Rezidencija po glavi ambasadora

Objašnjenje Borislava Stefanovića zašto je Srbiji potreban poseban ambasador pri Unesku i zasebna rezidencija koju država plaća 7.000 evra mesečno. (RTS, 12. 02. 2010. godine)
„Oko 190 država u Parizu ima zasebne ambasade u Francuskoj i pri Unesku i svaki ambasador ima sopstvenu rezidenciju jer predstavljanje države nije moguće obavljati u kancelarIjama pri toj organizaciji zbog prostora i logistike, ali i zbog samostalnosti, odnosno eksteritorijalnosti rezidencije.“

Činjenice, pak, govore suprotno od onoga što je Stefanović izjavio. Od 193 članice Uneska, čak 62 zemlje u toj instituciji predstavljaju ambasadori tih zemalja u Parizu, a ne posebno imenovane diplomate, kao što je to učinila Srbija.

Da ni drugi deo izjave, o nemogućnosti vršenja posla u zgadi Uneska, nije tačan potvrđuje direktor kancelarije Uneska za odnose s javnošću, Nino Munjoz Gomez.

„Imamo diplomate koji svoju dužnost obavljaju isključivo pri Unesku, a imamo i diplomate koji obavljaju istovremeno funkciju ambasadora u Francuskoj i funkciju stalnog ambasadora pri Unesku, ali to je izbor koji vrše zemlje-članice organizacije. Unesko delegacijama o njihovom trošku nudi mesto za sastanke, prostor za kulturne manifestacije, administrativne i radne prostorije.“

B92, 16. 02. 2010. godine

Istina je, po svemu sudeći, potpuno drugačija od onoga što je čovek iz vrha srpske diplomatije tvrdio. „Kratke noge“ za Borislava Stefanovića.