„Socijalni problem“ je danas još veći

Kandidat DS za predsednika Srbije o promenama koje će uslediti ako on pobedi. (Završna konvencija pred drugi krug izbora, 31. 1. 2008. godine)
„Bolje plate i penzije…više radnih mesta…dostojanstven život…novi mostovi, autoputevi i druga infrastruktura.“

„…A druga neprekidna borba za obezbeđivanje boljeg standarda građana, za bolje plate i penzije kroz proces evropskih integracija.“

Uporedni intervju Tadića i Nikolića pred drugi krug predsedničkih izbora, Politika, 30. 1. 2008. godine

Penzije su jednokratno povećane u septembru 2008, ali su kroz pad vrednosti dinara odmah obezvređene. Kasnije su zamrznute, kao i plate u javnom sektoru. Kupovna moć pada.

„I ovih dana mi otvaramo nova radna mesta, јеr je radno mesto danas u Srbiji najvažnija stvar za našeg čoveka. Nasledili smo strašan socijalni problem, ali se hrabro suočavamo s njim. I rešavaćemo i rešićemo taj problem. Ja vam obećavam to svojom politikom, politikom dovođenja investicija u našu zemlju, otvaranja fabrika, izgradnje infrastrukture … Таkvu Srbiju mi hoćemo, bez problema nezaposlenosti.“

predizborna konvencija pred prvi krug izbora 2008. godine

Nezaposlenost raste. Mala i srednja preduzeća se zatvaraju. Od velikih stranih investicija, jednu je doneo Fiat sredinom 2008, ali je nova fabrika danas na državnim subvencijama.

„… da se mame i tate koje nemaju dovoljno sredstava ne stide pred svojom decom svakog tridesetog, trideset prvog u mesecu.“

predizborna konvencija pred prvi krug izbora 2008.

Mame i tate koji nemaju, više se ne stide, ne zato što imaju, nego zato što sada mnogi nemaju.

„… da potencijale koje smo dobili iz privatizacije angažujemo kako bismo izgradili mrežu autoputeva do svih suseda Srbije, nekoliko novih mostova, želeo bih da to bude pet mostova, preko Dunava i preko Save, veliki projekat kao što je naftovod, veliki projekat kao što je gasovod, učinimo našu privredu kompetitivnijom…“

odgovor na pitanje Slobodana Mančića iz Bora, čitaoca sajta Borisa Tadića.

Manji deo obećanih puteva i mostova se ipak gradi. Naftovod je još uvek samo obećanje, sudbina gasovoda je neizvesna. Srpska privreda nije kompetitivnija, ali bi najavljeno smanjenje administracije moglo biti korak u tom pravcu. 

Napokon, EU integracija Srbije, za koju je Boris Tadić vezao obećanja o boljem životu, veoma je usporena, jer Srbija neke svoje međunarodne obaveze ispunjava, a neke ne.

Svetska ekonomska kriza je doprinela neispunjavanju navedenih obećanja, budžetski deficit i zaduženje kod MMF rastu, a sada prosečna uspešnost u savladavanju krize bila bi veća da nije bilo predizbornih obećanja o boljem životu. Spoljnotrgovinski deficit je opao, standard je niži i to bar znači da živimo približnije svojim mogućnostima. Ali to nisu bila predizborna obećanja Borisa Tadića.