Borba za privatnost

Zaštitnik građana o nedostacima Predloga zakona o elektronskim komunikacijama. (B92, 17. 06. 2010. godine)
„Usvajanje zakona o elektronskim komunikacijama može otvoriti vrata zloupotrebama privatnosti komunikacija građana.“

Predlog zakona o elektronskim komunikacijama, o kojem je u Skupštini završena rasprava, izazvao je oštru polemiku ombudsmana i vladajuće koalicije. Janković je danima upozoravao na mogućnosti „sužavanja privatnosti“ ukoliko zakon u ovom obliku bude usvojen. Uz to je najavio da će podneti predlog za ocenu ustavnosti zakona pred Ustavnim sudom.

„U nekim zemljama, međutim, a takve su Slovenija i Srbija, unutrašnji pravni poredak zahteva da odobrenje za zadiranje u privatnost pisama i drugih sredstava opštenja mora dati niko drugi do SUD (član 41. našeg Ustava). Svi zakoni moraju biti saglasni najvišem pravnom aktu, ali Predlog zakona o elektronskim komunikacijama ipak predviđa da će se zadržanim podacima o ostvarenim i neostvarenim vezama pristupati ne na osnovu odluke suda, već u skladu sa zakonima koji regulišu rad policije i tajnih službi. Ti zakoni, međutim, svoje odredbe o obaveznosti odluke suda pri zadiranju u privatnost izričito vezuju samo za pristupanje sadržini komunikacije, a ne i podacima koji se po Predlogu zakona o elektronskim komunikacijama prikupljaju i čuvaju. Tako bi zakon o elektronskim komunikacijama i zakoni o službama i policiji, primenjeni u „sadejstvu“, omogućili da BIA, VBA i policija, kada to njihovi šefovi odluče (a šefovima „njihovi“ zakoni daju pravo da to ovlašćenje prenesu još niže), mogu u svako doba proveriti, i to godinu dana unazad, s kim je ko, odakle, kada i čime telefonirao, razmenjivao mejlove, slao poruke… Pri tome za uvid u našu privatnost, uprkos izričitoj odredbi Ustava, neće morati da traže dozvolu ni od suda niti od bilo koga drugog, niti da ikome obrazlažu potrebu za tim.“

Politika, 14. 06. 2010. godine

Skupštinska većina pokušavala je na sve načine da spreči Zaštitnika građana da podnese amandmane na zakon, pa mu je tako spočitavano da ih nije podneo po proceduri, iako ih je podneo na vreme i u skladu sa Ustavom.

„Zaštitnik građana svoja dva amandmana nije podneo po jasno utvrđenoj proceduri, ali će poslanički klub Za evropsku Srbiju (ZES) predložiti Odboru za saobraćaj i veze da jedan od njih predloži Skupštini.“

šefica poslaničke grupe ZES Nada Kolundžija, Tanjug, 11. 06. 2010. godine

Pokušaji Jankovića da se izbori za poštovanje Ustava i pravo na privatnost građana Srbije, pripadnici vladajuće koalicije doživljavali su isključivo kao lične napade.

„Zaštitnik građana je pokrenuo oštru kampanju prema Skupštini zbog toga što vladajuća koalicija nije spremna da prihvati tu njegovu inicijativu.“

šefica poslaničke grupe ZES Nada Kolundžija, Beta, 17. 06. 2010. godine

Na kraju, od dva amandmana Zaštitnika građana, jedan je prihvaćen.

„Skupštinski odbor je odbacio njegov amandman kojim bi se službama bezbednosti onemogućilo da, bez odluke suda, imaju uvid u komunikacije građana telefonom ili i-mejlom.Odbor za saobraćaj i veze prihvatio je drugi amandman Saše Jankovića na zakon o elektronskim komunikacijama, pa će se posle usvajanja, tako omogućiti da primenu zakona nadzire poverenik za informacije od javnog značaja i zaštitu podataka o ličnosti.“

B92, 15. 06. 2010. godine

Iako je trpeo oštre kritike vladajuće koalicije, Janković je istrajao u nastojanjima da ukaže na nedostatke Predloga zakona o elektronskim komunikacijama. Amandman važan za ljudska prava i slobode, na žalost, nije prošao, ali je Janković zaslužio ocenu dosledno.