5. oktobar – 10 godina posle (23. deo)

DOS je formalno došao na vlast, ali poluge sistema još nisu bile u njegovim rukama. Savezna vlada još nije formirana, dogovori sa crnogorskim SNP-om otezali su se u nedogled, a prelazna republička Vlada bila je još daleko. Oslobođeni straha, građani su simbolima prošlog režima i na ulici pokazivali šta misle o njihovoj politici.

Brzo kao Slovenija ili sporo kao Rumunija?

Republička vlast nije promenjena, pa su se neki njeni pripadnici i dalje ponašali kao da je u njihovim rukama sva moć a i više od toga.

„Ja sam potpredsednik Vlade i ja sam izdao nalog svom službenom obezbeđenju da nosi oružje, na šta imam pravo po zakonu. Drugi put, ako pošalju bagere na mene, ja ću naložiti obezbeđenju da nosi zolje i minobacače.“ (potpredsednik Vlade Srbije Vojislav Šešelj, Blic, 13. 10. 2000. godine)

Ostavke su jedni za drugima podnosili direktori državnih preduzeća i ustanova, a među njima i rektori i dekani univerziteta u Srbiji.

„S obzirom na neregularnost i nenormalne uslove koji su silom stvoreni na univerzitetima i fakultetima, Vlada ne prihvata ponuđene ostavke rektora i dekana. Oni treba svaki takav pritisak i zahtev da prijave Ministarstvu za više i visoko obrazovanje.“ (potpredsednik Vlade Srbije Ratko Marković, Danas, 13. 10. 2000. godine)

I pobednike su mučile dileme.

„Imamo dva scenarija: da brzo uzletimo kao Slovenija, a drugi je da idemo jako sporo kao Rumunija i Bugarska.“ (izvršni direktor G17 plus Mlađan Dinkić, Blic, 13. 10.2000. godine)

Promenama su se obradovali i bivši socijalisti.

„Vratiću se u SPS samo posle odlaska kompletnog rukovodstva stranke, od predsednika SPS Slobodana Miloševića do čelnika svih odbora… Srpski narod se sam izborio za pobedu i skidanje sa grbače režima Slobodana Miloševića.“ (bivši potpredsednik SPS Milorad Vučelić, Blic, 14. 10. 2000. godine)

Vučelić je pokušao da objasni poraz SPS-a.

„Da je i Tesla bio na listi levice, izgubio bi.“ (bivši potpredsednik SPS Milorad Vučelić, Politika, 16. 10. 2000. godine)

Njegov nekadašnji partijski drug bio je, međutim, nezadovoljan medijskom slikom u Srbiji.

„Dok je uredništvo ‘Politike’ bilo na čelu sa Hadži Draganom Antićem, list ‘Politika’ je objavljivao istinu. Od kada ste preuzeli uređivanje ovog lista, laž sustiže laž.“(funkcioner SPS-a Uroš Šuvaković, Politika, 14. 10. 2000. godine)

Ko će mu suditi?

Odgovornost Slobodana Miloševića i kazna koja ga čeka, brinule su lidere DOS-a.

„Prve će optužnice biti zbog izborne krađe i to je velika ironija. Čovek koji je sve ovo napravio ići će u zatvor zbog izborne krađe i falsifikata i naloga policiji da puca na demonstrante. Tako će se završiti velika karijera diktatora, ne kao ogromni zločin, već obična krađa. Možda je to i neka istorijska pravda da će Milošević zbog lopovluka ići u zatvor.“ (predsednik SDU Žarko Korać, Danas, 14.-15. 10. 2000. godine)

O suđenju u Hagu, čini se, prvih postpetooktobarskih dana nije se puno razmišljalo.

„Neki su želeli da ga ubijemo, kao Rumuni svog diktatora. Dogodiće se nešto za Miloševića najneugodnije, a za Srbiju najbolje. Njegova krivica biće utvrđena na sudu u Srbiji.“(predsednik SDU Žarko Korać, Glas javnosti, 17. 10. 2000. godine)

Korać je objasnio zašto bi suđenje u Hagu bilo loše rešenje.

„Pitanje Haga je izuzetno opipljiva tema koja nalaže veliki oprez. Taj problem nas može razjediniti, a to je poslednja stvar koju želimo. Možda bi bilo jednostavnije da se Miloševiću sudi u Jugoslaviji , gde bi sa političke i psihološke strane bilo daleko lakše.“ (predsednik SDU Žarko Korać, Danas, 17. 10. 2000. godine)

Ipak, optimizam je u to vreme bio dominantno stanje.

„Prema onome što smo zatekli možemo reći da je šansa (za oporavak), mnogo veća nego što smo pretpostavili kada smo pravili program za DOS.“ (izvršni direktor G17 plus Mlađan Dinkić, Danas, 16. 10. 2000. godine)

Međutim, promena vlasti sprečila je, tvrdili su predstavnici, sada već bivšeg, režima, privredne uspehe naše zemlje.

„Vlada Republike Srbije je na jučerašnjoj sednici zaključila da su dosadašnja pozitvna privredna kretanja u Republici prekinuta bezakonjem i bezvlašćem koje je nastalo nakon proglašenja rezultata izbora za predsednika SR Jugoslavije.“ (saopštenje republičkog Ministarstva za informacije, Danas, 17. 10. 2000. godine)