Ana Banko: Ne treba nam savršeno efikasna vakcina, već savršeno efikasan sistem masovne vakcinacije

“Nauka nije vera, niti je esencija istine, već traganje za istinom”, poručuje virusološkinja dr Ana Banko u prazničnom intervjuu za Istinomer. 

Za nepuna dva meseca navršavaju se tačno dve godine od prvog slučaja zaražavanja kovidom-19 u Srbiji. Isto toliko dugo slušamo o pošasti zvanoj SARS-CoV-2 iz ugla antivaksera, teoretičara zavera i drugih, među kojima je bilo i lekara. 

Tako smo, u toj gunguli, gde se bez pardona preporučivao ivermentin (koji je neregistrovani lek i nalazi se na listi D RFZO-a), oštro demantovalo postojanje virusa, manipulisalo činjenicama i pronalazili razni načini da se učinkovitost i bezbednost vakcine protiv kovida dovede u pitanje, u začelje stavili naučnike, epidemiologe i virusologe. Njihov glas se jeste u globalu daleko čuo, ali svedoci smo da se i njihovim izjavama debelo manipulisalo. Jedna od njih je i naša sagovornica, virusološkinja dr Ana Banko, koja je nešto slično doživela u oktobru 2021. nakon gostovanja u emisiji “Ordinacija” na RTS-u.

 

*Kada ste u pomenutoj emisiji na RTS-u rekli da vakcinisani prenose delta soj, to je odjeknulo na društvenim mrežama, ali je vaše pojašnjenje isečeno, pa su preneli vaše reči van konteksta. U toj situaciji, šta vi kao stručnjak, odnosno virusološkinja možete? Da li mislite da je struka malo poljuljana i da su građani izgubili kompas kome da veruju?

Nauka nije vera, niti je esencija istine, već traganje za istinom. Zato je nauka dinamična, u ovom slučaju bar onoliko dinamična koliko i sam virus, tj. njegovo menjanje tokom pandemije. Nove okolnosti koje se dešavaju tokom evolucije virusa, nova tehnološka dostignuća u medicini, kao i rezultati brojnih naučnih istraživanja često su ohrabrujući, ali ne uvek. Naučnici bi trebalo da na jednostavan i nedvosmislen način transparentno u oblasti u kojoj su stručni, široj javnosti objasne najznačajnije činjenice bilo da su one pozitivne ili negativne. Razumevanje je osnova poverenja. Tako su u primeru koji ste naveli u svom pitanju bile važne dve poruke. Prva, da se virus promenio te da vakcinisani budu svesni da mogu da se zaraze, a druga, mnogo bitnija, da je efikasnost vakcinacije za težu kliničku sliku i smrtni ishod i dalje iznad 90%, te da sam proces vakcinacije i dalje ostaje prioritetni vid borbe protiv pandemije.

*Od početka pandemije do danas obasuti smo kišom informacija, ali posebno dezinformacija. Za koje mislite da su bile posebno štetne?

Prva dezinformacija je da nama treba savršeno efikasna vacina koja podstiče stvaranje doživotnog imuniteta. Ovo je ideal. Zbog ovakve dezinformacije ljudi se brzo i lako razočaraju u postojeće vakcine visoke efikasnosti, a koje ne mogu da uspostave doživotan imunitet koji ne izaziva ni prirodna infekcija. Dakle, nama ne treba savršeno efikasna vakcina, već savršeno efikasan sistem masovne vakcinacije. To je važno razumeti.

Mnoge od dezinformacija ne menjaju se tokom ove dve godine, od toga da virus ne postoji i da nije izolovan to toga da RNK na neki način menja našu DNK. Ali ima ih mnogo više, a širu javnost koja se ne razume u medicinu i nauku svaka od ovih informacija razumljivo vrlo lako može dovesti u sumnju, dilemu, pa i strah. Ovaj fenomen takođe dobro opisuje citat izraelskog psihologa i nobelovca Daniela Kahnemana: „Pouzdan način da se ljudi uvere u laž je njeno često ponavljanje, jer bliskost sa informacijom otežava njeno razlikovanje od istine“. Dakle, previše puta ponovljena laž koja se internetom proširi nekontrolisanom brzinom praktično “postaje istina”.

*U takvoj atmosferi, gde je teško razlučiti šta je istina, a šta puka laž, kome verovati i kako naći relevantnu informaciju? Podsetimo se samo pojedinih lekara koji često u medijima iznose potpuno suprotne stavove.

Kao što naučnici dolaze do zaključaka kritičkim razmišljanjem, postavljanjem hipoteza, analiziranjem rezultata, strogim ocenjivanjem ekperimenata drugih istraživača i njihovim međusobnim poređenjem, tako i široka javnost u svemu, pa i u nauci takođe treba kritički da sagleda informacije koje nas okružuju. Iznošenje stručnog mišljenja treba biti bazirano na iskustvu, dokazima, zvaničnim vodičima, rezultatima ustanova, udrženja i naučnih časopisa od kredibiliteta. 

*Čini se kao da ni posle dve godine od početka kovida-19 ljudima i dalje mnogo toga nije jasno. Šta je ono što iz vašeg ugla o kovidu posle ove dve godine i raznih mera, od karantina, preko nošenja maski, vakcinisanja, kovid propusnica, treba da znamo?

Jasne su osnove širenja virusa, epidemiološke zaštite, odnosno prevencije, najčešćih oblika kliničke prezentacije oboljenja, načina testiranja kao i krajnjih ciljeva vakcinacije. Bolnice redovno osvežavaju protokole lečenja. Dakle, iz mog ugla gledanja mnogo toga je zapravo jasno. Znamo kako da se zaštitimo, ali se slažem da je to često teško jer pandemija predugo traje, a traje i život. Takođe često, koliko god se mi štitili, ne zavisi sve od nas već i od onih oko nas, kolektiva na poslu, okruženja pretškolskog i školskog kolektiva naše dece itd. Vakcinacija, maske i izolacija sa testiranjem u slučaju simptoma kovida jesu osnova zaštite i smanjenja transmisije. 

*U međuvremenu se pojavio i omikron, što može uzrokovati pitanje – da li ćemo doći do kraja grčkog alfabeta sa kovidom? Svakako, koliko se ovaj soj razlikuje od prethodne delte? 

Nomenklatura i davanje naziva mnogo je pojednostavljeno uvođenjem grčkog alfabeta što je i bio cilj. Omikron je jedna od poslednjih varijanti koja značajno menja epidemiološku situaciju u svetu, koja menja strategiju uvođenja treće doze, ali i koja po prvi put nameće dva pitanja: nužnost globalne vakcinacije i dalji razvoj panvarijantnih vakcina pa i kombinacije vakcina različitih platformi u cilju postizanja što boljih efikasnosti u vremenima nadolazećih novih varijanti. 

Poslednji podaci ispitivanja imunosti kod vakcinisanih osoba u odnosu na omikron govore u prilog dobre T ćelijske imunosti, ali nedovoljne efikasnosti neutrališućih antitela za sve one koji nisu primili bar tri doze vakcine. To znači da ćemo i dalje kao vakcinisani, uglavnom biti zaštićeni od težih oblika bolesti, kao i da nam je potrebna veća količina antitela kao “jači štit”, spremniji da na omikron odreaguje pri prvom kontaktu.

*Kada je reč o vakcinaciji, kampanja za vakcinisanje protiv kovida-19 je oscilirala u Srbiji. Država je čak davala novac u iznosu od 3.000 dinara onima koji se vakcinišu, ali kada vidimo statistiku vakcinisanih, to nije bilo baš učinkovito. Da li to treba da nam bude motivacija da se vakcinišemo ili postoji neki drugi način da se objasni šta vakcina protiv kovida-19 predstavlja i koji su benefiti iste? Ukratko – zašto se treba vakcinisati?

Zato što je to jedini način da se pandemija stavi pod kontrolu, zato što se vakcinacija i istorijski pokazala kao jedino rešenje okončanja epidemija i pandemija, kao i ono najvažnije a to je da su ove vakcine do sada pokazale visok stepen bezbednosti. Ako bismo potpuno ogolili sve razloge, ostao bi onaj esencijalni, vakcinišemo se da sačuvamo svoj život, ili svoj kvalitet života ako pričamo o long covid-u, a to bi trebalo da jeste dovoljan razlog.

*Na kraju, šta je Vaš motivisalo da izađete u javnost i kakvo je Vaše iskustvo od početka pandemije do danas?

Motivišu me ljudi koji u neposrednoj komunikaciji, kada mogu direktno da postave pitanja vezana za njihove dileme i zablude, zaista pozitivno reaguju kada odgovorite na njihova pitanja. Neposredna edukacija i dalje je vrlo važna i biće dok god traje pandemija.

 

Naslovna fotografija: Privatna arhiva