Usvojen Zakon o informisanju (6. deo)

Zakon o informisanju nije još bio donet, a već su zabranjeni dnevni listovi "Danas" i "Dnevni telegraf", dok je "Naša Borba" upozorena, ali nastavlja da izlazi.

Glavni i odgovorni urednik „Danasa“ Grujica Spasović objašnjava kako je izgledalo zatvaranje njegovog lista.

Glas javnosti, 15. 10. 1998. godine

'Preksinoć u prostorije naše redakcije oko 22 sata došli su milicionari u uniformama i u civilu, i uručili nam rešenje o zabrani izlaska novina i posle pola sata otišli. U ponoć iste večeri pozvali smo štampariju da proverimo da li smo dobili zabranu štampanja naših novina, ali su nam odgovorili negativno. Posle toga smo normalno nastavili da pripremamo beogradsko izdanje. Oko dva časa po ponoći ista ekipa milicije, predvođena Miljkanom Karličićem vratila se u redakciju i naredili su nam da se iselimo iz prostorija što smo učinili. Sutradan su vrata redakcije bila zapečaćena, a ispred vrata su stajala tri mladića za koje smo saznali da su obezbeđenje iz 'Stankom kompanije' i da ih je za to angažovao Aleksandar Vučić.'

Ministarstvo za informisanje izdalo je saopštenje.

Glas javnosti, 15. 10. 1998. godine

'Radi istinitog informisanja javnosti ističemo da navedene mere proističu iz Zakonom i Uredbom utvrđenih dužnosti i ovlašćenja Ministarstva za informacije i ne predstavljaju kršenje Ustavom i zakonom garantovanih sloboda javnog informisanja, već su upravo u službi zaštite tih sloboda.'

Portparol SPS-a Ivica Dačić branio je predlog novog Zakona.

Glas javnosti, 16. 10. 1998. godine

'SPS je jasno rekla da podržava nastojanja da se u uslovima neposredne pretnje ratom ustanove kaznene mere prema onima koji nanose štetu državnim i nacionalnim interesima. Posle ukidanja Uredbe Vlade Srbije ostaće upamćeno ko je odgovarao za izdaju zemlje, neki mediji mogu se slobodno nazvati kvislinškim.'

Tvrdnje da je Milošević samostalno, bez konsultacija sa članovima Vlade Srbije odlučio da prihvati plan koji mu je doneo Holbruk, predsednik SRS Vojislav Šešelj odbacio je kao netačne.

Glas javnosti, 16. 10. 1998. godine

'Milošević se pre potpisivanja sa Holbrukom konsultovao sa mnom i još nekim političarima. Srpska strana je morala da učini neke minimalne ustupke koji ni na koji način ne dovode u pitanje zaključke savezne i republičke skupštine...Jedan od ustupaka je i prihvatanje 2.000 posmatrača OEBS-a, a da naša zemlja pritom ostane još uvek izvan te institucije. Posmatrači mogu slobodno da ulaze u sve institucije na Kosovu, ali će im biti zabranjen ulazak u prostorije naše stranke. Prihvatili smo i avione koji će nadgledati situaciju na Kosmetu, ali to nisu borbeni avioni, tako da ne predstavljaju nikakvu opasnost po državu...Zabrana će trajati sve dok Vlada ne ukine stanje neposredne ratne opasnosti. Potpisani sporazum ne znači i prekidanje takvog stanja jer znamo da mnoge članice ne žele dobro našoj zemlji i praviće nam razne spletke. Zbog toga će u novom Zakonu o informisanju, između ostalog, stajati i trajna zabrana Glasa Amerike, Bi-Bi-Sija, Slobodne Evrope i drugih koji vode propagandno-psihološki rat protiv naše zemlje.'

Pomoćnik ministra za informisanje Miljkan Karličić bio je oduševljen predlogom novog Zakona.

Glas javnosti, 17. 10. 1998. godine

'Naša zemlja je šampion u košarci, studentskom standardu i medijskim slobodama.'

Predsednik DSS-a Vojislav Koštunica ocenio je da sporazum SRJ sa OEBS i NATO ograničava suverenitet SRJ i da se Kosovo i Metohija izuzimaju iz pravnog poretka SRJ i Srbije.

Glas javnosti, 20. 10. 1998. godine

'Sporazumima SRJ sa OEBS i NATO Kosovu je dat status države u državi što ilustruje nameru međunarodne zajednice da otvori put otcepljenju Kosova.'

Koštunica je bio i protiv novog Zakona o informisanju.

Glas javnosti, 20. 10. 1998. godine

'Predlog zakona je vrlo restriktivan, a Vlada Srbije namerava da njegovom primenom guši slobodu medija i da preko strogih kaznenih odredbi puni republički budžet.'

Drakonske kazne za slobodnu reč

Ministar informisanja Aleksandar Vučić je u Skupštini Srbije obrazlagao sporni zakon. 

Otvoreni parlament, 20. 10. 1998. godine

'Predlog zakona o javnom informisanju, koji se danas ovde nalazi pred vama, narodnim poslanicima u Narodnoj skupštini Republike Srbije, dat je na usvajanje u posebnim okolnostima. Pritisnuta ultimatumima, ucenama, pretnjama pojedinih zapadnih zemalja, naša zemlja ima obavezu da sačuva svoju celovitost, ali i u takvim teškim uslovima da unapređuje i razvija ljudska prava i slobode i kao važan deo korpusa tih prava slobodu javnog informisanja...Procenili smo da je dovoljno predvideti u kaznenim odredbama samo prekršaje i razvrstali smo ih u pet grupa prema njihovoj težini, odnosno prema štetnim posledicama koje mogu da proizvedu. Kao najteži oblik smo predvideli objavljivanje informacija kojim se poziva na nasilno rušenje ustavnog poretka, narušavanje teritorijalne celovitosti i nezavisnosti Republike Srbije i SRJ, kršenje zajemčenih prava i sloboda čoveka i građanina ili izazivanje nacionalne, rasne i verske netrpeljivosti i mržnje...U članu 73. utvrđena je kazna za reemitovanje i prenošenje radio i televizijskih programa stranih radio difuznih organizacija koje su propagandno-političkog sadržaja, a emituju se na srpskom jeziku i jeziku nacionalnih manjina, čiji su osnivači strane vlade i njihove organizacije, a emitovanje ovakvih programa nije utvrđeno međudržavnim ugovorom. To predstavlja ozbiljan prekršaj... Oni koji su i pre nego što je ovaj zakon stigao do narodnih poslanika i u Narodnu skupštinu Republike Srbije već počeli da izražavaju svoje negodovanje, samo zato što će za eventualno objavljivanje neistine, laži, dezinformacije moći konačno da budu kažnjeni, a govore o slobodi javnog informisanja, najmanje imaju prava na to i ponašaju se u najmanju ruku licemerno.'

I njegovi stranački šefovi i potpredsednici Vlade Srbije zdušno su podržavali novi akt. Tako je Vojislav Šešelj tvrdio da će se njime izdajnici isterati na čistinu.

Otvoreni parlament, 20. 10. 1998. godine

'I da smo terali zeca, isterali vuka, to se vidi i po ovome napuštanju poslanika SPO, a vidi se i po ponašanju stranih inspiratora, finansijera ove žute, izdajničke štampe. Havijer Solana, koji je odlučivao o bombardovanju Srbije, o ubijanju srpske dece, srpskih žena, srpskih civila, o rušenju Srbije, došao je ovde da pomaže slobodu štampe. Šta će njemu sloboda štampe u Srbiji, ako već namerava da uništi Srbiju? A još nije odustao, videćete kako će se stvari dalje razvijati, još će biti pritisaka, pretnji i još će biti mnogo opasnosti nad našom zemljom, to unapred možemo da zaključimo. Ne treba Havijeru Solani sloboda štame u Srbiji, njemu treba nesmetana mogućnost da deluje sa svojim ekspertima za specijalni psihološki rat. U Srbiji deluje peta kolona kroz pojedine medije, kroz 'Dnevni telegraf', kroz 'Danas', kroz 'Vreme', kroz 'Našu borbu', kroz 'Radio B-92' itd. Šta to znači kada šef jednog moćnog vojnog pakta, najmoćnijeg u savremenom svetu, dođe u Beograd i postrojava novinare? On se postavlja u ulogu njihovog glavnog i odgovornog urednika. Glavni i odgovorni urednik 'Vremena' i 'Naše borbe' i 'Danasa' i drugih sličnih listova je Havijer Solana. Mene samo iznenađuje, kada već dolazi sa novcem, kada dolazi sa svojom zaštitom, zašto tim urednicima, tim novinarima nije podelio i činove, pa da znamo da je Veran Matić general – lajtnant NATO, da znamo da je Ćuruvija podnarednik NATO, da je Grujica Spasović, dijete Grujica, major NATO i slično. To me uopšte ne bi iznenadilo, jer oni podnose izveštaj redovno svojim gazdama i za to što rade dobijaju novac i mi imamo podatke da dobijaju novac i o tome otvoreno govorimo.'

Potpredsednik Vlade Tomislav Nikolić smatrao je da će visoke kazne disciplinovati medije.

Otvoreni parlament, 20. 10. 1998. godine

'Danas smo zaštitili svakog građanina Srbije time što će osnivač platiti od 100 do 300 hiljada dinara, a glavni i odgovorni urednik, odnosno odgovorno lice 50 do 150 hiljada dinara. Pa, sada, molim lepo, onaj ko misli da može da izmišlja, da vređa, da bruka, da kleveće i laže neka se ponaša po narodnoj poslovici koja je nastala u vreme Dušanovog Zakonika, kada su se kazne izricale udarcima po turu. Pa, neka lepo pita, da li može da izdrži kaznu. Neka pogleda svoj žiro račun. Ako na njemu ima 300 hiljada dinara, neka slobodno laže i neka kleveće. Ako nema, bolje bi bilo da svoj posao obavlja u skladu sa ovim zakonom. Ovo nije zakon jedne političke stranke, ovo nije zakon jednog ministra, ovo nije zakon dvojice potpredsednika. Ovo je zakon koji donosi Narodna skupština. Zaista, danas sam se osetio uvređen što se samo gospodin Šešelj i Vučić pominju kao kreatori ovog zakona. Svi smo mi učestvovali u izradi. Gospodin Bojić je čak pregovarao i sa onim Majlsom o izradi ovog zakona (smeh). Molim vas, Srbija je u takvom stanju. Srbija je mala zemlja sa velikom istorijom, sa hrabrim ljudima, Srbija se ne isključuje iz sveta. Srbija sa svetom hoće da razgovara. Neće da se ponižava i neće da služi.'

Ozakonjena hajka

Sa 170 glasova za i samo pet protiv, uz odbijanje poslanika Srpskog pokreta obnove da se izjasne, Skupština Srbije usvojila je novi zakon o informisanju.

Šef poslaničke grupe SPO Milan Miković poručio je tada:

Glas javnosti, 21. 10. 1998. godine

'Šta god poslanici SPO danas kazali vladina većina neće hteti da čuje nego će da glasa. Zbog toga, obavite to bez našeg prisustva u sali. Zbog istorije, nećemo da prisustvujemo tom činu rušenja i ponižavanja Srbije.'

Kada se završila sednica, potpredsednik Vlade Milovan Bojić „pozdravio“ je novinare, koji su se okupili u skupštinskom holu, sa: „Ijao, zabranili vam da lažete“

Glas javnosti, 21. 10. 1998. godine

'Zadovoljan svojom izjavom, ponovio je isto premijeru Marjanoviću: 'Zabranili im da lažu, pa im to najviše smeta'. Ministar Aleksandar Vučić izgledao je kao da mu je neprijatno što je zakon usvojen i odbio je da bilo šta kaže novinarima povodom izglasavanja novog propisa. 'Sve što sam imao da kažem, kazao sam za govornicom'.'

Vlada Srbije ukinula je Uredbu o posebnim merama.

Glas javnosti, 22. 10. 1998. godine

'Praktično odlukom Vlade Srbije koja se poklopila sa jučerašnjim objavljivanjem Zakona o informisanju u Službenom glasniku, ispunjeni su uslovi da listovi 'Naša Borba', 'Dnevni telegraf', 'Danas' koji su prema oceni Vlade prekršili slovo uredbe, od danas nastave sa radom. Uredba je bila punovažna 12 dana.'

Novi ministri postali su Bogoljub Karić i Željko Simić.

Nastaviće se…

Povezan sadržaj
Siniša Dedeić 25. 12. 2012.

Korišćena arhiva izdanja iz 1998: „Politike“, „Blica“, „Dnevnog Telegrafa“, „Danasa“, „Večernjih novosti“, „Vremena“, „Nedeljnog Telegrafa“, NIN-a…