u komentarima ispod teksta) koga je briga ko je na kom mestu izborne liste, i zašto se Istinomer time uopšte bavi. Zato što je to najvažnije, zato što su to ljudi koji će donositi zakone o životima svih nas, zato što se među njima krije generacija koja će kad tad shvatiti da su poslanici jači od vlade i od predsednika države.
Foto: Istinomer/Zoran Drekalović

Zato ćemo u naredna tri teksta analizirati ko se nalazi na izbornim listama koje učestvuju na izborima 3. aprila u pokušaju da shvatimo za koga u stvari glasamo.

Po Zakonu o izboru narodnih poslanika, još od 2011. godine na snazi je takozvana „zatvorena lista“. Snažna preporuka Venecijanske komisije tada je bila da se ukinu blanko ostavke, kako bi se sprečila stranka da naknadno odlučuje ko dobija mandat, a ko ne. Poslanik je trebalo da postane snažan i nezavisan. U praksi, to samo znači da stranka (ili njen lider) ima nešto više posla pre izbora, ali je svakako ostao najvažniji faktor u kreiranju budućeg skupštinskog saziva. A kad jednom neko postane poslanik, da li postoji kriterijum po kojem će sledeći put biti na petom ili na 245. mestu odnosno da li če biti na listi uopšte?  

 

Šta je “ključ” za visoku poziciju na listi vladajuće stranke?     

 

Previše lako bi bilo reći da je bliskost sa liderom, jer očigledno nije samo to. Za predstojeće izbore, kada je reč o samom vrhu stranačke liste, nakon nosioca, doktorke Danice Grujičić  našao se matematičar u penziji Stojan Radenović (koji na stranačkim mitinzima kaže da je uspeh naprednjaka čista matematika), te molekularna biološkinja Jelena Begović. Njih je predsednik stranke koju podržavaju, a čiji nisu članovi (bar ne još), do sada najviše i pominjao odgovarajući na pitanja novinara „zašto visoko na listi nema nekih viđenijih naprednjaka“.

„Jelena Begović je najpriznatiji molekularni biolog u Srbiji, Stojan Radenović je jedan od najcitiranijih matematičara na svetu, on nas drži na Šangajskoj listi, Dana Grujičić je legendarni lekar koji je spasio živote stotina ljudi. Što bi vam odgovaralo da se priča o Mariji Zdravković koja je spasila hiljade života, nego biste da govorite o onome što vi želite“, naveo je Vučić.

Pored njih za privlačenje glasača trebalo bi da posluži glumac Lazar Ristovski (poznat svima) i Žika Bujuklić (profesor poznat studentima Pravnog fakulteta). Pa već pomenuta doktorka Marija Zdravković, direktorka KBC Bežanijska Kosa, a pored nje i stonoteniserka i osvajačica brojnih medalja na paraolimpijskim igrama Boroslava Perić Ranković. Slede predstavnici nauke, opere, klasične muzike, još jedan (manje poznati) glumac, pa košarkaš. Sve oblasti su pokrivene nestranačkim ličnostima, kao da SNS nije do sada imala ministre – i sporta i kulture, i zdravstva i pravde i socijalne zaštite. Interesantno je, na primer, da se u vrhu liste ponovo našao violinista Jovan Kolundžija koji je tu bio i prošli put, uzeo mandat, nije govorio ni jednom, a nije ni dolazio na sednice. 

Prva prava političarka našla se na mestu 14, aktuelna premijerka, Ana Brnabić. A i ona je članica stranke postala nedavno. Pa gradonačelnik Novog Sada Miloš Vučević (koji je svake godine visoko, i svake godine mediji pišu da bi mogao biti premijer, ali to nikada ne bude), zatim sveprisutni Goran Vesić o kojem svi mediji pišu svakog dana. Na mestu 18. je novopečena potpredsednica SNS Nevena Đurić. (Ona se i pred prošle izbore, tada potpuno anonimna široj javnosti našla na mestu 38, tako da napredak ove mlade Kruševljanke za članove SNS-a nije tako veliko iznenađenje). Od 19. mesta ređaju se poznata lica vladajuće stranke, vatreni govornici skupštinske sale – Aleksandar Martinović, Vladimir Đukanović, Sandra Božić, Vladimir Orlić, Milenko Jovanov, Biljana Pilja, Marjan Rističević, i tu su promene u odnosu na prošle izbore kozmetičke. Na važnosti su dobili i Jelena Žarić Kovačević koja je sada na visokom 22. mestu, a bila je 144, kao i Nebojša Bakarec koji se svojim nastupima izborio da sa nekadašnjeg 132 podigne na 58. mesto. Ništa manje borbeni Srbislav Filipović, Milanka Jeftović, Dejan kesar  ili Adam Šukalo su u drugoj grupi, posle 140. pozicije. Dakle jesu potrebni, ali nisu prva liga. Da listama uprava neka neobjašnjiva sila, govori i podatak da je ubedljivo nejveći skok na listi zabeležio javnosti potpuno nepoznati Momčilo Vuksanović koji ima velike šanse da kao 70. na listi uđe u skupštinu, dok je prošli put samo popunjavao broj kao 231.

 

Povezan sadržaj
Mirjana Nikolić 20. 12. 2021.

 

Gde su mlade perjanice od pre dve godine?

 

Kao prvo, nema Branislava Nedimovića koji je u prošloj kampanji bio medijski eksponiran kao da će biti premijer. Nema ni drugih aktuelnih ministara iz redova naprednjaka, tako da će u nekoj budućoj podeli oni ili ostati na nekim funkcijama, ili nestati, ali “obični poslanici” neće biti.

Proveravali smo gde su oni manje poznati, koji su prošli put predstavljani kao “mladi lavovi i nova snaga srpske politike”, kao i gde su se pozicionirali “polaznici naprednjačke akademije”, oni koji su se najviše isticali u skupštini bez opozicije. Da li se sećate male privrednice Ivane Popović  iz Krupnja koja se bavila proizvodnjom džema i koju je Vučić hvalio kao primer svima ostalima? Ona je prošli put bila na visokom petom mestu, a kada je postala poslanica o njoj se čulo da je tražila (i dobila) plaćene troškove stanovanja u Beogradu i manje više – to je sve. Govorila je ukupno  devet puta  i sada je 129. na listi. Đorđe Todorović i Đorđe Dabić, takođe mlade snage sa vrha liste 2020., sa tadašnjeg  6. i 7. odleteli su na 126, odnosno čak 151. mesto. I takvih je primera mnogo, od Stefana Srbljanovića koji je bio 11. a sad ga na listi nema,  preko Luke Kebare koji je bio kratko vreme interesantan, progovorio je čak i kineski, a ipak pao na 161. mesto, pa do Vladimira Marinkovića koji bi izgleda bolje prošao da je ostao kod Rasima Ljajića. Naime, prošli put, odmah posle transfera u naprednjake bio je na 49,  a sada na dalekom 147 mestu.

Od iznenađenja (samo za pasionirane gledaoce skupštinskih prenosa), izdvajamo da je poslanica Ljiljana Malušić, čuvena po usklicima “Sramota jedna!” kad govori o opoziciji i “Bravo, tako se radi” kad govori o vladi i predsedniku, ove izbore dočekala na neočekivano niskom 175 mestu (prošli put bila 89). Ako je za utehu od nje pa do broja 250 svi su manje više potpuno nepoznati.

Dakle, broj govora, žestina sa kojom su iznosili uvrede na račun zadate mete iz opozicije ili javnog života, oduševljenje sa kojim su pričali o uspesima vlade i predsednika – nije kriterijum za položaj narodnog poslanika. Ili zaista nije ni važno, naročito ako se ostvari interna naprednjačka prognoza da će sami osvojiti 170 poslaničkh mandata.  

Sa druge strane, za dugogodišnje poslanike Ljubišu Stojmirovića i Bratislava Jugovića koji su se javno izjasnili protiv Rio Tinta – nije bilo mesta na ovogodišnjoj listi. Očekivano, nestala je i Milena Popović, supruga Olivera Ivanovića koja je ranije izašla iz svih skupštinskih odbora. Takođe, PUPS ove godine nije kandidovao novinara Aleksandra Jovanovića koji je u prošlom sazivu bio jedan od devetoro njihovih poslanika.

 

Koalicioni partneri srećni (a nije ni da imaju izbora)

 

Već ko zna koji izborni ciklus po redu, lista koju na svojim leđima vuče samo i jedino Aleksandar Vučić, ustupa svoja mesta i brojnim koalicionim partnerima. Iz čiste milosti, ili da bi se našlo opravdanje da nije reč o jednoj partiji, već o koaliciji. Kada bi sa liste bili izbačeni baš svi iz tih malih partija koje ni teoretski ne bi prešle cenzus, to niko od Vučićevih glasača ne bi primetio. Ovako, on je odlučio da glasajući za njega, u parlament ubacujete i Ljajićeve, i Vulinove, i braću Karić, i Nenada Popovića, i Narodnu seljačku stranku (to vam je Marijan Rističević) i onu drugu seljačku (to vam je Milija Miletić), i SPO i PUPS (Krkobabića oca i sina), pa i dojučerašnju radikalku Natašu Jovanović na visokom 71. Mestu.

 

Povezan sadržaj
Mirjana Nikolić 16. 5. 2020.

 

Pošto na ove izbore izlaze u neuobičajenom položaju kao stranka koja ima i jakog lidera i glasačko telo, a nema predsedničkog kandidata, očekivalo bi se da SPS svu snagu usmeri na poslaničku listu. Da li se osećaju sigurno ili su se nekako predali, tek socijalisti i Jedinstvena Srbija na listi nemaju mnogo poznatih lica, a još manje nestranačkih ličnosti.

Prvi lideri koalicije Ivica Dačić kao kandidat za premijera i Dragan Marković Palma. Za njima dosadašnji poslanik i predsednik stranačke omladine Uglješa Marković, pa dve nepoznate devojke, pa poslanici u dosadašnjem sazivu. Na listi SPS-a nema mnogo iznenađenja. Dubravka Kralj koja je prošli put kao treća na listi služila da privuče mlade i obrazovane ljude, sada je na relativno sigurnom 15. mestu. Bar ako je suditi po tome što je dosadašnjem šefu skupštinskih socijalista Đorđu Milićeviću pripalo mesto broj 16, a na njega se svakako računa.

Ispred petnaestog mesta našao se i ministar Novica Tončev, predsednik Izvršnog odbora stranke Vladan Zagrađanin i prvi čovek Srbijagasa Dušan Bajatović. Među 250 kandidata ovoga puta nema advokata Tome File, koji je ušao u trku za gradonačelnika Beograda, kao ni Smilje Tišme, preživele logorašice iz Jasenovca, koja je prošli put bila peta na listi i kao najstarija poslanica predsedavala prvom sednicom. Nema glumice Jelice Sretenović, nema istoričara Predraga Markovića, nema nekadašnjeg ministra prosvete Žarka Obradovića, nema ni Titovog unuka Josipa Broza. Među budućim poslanicima nema ni jedne od najprepoznatljivijih ženskih figura stranke – Slavice Đukić Dejanović. Socijalisti nisu pozvali javne ličnosti, glumce, pevače, sportiste, već preovladavaju ekonomisti, pravnici, inženjeri  i lekari.

U prošlom sazivu vladajuću većinu podržavao je i Savez vojvođanskih Mađara i Stranka pravde i pomirenja. I oni su na početak stavili lidere stranaka, pa iskusne narodne poslanike, većini glasača potpuno nepoznate. Nema poznatih ličnosti, niti je za tim ikad bilo potrebe.

Naslovna fotografija: Istinomer/Zoran Drekalović