Da li je bilo afere „Kofer“?

Kada je 11. januara 2006. policija upala u stan viceguvernera Narodne banke Srbije Dejana Simića, uhapsila njega i Vladimira Zagrađanina, direktora marketinga SPS i člana Gradskog odbora te stranke pod optužbom da se u torbi, nađenoj pored njih, nalazi mito u iznosu od 100.000 evra, činilo se da je stvar potpuno jasna. Međutim, u maju ove godine afera nazvana „Kofer“ dobila je svoj epilog – niko nije kriv. To je ovih dana potvrdio i Apelacioni sud u Beogradu. Simić i Zagrađanin pravosnažno su oslobođeni ! A javnost je tih prvih dana nove 2006. naročito bila zaintrigirana činjenicom da je akciju policije za dlaku izbegao tada visoki funkcioner SPS Ivica Dačić, a danas predsednik te partije, potpredsednik Vlade i ministar policije. Dačić je sa svojim kumom Zagrađaninom „svratio na čašu vina“ kod viceguvernera Simića, a samo 15 minuta pre upada policije napustio je stan jer ga je na hitan sastanak pozvao tadašnji generalni sekretar Vlade Dejan Mihajlov. Predsednik SPS-a je tvrdio da je to bio uobičajen poziv i objasnio kako je tekla ta noć.

„Nemam običaj da zavirujem ni da pitam šta ko nosi u torbi. -Da li ste videli kofer sa novcem ? -Nisam video nikakav kofer, niti je o njemu bilo reči. Zagrađanin je nosio neku kesu, a i ja sam imao jednu u kojoj je bila flaša vina za Simića, kod koga sam prvi put došao u kuću. A ni ta Zagrađaninova kesa me nije asocirala na nešto što se posle ispostavilo.“ Politika, 31. 01. 2006. godine  

Oduzeta licenca uvod u krimić

Ceo slučaj u ovoj aferi dovodi se u vezu sa „Kreditno-eksportnom bankom“, kojoj je NBS oduzela dozvolu za rad. Jedan od akcionara te banke je i TBI grupa iz Izraela. Banci je bila oduzeta dozvola za rad, posle čega je Vrhovni sud poništio rešenje. Nakon toga je NBS ponovo oduzela licencu KEB-u, a Trgovinski sud doneo je privremenu meru kojom je obustavljen postupak likvidacije do konačne odluke Vrhovnog suda. Viceguverner je istakao da mu nije poznato da je bilo ikakvih uslovljavanja za dobijanje licence od bilo kog odgovornog lica iz NBS. „Nije sporno da smo predstavnici NBS i ja lično u razgovoru sa predstavnikom akcionara TBI grupe Vladimirom Cizeljom u NBS sugerisali da oni treba da odustanu od nezakonitog postupka koji vode prema NBS i protiv guvernera i zaposlenih, ali nikada nisam rekao da je to uslovljeno bilo kojom drugom saglasnošću, licencom ili bilo čim.“ (Blic, 13. 01. 2006. godine) Zagrađanin je, pak, priznao da je spornog dana od Cizelja uzeo novac u iznosu od 100.000 evra koji je bio u aktn-tašni i da je, kako mu je Cizelj rekao, trebalo da ga odnese viceguverneru Simiću. Zagrađanin je pomenuo i guvernera Jelašića. „…Cizelj mi je rekao da mu je neko iz NBS tražio dva miliona evra. Uvek je isticao da je u pitanju Jelašić i da on to traži preko nekih ljudi, ali mi nije pominjao njihova imena… Dana 11. 1. 2006. godine video sam se sa Cizeljem negde oko 15 časova, na njegov poziv. Zamolio me da odnesem neku aktovku kod mog prijatelja Dejana Simića. Rekao mi je da tu ima para, ali da to nije sve. Bio sam leđima okrenut kada je Cizelj otvorio aktovku i ponovo je zatvorio. Rekao je da tu ima 100.000 evra, ali ja to nisam video. Nisam ga pitao zašto da odnesem novac kod Simića… Kofer koji sam doneo od Cizelja bio je u nekoj plastičnoj kesi. Kada sam došao u stan, kesu sam stavio na neki tabure pored fotelje u kojoj sam sedeo. Sa Dejanom sam pričao neobavezno o svakodnevnim događajima. Nisam mu rekao šta sam doneo, jer je trebalo da novac ostavim kod njega i da odem. Hteo sam da odem iz Dejanovog stana posle 20 minuta otkako je otišao Dačić. Međutim tada je ušla policija… Ističem da Dejan Simić sa mnom nikada nije razgovarao ni o kakvom novcu koji bi on eventualno tražio od nekoga iz TBI. Nikada nisam upoznao Jelašića… Kada je policija ušla u stan, kesa u kojoj je bila tašna i dalje je bila na tabureu, a Dejan ni na koji način nije pokušavao da tu torbu skloni ili sakrije. Torbu je otvorila policija ali mi nije poznato da li su oni znali šifru.“(Politika, 15. 01. 2006. godine) Guvernera Jelašića direktno je optužio bivši direktor Kreditno-eksportne banke Sekula Pijevčević koji je utvrdio da je u čitavoj aferi viceguverner Simić bio samo pomagač, jer je ovlašćenje da daje i oduzima licence bankama imao samo guverner Jelašić. „Pijevčević je rekao da je Jelašić ucenio njegovu banku da će joj oduzeti dozvolu za rad ukoliko uskoro ne uplati milion od ukupno dva miliona evra. On je naglasio da lično nema ništa protiv NBS kao institucije, već protiv ljudi iz kontrole NBS i viceguvemera Simića i guvernera Jelašića koji, kako je rekao, stoje iza falsifikovanog izveštaja o poslovanju KEB.“ (Tanjug, 16. 01. 2006. godine) NBS je, nakon toga, podnela krivične prijave protiv Pijevčevića i zastupnika te banke, advokata Aleksandra Lojpura, zbog klevete. U aprilu te godine Pijevčević je uhapšen pod optužbom da je član takozvane „stečajne mafije“. Ne treba zaboraviti da je policija, po izbijanju afere „Kofer“, saslušala i guvernera Jelašića. „Policajci su bili kod mene u NBS, razgovarali smo i obezbedili smo im pristup svim informacijama, uključujući i sporni faks koji je gospodin Špilman poslao na moje i ime Dejana Simića, a koji je sadržao telefonski broj na kome će biti.“ (Blic, 15. 01. 2006. godine) A faks koji je poslao predsednik TBI grupe Šalom Špilman sadržao je šifru za otvaranje torbe, izjavio je Zagrađanin. „Cizelj mi je rekao i da je Špilman spremio na guvernerov faks neko pismo, gde je na telefonu poslednja tri broja navedena šifra za otvaranje tog kofera.“ (Večernje novosti, 17. 01. 2006. godine)

Odlaganje do u zaborav

Iako je bio najavljen dolazak ključnog svedoka Šaloma Špilmana, on se „zbog bolesti“ nije pojavio na ročištima zakazanim za 1. i 22. mart 2006, ali su se već krajem tog meseca dvojica optuženih našla na slobodi. Kroz mesec dana istraga protiv Simića i Zagrađanina je okončana, a 13. juna Okružno tužilaštvo podiglo je optužnicu. Prema navodima optužnice, Simić je optužen da je izvršio krivično delo primanje mita, dok se Zagrađanin tereti za „pomaganje pri davanju mita“. No, u oktobru optužnica je vraćena u tužilaštvo jer je, navodno, bila nedorečena i nije jasno za koje krivično delo se Simić i Zagrađanin zapravo terete.“ (Glas javnosti, 25. 10. 2006. godine) U aprilu 2007. Krivično vanraspravno veće Okružnog suda odbilo je prigovore kao neosnovane i time je optužnica stupila na snagu. Početak suđenja zakazan za 1. oktobar 2007, odložen je za januar 2008. Takvu odluku predsedavajući veća sudija Omer Hadžiomerović doneo je, kako je obrazloženo, zato što je većina važnih svedoka obavestila sud da nisu u mogućnosti da se odazovu suđenju. Odlaganje suđenja nastavljeno je i u 2008. Pretres je zakazan najpre za januar, pa za april, a potom i oktobar, ali su svi rokovi „pomereni“, zbog kako se isticalo, nedolaska ključnih svedoka iz Izraela. Konačno, u aprilu 2009. proces je počeo. Tada već bivši viceguverner Dejan Simić izjavio je pred Okružnim sudom da nije kriv za primanje mita i da je afera „Kofer“ izmišljena kako bi se NBS nanela šteta, a KEB bila vraćena dozvola za rad.

„Sve je zabeleženo na policijskom snimku. Nijednom radnjom nisam učinio prekršaj, niti krivično delo.“ Politika, 14. 04. 2009. godine

Da je potpuno nevin tvrdio je i Zagrađanin, a Ivica Dačić, koji je u međuvremenu postao potpredsednik vlade i ministar policije, isticao je da je „svima naneta šteta i da se ne zna ko je izvukao deblji kraj“. On je ispričao da su se Zagrađanin i Cizelj često viđali, da su odnosi između njih bili izuzetno prijateljski, ali je priznao i da se on dva puta sastao sa sa guvernerom NBS-a Radovanom Jelašićem, koji mu je rekao da nema mogućnosti da se KEB-u vrati dozvola za rad. „Preneo sam to Zagrađaninu, a on, kako me je obavestio, Cizelju, i od tada me to više nije zanimalo. S Cizeljem sam i kasnije povremeno imao kurtoazne kontakte, a on me je 10. januara, pri povratku iz Izraela, pozvao s milanskog aerodroma i pitao da li da mi kupi tompuse, što sam prihvatio. Sutradan sam na njegov poziv sa Zagrađaninom, koji je takođe išao kod Cizelja, otišao po cigarete i tom prilikom obišao nove prostorije predstavništva ‘Motorole’.“ (Dnevnik, 16. 04. 2009. godine) Dačić je ispričao i da ga je, pošto se završio sastanak u Vladi, pozvala Zagrađaninova supruga i obavestila da joj je muž priveden, što ga je šokiralo. „Kad sam kasnije otišao u stan porodice Zagrađanin, tamo je već bio Sekula Pijevčević, direktor KEB-a, inače dugogodišnji Zagrađaninov prijatelj. Sekula je govorio da je Vlada uradio veliku stvar za policiju, da je cilj da se lociraju krivici iz NBS-a, a da će on i Simić biti pušteni iz pritvora. S obzirom na ono što su Cizelj i Pijevčević pričali, ja sam zaključio da su ljudi iz TBI-ja bili u uverenju, a i danas su, da ih je neko iz NBS-a ucenjivao. Kasnije sam čuo da je Sekula podneo prijavu.“ (Dnevnik, 16. 04. 2009. godine)

Klopka za guvernera

U nastavku suđenja, novembra 2009. konačno je svedočio i Šalom Špilman, već bivši predsednik TBI, koji je to učinio putem video-konferencijske veze sa sudom u Tel Avivu.

„Cizelj nije naveo imena ljudi iz NBS koji su tražili dva miliona evra. On mi je 9. januara 2006. u Tel Avivu preneo da je policija Pijevčevića savetovala da organizuje isporuku novca. Cizelju sam rekao da ne mogu da obezbedim novac, a da Pijevčević nađe način sa policijom kako da se on obezbedi. Vlada Cizelj mi je posle rekao da će novac biti u koferu isporučen Simiću preko Zagrađanina, a da ja pošaljem faks sa instrukcijama kako da se kofer otvori. Onda sam Jelašiću i Simiću poslao isti faks kojim ih obaveštavam da sam na službenom putu i da ću biti dostupan na telefonskom broju čije su poslednje tri cifre zapravo bile šifra za otvaranje kofera.“ Beta, 05. 11. 2009. godine

  Špilman je naveo da je mito tražen da bi NBS dozvolio njegovoj kompaniji da ponovo uđe u bankarski sektor Srbije preko nove banke, uz uslove da ta izraelska kompanija povuče krivične prijave protiv Jelašića i tri kontrolora NBS-a i pokrene dobrovoljnu (prijateljsku) likvidaciju KEB. Špilman je ispričao da je krivična prijava protiv Jelašića podneta pošto je NBS oduzeo dozvolu za rad KEB-u. Već kroz nekoliko dana, 24. novembra, Prvi opštinski sud u Beogradu proglasio je krivim Sekulu Pijevčevića zbog klevetanja Radovana Jelašića i izrekao mu novčanu kaznu od 100.000 dinara. A onda dolazi 2010. godina i reizbor sudija, pa postupak protiv Simića i Zagrađanina počinje ispočetka. Suđenje je počelo 7. aprila.

Pravda je spora, ali…

Sud je ovoga puta zaista bio brz. Ocenivši „da nema dovoljno dokaza“ sudsko Veće Višeg suda u Beogradu, kojim je predsedavao sudija Danko Laušević, oslobodilo je 21. maja Simića i Zagrađanina svih optužbi. Sudija je obrazložio da u dokaze nisu uvršteni prisluškivani razgovori, ni izveštaj BIA o merama nadzora, jer nije ispunjena zakonska obaveza da u zahtevu za primenu ovakvih mera bude napisana sumnja zbog čega se to radi.

„Nema dokaza da je Simić uopšte uzeo novac. Nedvosmisleno je da je kofer sa novcem unesen u njegov stan, ali nema dokaza da ga je on uzeo. U optužnici se spominje izvesno lice koga Simić oslovljava sa „poštovani“. Može se steći utisak, po opisu dela, da je ‘poštovani’ davao naloge Simiću šta da radi. Neobično je da tokom istrage nije otkriven identitet ‘poštovanog’ – naglasio je sudija Laušević.“ Blic, 22. 05. 2010. godine

Još je neobičnije da se ni sud nije potrudio da sazna ko je ta misteriozna osoba, kao i ko je napunio kofer novcem, da li su zaista postojale „nepristojne ponude“ iz NBS i još nekolicinu spornih momenata. Posle svega, Simić, Zagrađanin i njihovi advokati izrazili su zadovoljstvo presudom, dok Ivica Dačić nije želeo da komentariše oslobađajuću presudu, jer, kako je napomenuo, nisu iscrpljena sva pravna sredstva. Ali, tvrdi da ova presuda nije politička. „Nisam uticao na bilo koga, to odgovorno tvrdim. Pa, ja sam do sada na tom suđenju tri puta davao iskaz, a treći put kad sam postao ministar policije. I pravo da vam kažem, ne sećam se da je neki ministar saslušavan na sudu.“ (Press, 24. 05. 2010. godine) I? Nikom ništa? Pa, nije baš. Obojica sudija koji su vodili proces protiv optuženih u aferi „Kofer“ unapređeni su tokom reforme pravosuđa.

„Sudija Omer Hadžiomerović, koji je do kraja prošle godine kao sudija Okružnog suda vodio postupak o aferi „Kofer“ postao je sudija Apelacionog suda, dok je sudija Danko Laušević, predsedavajući Sudskog veća Višeg suda u Beogradu, koje je donelo oslobađajuću presudu, pre reforme bio sudija Petog opštinskog suda.“ Press, 24. 05. 2010. godina

I konačno, u februaru 2011. godine, Apelacioni sud je saopštio da je odbio žalbu Višeg javnog tužioca i potvrdio presudu Višeg suda kojom su Simić i Zagrađanin oslobođeni optužbe. „Prvostepeni sud je pravilno zaključio da nije dokazano da su Simić i Zagrađanin izvršili krivična dela, saopštio je Apelacioni sud.“ (Tanjug, 8. 2. 2011. godine) Da li je uopšte bilo afere „Kofer“? Koji kofer?

Naslovna fotografija: Pixabay.com