Čovek koji je voleo nabavke vozova

Bivši direktor JP „Železnice Srbije“ o nabavci polovnih vagona. (Večernje novosti, 18. 10. 2005. godine)
„Nije bilo propusta prilikom ovih projekata (nabavka polovnih vozova iz Slovenije i Švedske) od strane rukovodstva „Železnice“, a pogotovu ne korupcije.“

Bivši direktor „Železnice Srbije“ uhapšen je 2. juna 2010. godine pod sumnjom da je prilikom kupovine lokomotiva iz Slovenije i elektrovozova iz Švedske u periodu 2004-2006. oštetio državu za 1.240.000 evra. Da li je bilo korupcije, da li je država pretrpela štetu i da li je Šarančić protivpravno pribavio korist za sebe utvrdiće sud. Ono što se, pak, već ranije saznalo jeste da je prilikom tog posla bilo nekoliko propusta.

Pre svega, kupovina je urađena „po hitnom postupku“ i bez tendera čime je prekršen Zakon o javnim nabavkama. Šarančić je tada isticao da su „lokomotive kupljene na osnovu Zakona o finansijskom lizingu, koji isključuje primenu svih drugih zakona. Uopšte nismo morali da idemo na tendere po Zakonu o javnim nabavkama.“ (Večernje novosti, 18. 10. 2005. godine)

Pola godine kasnije tadašnji ministar za kapitalne investicije Velimir Ilić je priznao da „možda nije sve najbolje odrađeno“ i da posao, zapravo, nije bio toliko hitan.

B92, 30. 3. 2006. godine

Da Šarančićeva tvrdnja nije bila tačna, utvrdio je konačno i sud.

„Drugi opštinski sud presudio je…da je Železnica suprotno Zakonu o javnim nabavkama sklopila ugovor o kupovini lokomotiva iz Švedske.“

B92, 24. 10. 2007. godine

Sam Šarančić je tada izjavio da pri nabavci lokomotiva i vozova „postoje neke nezakonite posledice i da pristaje da snosi odgovornost“, ali da ono što je sud zaključio „apsolutno nije tačno“(B92, 24. 10. 2007. godine)

Osim tog spora, Šarančić je jula 2009. godine izgubio i privatan spor koji je poveo protiv direktora Uprave za javne nabavke Predraga Jovanovića zbog navodnog krivičnog dela klevete. Sud je odbacio njegovu tužbu kao neosnovanu.

Osim tog propusta u javnosti se pojavilo i dosta sumnji u regularnost posla jer su „Železnice Srbije“ nabavku izvršile posredstvom firme „Sib-eks“ koja se bavi uvozom i prodajom konfekcije za butike i koja se nikada ranije nije bavila sličnim radnjama. Šarančić je tada izjavio kako je posrednika birala kompanija „Hipo lizing“, a ne „Železnice Srbije“. U zvaničnom ugovoru, međutim, jasno stoji da je Šarančićevo preduzeće odabralo firmu „Sib-eks“, a „isto je potvrdila Hipo banka, koja je javno demantovala Šarančića.“ (Glas javnosti, 9. 11. 2005. godine)

Na osnovu svega navedenog, Istinomer zaključuje da izjava bivšeg direktora „Železnice Srbije“ da nije bilo propusta u nabavci vozova nije istinita.