Od antisrpske histerije do stravičnog zločina

Aleksandar Vučić o tome zašto ranije nije o zločinu počinjenom u Srebrenici govorio kao o „stravičnom zločinu“. (Blic, 23. 1. 2010. godine)
"Sada samo jasnije kažem da je bez ikakve sumnje u pitanju stravičan zločin. Dobro, tada sam bio i u drugačijoj političkoj partiji (SRS). Ali, oduvek sam mislio da je postojao zločin u Srebrenici i da to niko živ ne može opravdati."

Kada je RTS 11. jula 2001. godine emitovao film o Srebrenici Aleksandar Vučić je imao drugačiji pogled na događaje u Srebrenici, a svoj stav izložio je za skupštinskom govornicom. Tada je predložio formiranje anketnog odbora koji bi ispitao ko je naredio da se na državnoj televiziji prikazuje film o Srebrenici „koji predstavlja sramotu i hajku na srpski narod“.

„Naime, sinoć, na državnoj, nacionalnoj televiziji, dogodilo se nešto što predstavlja istorijsku sramotu i katastrofu za srpski narod. Ovo govorim pre svega zbog onih koji nisu obavešteni ili koji to ne znaju, a ceo dan traje hajka i kampanja protiv srpskog naroda, posebno protiv srpskog naroda zapadno od Drine, traje prava histerična propaganda onih koji su oduvek bili poznati kao srbomrsci, koji su vodili propagandnu kampanju protiv srpskog naroda, izvesni Lesli, ne znam ni kako se zove, nije u krajnjoj liniji ni važno.
Gospođo Ruždić, znam da je vama mnogo drago to što se sinoć prikazivalo na televiziji i nemojte da dobacujete.“
Otvoreni parlament, 12. 7. 2001. godine

Odbor, smatrao je Vučić, treba da ustanovi ko vodi antisrpsku histeriju, a pozvao je i da se prekine hajka protiv Mladića i Karadžića koje je nazvao herojima. Vučić je zločinačkim proglasio emitovanje filma, a ne događaje koje je on prikazivao. Tada je prozvao poslanicu Lejlu Ruždić (DOS) rekavši da se ona verovatno radovala zbog prikazivanja filma o Srebrenici, posle čega je ona uplakana istrčala iz skupštinske sale.
(Suze zbog Srebrenice, 13. jul 2001.)

„Srpski narod nije kriv, već ste vi krivi što hoćete da mu nametnete krivicu, što hoćete da kažete da su krivi i Karadžić i Mladić i svi ostali Srbi koji su junaci, a ne zločinci i krivci. Za to ste vi krivi, a ne ja i ne ceo srpski narod.“
Otvoreni parlament, 12. 7. 2001. godine

Kada je 2005. godine tadašnji predsednik Srbije Boris Tadić najavio da će prisustvovati komemorativnom skupu u Srebrenici da bi pokazao kako se Srbija odnosi prema ratnim zločinima počinjenim nad drugim narodima, Vučić izjavljuje da „predsednik kao čovek može da izrazi svoje saučešće i žaljenje, ali ne i kao predsednik u ime građana Srbije„. (Reporter, 29. jun 2005. godine).

U brojnim potonjim istupima Vučić je o zločinima na prostoru bivše SFRJ uvek govorio poredbenom metodom ističući u prvi plan stradanje Srba, dok je Ratka Mladića i Radovana Karadžića veličao kao heroje. Tako je 26. maja 2008. godine na zgradu B92 zalepio plakat „Bulevar Ratka Mladića“, dok je 29. jula 2007. učestvovao na mitingu organizovanom u znak protesta zbog hapšenja Radovana Karadžića koji se završio žestokim sukobom sa policijom.

Istinomer, stoga, zaključuje da Aleksandar Vučić ranije uopšte nije govorio o Srebrenici kao stravičnom zločinu i ocenjuje ga nedoslednim.