“Fridom haus” nema ništa novo o Srbiji

Predsednik Srbije o izveštaju “Fridom hausa”. (TV Prva, 6. 6. 2019.)
“‘Fridom haus’ nema ništa novo. ‘Fridom haus’ je samo tekst koji je napisan na osnovu prošlogodišnjeg izveštaja, inače mnogo manje za Srbiju nego što je bilo u prošloj godini.“
Posle najnovijeg izveštaja Evropske komisije o napretku Srbije u 2018, u kom se, kao konstantna boljka, ističe nedostatak napretka kada je reč je reč o slobodi izražavanja, još jedan “šamar” vlasti u Beogradu stigao je iz organizacija “Fridom haus”. Nakon što je u februarskom izveštaju ove organizacije Srbija pala iz grupe slobodnih zemalja u grupu delimično slobodnih, “Fridom haus” objavio je pre nekoliko dana novi izveštaj, u kojem se predsednik Srbije Aleksandar Vučić, uz mađarskog premijera Viktora Orbana, navodi kao primer vođe koji vešto radi na gušenju nezavisnih medija.
 
*
Foto: Fonet/TV Fonet

U dokumentu pod nazivom “Sloboda i mediji 2019.” se, između ostalog, navodi da su Orban i Vučić omogućili da vlasništvo nad medijima ode u ruke njihovih prijatelja, omogućavajući tako da mediji sa najvećom gledanošću podržavaju vladu, dok sa druge strane klevetaju protivnike.

 
Najnoviju kritiku, adresiranu na njega lično, Vučić je pokušao da objasni gostujući u emisiji “Jutro sa Jovanom i Srđanom” na TV Prva, 6. juna. Demantovao je da u izveštaju piše da je omogućio da vlasništvo nad medijima ode u ruke njegovih prijatelja, rekavši “samo piše Vučić nije završio koptizaciju”. Vučić je ocenio i da to što ga “Fridom haus” poredi sa Orbanom kada je reč o gušenju nezavisnih medija, “nije ništa novo”. Reč je, dodao je, “samo o tekstu napisanom na osnovu prošlogodišnjeg izveštaja”, koji je bio gori.  
 
“Niste pročitali, ovaj manji tekst pisala Mađarica jedna. Nije ovo izveštaj sad, slušajte me, Srđane, da vam objasnim. Radi se o dva teksta. Oni su, meta tih tekstova su, pošto ljudi to ne vide jer neki iz opozicije nikada neće da budu korektni pa da kažu o čemu se radi, a ovi drugi ne vole da čitaju. Dakle, radi se o tekstu, pisala je neka žena, mislim iz Mađarske. Meta glavna za nju je bio Viktor Orban, a druga meta suštinska ‘Fridom hausa” je Tramp. Tramp kojeg inače uništavaju u njihovim medijima, pa je valjda i on kriv za medijsko jednoumlje… Tu ide na desetine stranica, a za Srbiju je izvučen ovakav antrfile… Ali, to je ponovljeno od pre osam meseci”, dao je svoje viđenje izveštaja Aleksandar Vučić.

Povezan sadržaj

 
Predsednik Srbije jeste u pravu kada kaže da je reč o tekstu napisanom na osnovu poslednjeg godišnjeg izveštaja “Sloboda u svetu 2019.”, objavljenog u februaru ove godine. Reč je upravo o onom izveštaju u kom je Srbija pala sa lestvice slobodne zemlje na delimično slobodnu zemlju. 
 
Vučić, međutim, nije u pravu kada kaže da je reč “samo o tekstu”, jer je ono što je “Fridom haus” objavio 4. juna, zapravo specijalni izveštaj, odnosno esej nastao kao derivat februarskog izveštaja “Sloboda u svetu 2019”. 
 
Dalje, nije istina ni da u poslednjem izveštaju nema ničeg novog, kao što Vučić tvrdi. Upravo suprotno, u izveštaju su objašnjeni novi mehanizmi (alatke) za kontrolu medija u „krhkim demokratijama“, koji uključuju ekonomske, pravne, ali i vanpravne načine za ućutkavanje kritičkog novinarstva s jedne strane, i podršku „prijateljski“ nastrojenim medijima s druge strane. Novo je i to što su Srbija i Mađarska označene kao zemlje u kojima je najizraženiji trend gušenja medijskih sloboda, a Aleksandar Vučić i Viktor Orban kao primer “neliberalnih vođa” u “krhkim demokratijama”, koje te nove mehanizme (alatke) koriste. Stoga za izjavu da  “Fridom haus” “nema ništa novo”, predsednik Aleksandar Vučić dobija ocenu “neistina”.
 
Sada da vidimo šta sve “Fridom haus” piše o Srbiji, predsedniku Vučiću i njegovim mehanizmima kontrole nad medijima. Krenimo redom. 
 
Poput Viktora Orbana, i Aleksandar Vučić uspeo je da centralizuje moć i onesposobi sistem kontrole i ravnoteže, a u tome mu je pomogla neefikasana opozicija i evropska podrška, primećuje “Fridom haus” i zaključuje da je medijska dominacija glavni činilac Vučićevog uspeha (kao i Orbanovog uspeha). Kontrolu nad medijskom scenom, kao i mađarskom kolegi, obezbedile su mu posebne alatke (mehanizmi), koje su razvijene u nekoliko prethodnih godina. 
 
Te alatke isključuju taktike kao što su cenzura, sila ili otvoreno zastrašivanje novinara i umesto toga koriste niz strategija za primenu pritiska na kritički nastrojene medije, s jedne, i podržavanje prijateljskih medija, s druge strane, objašnjava se u izveštaju. 
 
[proverime]
 
“Fridom haus” navodi da je Mađarska glavni primer gde je pridobijanje medija bilo uspešno, dok Vučić i njegovi saveznici slede Orbanov put, ali još treba da učvrste kontrolu nad srpskim medijima. 
 
Naime, stepen učvršćivanja vlasništva nad medijima viđen u Mađarskoj tek treba da se desi u Srbiji, navodi “Fridom haus”, ali dodaje da je u nedavnim privatizacijama nekoliko medijskih kuća došlo u ruke vlasnika koji su prijateljski nastrojeni prema vladajućoj Srpskoj naprednoj stranci. Takođe se navodi i primer kupovine medija od strane ljudi bliskih vlasti.

 
“Krajem 2018. godine, brat visokog zvaničnika SNS kupio je dva televizijska kanala sa nacionalnom frekvencijom. On je takođe vlasnik i tri internet portala, radio-stanice i devet kablovskih programa”, navodi “Fridom haus”, govoreći o prošlogodišnjoj prodaji televizija O2 i “Prva” Srđanu Milovanoviću, bratu Zvezdana Milovanovića, poverenika SNS-a u Nišu.

Još više zabrinjava, ističe se u izveštaju, oblik finansijskog pritiska u Srbiji, odnosno maltretiranje medija od strane poreskih vlasti, a kao primeri se navode nedeljnik “Vranjske” i portal “Južne vesti”. 

 
U 2017. godini nedeljnik ‘Vranjske’ svakodnevno je posećivan, što se podudarilo s objavljivanjem intervjua s bivšim šefom poreske uprave, i vlasnik je na kraju objavio da novine više ne mogu da izdrže pritisak i prestaju da izlaze. U 2018. godini sajt ‘Južne vesti’, poznat po kritičkom izveštavanju s juga Srbije, bio je podvrgnut petoj višemesečnoj poreskoj proveri u pet godina.”
 
Slično Mađarskoj, Srbija podriva slobode medija kroz politizovane manipulacije zakona. Kleveta je dekriminalizovana i medijski zakoni zemlje su inače u skladu sa međunarodnim obavezama. Međutim, političari i dalje podnose skupe tužbe za klevetu i traže ogromne odštete (kao primer se navodi tužba koju je protiv redakcije KRIK-a podneo ministar Nenad Popović).
 
S druge strane, za razliku od Mađarske, medijska regulatorna tela u Srbiji ne pokazuju otvoreno neprijateljstvo prema nezavisnim medijima, ali ona nemaju kapacitet da primene inače dobro formulisane srpske medijske zakone, piše “Fridom haus”. Regulatorno telo za elektronske medije (REM) samo je delimično personalno popunjeno i operativno je nefunkcionalno, navodi ta organizacija i dodaje da agencija nija uspela da ukaže na dominaciju vladajuće partije u medijskom okruženju za vreme izborne kampanje. Kao primer se navodi da REM nije reagovao u februaru 2019, kada su dve TV stanice prikazale spot u kome se omalovažaju i vređaju lideri opozicije.
 
Dalje se upozorava da je srpsko medijsko okruženje mnogo oštrije prema novinarima koji rade svoj svakodnevni posao nego mađarsko. “Fridom haus” ističe da su blaćenje i verbalno uznemiravanje od strane političara i onlajn naloga sveprisutni, a da su napadi tabloida naklonjenih vladi redovna pojava. Nezavisni novinari se, naime, često nazivaju “izdajnicima” i “stranim plaćenicima”. Kao primer se navodi slučaj novinara Milana Jovanovića, kome je krajem 2018. zapaljena kuća, zbog čega je kasnije smenjen i uhapšen visoki funkcioner SNS-a Dragoljub Simonović.
 
“Činjenica da je uopšte došlo do takvog unapred isplaniranog napada pokazuje da nezavisni novinari u Srbiji rade svoj posao na sopstveni rizik.”
 
*
Iz izveštaja “Sloboda i mediji 2019″ / Foto: Printscreen / Fridom Haus
U izveštaju “Fridom haus” dalje navodi da prorežimski mediji dobijaju podršku kroz reklame koje plaća država, ali da postoje i mnogi drugi načini da im se novac prebaci, kao što je, na primer, projektno sufinansiranje ili selektivno oporezivanje. 
 
Najzad, stvaranje imperije lojalnih medija nije dovoljno. Mediji moraju strateški da se koriste, a “neliberalne vođe” u Srbiji i Mađarskoj su majstori u stvaranju nove realnosti kroz poplavu političkih poruka, kojima se skreće pažnja sa osetljivih tema i uspostavlja kontrola javnosti, primećuje ta organizacija. Državni mediji ili agencije koje kontroliše država, imaju veliku važnost za tu strategiju. Agencija Tanjug je formalno zatvorena, ali i dalje radi uz pomoć javnog novca. Iako su javni servisi i u Srbiji, kao i u Mađarskoj, oduvek podržavali vlasti, ta podrška se dramatično promenila u proteklih nekoliko godina, kaže se u izveštaju i dodaje da su ranije oni bili manje ili više profesionalni, ali da su sada glasnogovornici vlasti.
 
U izveštaju se dalje kaže da predsednik Vučić neumorno govori za medije koje smatra prijateljskim, a kao primer se navodi da su on i njegova Srpska napredna stranka imali četiri puta više vremena i prostora u medijima od svih ostalih učesnika lokalnih izbora 2018.
 
“Fridom haus” primećuje da još ima šanse da se stvari u Srbiji promene, jer postoji motivacija u obliku mogućeg članstva u Evropskoj uniji, koje povlači i strogo sprovođenje zakona. Međutim, ako se kontrola nad medijima već uspostavi, veoma je teško promeniti medijsku sliku, upozorava ta organizacija.
 
Naslovna fotografija: Fonet/TV Fonet