Malo može, malo ne može “genocid”

Predsednik SNS o mogućnosti da se u uvodnom delu rezolucije o Srebrenici pomene reč genocid u kontekstu presude Međunarodnog suda pravde u Hagu. (Blic, 4. 3. 2010. godine)
„Prihvatili smo Međunarodni sud pravde i presuda o Srebrenici nam je odgovarala jer nas nije osudila ili nas je bar stavila u isti koš sa Holandijom. Sada im se obraćamo da nam pomognu da sačuvamo Kosovo. Prema tome, nemam ništa protiv da se njihova presuda pomene u rezoluciji.“

Da li je lider naprednjaka znao šta stoji u presudi kada je ovo izjavio, tek kada je Skupština počela da se bavi dugo obećavanom Rezolucijom o Srebrenici Nikolić je izmenio svoju priču.

Neću glasati za deklaraciju o Srebrenici ako se u njoj bude pominjala reč „genocid“, niti ću prisustvovati Kolegijumu Skupštine Srbije na kome bi trebalo da se razgovara o tekstu tog dokumenta. U deklaraciji za koju bismo glasali ne može ni u naznakama da postoji da je srpski narod počinio bilo koju vrstu genocida.

Tanjug, 23. mart 2010. godine

Prema njegovim rečima, Međunarodni sud pravde „nije presudio da se u Srebrenici dogodio genocid, već se nadovezao na presudu Haškog tribunala koji je u jednoj presudi osudio jednog generala da je saučestvovao u genocidu“. Presuda Međunarodnog suda pravde od 26. februara 2007. godine, međutim, navodi da je „utvrđeno da je u Srebrenici počinjen genocid“ (having determined that genocide was committed at Srebrenica), kao i da je te zločine, koji poseduju namere karakteristične za genocid, režirao Glavni štab Vojske Republike Srpske (These acts were directed by the Main Staff of the VRS who possessed the specific intent required for genocide). (Pročitajte kopletnu zvaničnu izjavu za javnost sudije Rosalyn Higgins, predsednice Međunarodnog suda pravde, povodom presude tog suda po tužbi Bosne i Hercegovine za genocid).

S obzirom na to može se zaključiti da je za samo dvadesetak dana Tomislav Nikolić izneo dva suprotna stava. Zato Istinomer njegove izjave ocenjuje kao nedosledne.