Sve nijanse plavog

Ovih dana više se raspravlja o sudbini Demokratske stranke nego o ekspanziji ruskog uticaja na opstanak države u bankrotu. Nema medija koji bar u jednoj vesti ne analizira aktivnosti funkcionera DS-a i njihova naklapanja o predstojećem stranačkom samitu zakazanom za početak školske godine, ili beše koji dan kasnije. O datumu je valjda već odlučio razredni starešina.

Raspredati ko je od čelnika stranke kada, kome, gde, zašto i kakvu izjavu dao bilo bi dozlaboga dosadno kao ceremonija otvaranja Olimpijskih igara u Londonu. Boris Tadić je rekao a Dragan Đilas izjavio, Dragan Šutanovac kaže a Dušan Petrović navodi, Goran Ješić kritikuje a Jelena Trivan demantuje, dvojica posećuju lokalne odbore a trojica se sastaju u Novom Sadu, opanjkavanje po novinskim stupcima je konstanta, …svako od njih ima nešto da kaže, svi se sa svima sreću,… da, tu je i Nebojša Krstić koji bloguje i pametuje o vrapcima a i Pinki je video Tita… samo nema bivšeg ministra i predsedavajućeg Skupštinom Ujedinjenih nacija koji se preziva kao ja. On se sprema da troši narodne pare u Njujorku sve pazeći da nam podigne rejting u međunarodnoj zajednici. Možda, ako ga sa petog sprata oblakodera isele na 23-ći, biće bliži nebesima. U svakom slučaju, daleko od beogradskog asfalta njegova će uloga biti jednaka onoj koju ima i češki kamper u Buljaricama 73-će. Uglavnom samo osoljene mokre gaće.

I dok se vlast širi po ruskim meridijanima iskajući rublje (naziv za ruske pare, ne za donji veš) za fabriku naoružanja, smederevsku železaru, brze pruge Srbije, plate i penzije, ovi iz Krunske 69 brinu brigu opstanka stranke i svog ličnog održanja u njoj. Što je za njih i najvažnije. Da bude jasnije – brinu ko će voditi preduzeće u stečaju u narednom predizbornom ciklusu, tj. do početka Olimpijade u Riju.

Mnogo je pretpostavki i kombincija koje ni matematički genije ne bi stavio u koordinatni sistem kladionice raspoložene da odredi kvote za favorite i autsajdere, pobednike i luzere, prave momke i šmirante… Ne isključujući iznenađenja (jer takvih je u istoriji stanke bilo) javnost se priprema za septembarsku predstavu demokratskog preobražaja posrnule institucije. Želi da vidi da li će pobediti plavo. Žutog je bilo i previše.

Stranka koja je izgubila lučonošu 12. marta 2003. a potom se odrekla njegovih saradnika, nema pravo na novu grešku. Sve brljotine viđene su u proteklih osam godina, svo neznanje i nekompetentnost osetili smo u tom periodu, nedostatak ideje i vizije doveo je do puta kroz rusku stepu. I nema monogo mudrovanja, dovoljno je osvrnuti se deset godina unazad i pogledati znakove pored puta. Na njima je već sve ispisano ali za osam godina nije imao ko da ih čita. A možda je neophodno podsetiti na onu koju je Đinđić izgovorio sa skupštinske govornice: „Ako ste umorni idite pa spavajte, bre“!

Ili da posmatramo kako ova vlast širi horizonte do Vladivostoka, dok vi iz Krunske ne dogurate bar do ugla sa baba Višnjinom.