Skupštine Srbije i Vojvodine zatvorenije prema građanima

Ni republički ni pokrajinski parlament ne koriste društvene mreže kako bi komunicirale sa onima zbog kojih i postoje – sa građanima.

Skupštine Srbije i Vojvodine beleže pad otvorenosti za 10 odsto u 2017. u odnosu na prethodnu godinu. To su rezultati regionalnog istraživanja Crte i partnerskih organizacija okupljenih u mrežu pod nazivom Action See, koji već dve godine istražuju stepen transparentnosti regionalnih zakonodavnih institucija.

*
Skupština Srbije / Foto: Fonet
Iako republički u pokrajinski parlamenti nisu “ekskluzivni“ u zatvorenosti u odnosu na komšije, oba ispunjavaju svega 50 odsto indikatora na osnovu kojih se meri otvorenost zakonodavnih tela.
 
Regionalni indeks otvorenosti meri stepen do kojeg su parlamenti zemalja Zapadnog Balkana otvoreni prema građanima i društvu, na osnovu četiri principa: transparentnost,  pristupačnost, integritet i delotvornost.
 
Budžet – isključena javnost, a i rasprava
 
Transparentnost pisanja, usvajanja i objavljivanja budžeta u 2017. godini još je na nižem nivou nego u 2016. godini i iznosi svega 19 odsto ispunjenosti indikatora. Uprkos zakonu koji nalaže transparentnost, iz “budžetskog procesa“  javnost je gotovo potpuno isključena.
I prošle godine samo je nastavljen trend slanja budžeta u parlament u poslednjem trenutku. Posledice su poznate – poslanici glasaju za stotine stranica, a da su pre toga jedva imali vremena da bace pogled. Ali, može to i gore. Na primer – da rasprava potpuno izostane kao što je bio slučaj sa predlogom budžeta za 2018. kada je rasprava objedinjena sa 25 drugih zakona. Poslanici vladajuće većine uložili su čak 400 amandmana na predlog budžeta koji je bio prva tačka dnevnog reda i potrošili svih 10 sati koje Poslovnik predviđa za raspravu o amandmanima. Više od dve trećine tih  amandmana poslanici SNS i njihovih satelita zatim su povukli. A vremena za raspravu više bilo nije.
 
Izveštaji nezavisnih institucija više “ne žive“ u skupštini
 
U Srbiji postoji pravni okvir koji uspostavlja dobre osnove za vršenje parlementarnog nadzora, ali parlamentarni nadzor u praksi potpuno izostaje, piše još u Crtinim nalazima.
Izveštaji nezavisnih tela treću godinu za redom nisu razmatrani na plenarnim sednicama Narodne skupštine, a javna slušanja, kako stoji u istraživanju, beleže progresivan pad, čime se narušava učešće građana u kreiranju i analizi zakona. U 2017. godini održano je svega jedno javno slušanje, u poređenju sa 2016. godinom, kada ih je održano sedam, i 2015. godinom, kada ih je održano 14.
Takođe, poslanici su tokom 2017. godine imali priliku da u parlamentu postave pitanja članovima Vlade svega jednom, što je identično praksi iz 2016. godine.
Na polju integriteta, takođe, nije došlo do pomaka – Etički kodeks poslanika kao ni Zakon o lobiranju nisu usvojeni ni u 2017. godini.
 
Još neki primeri netransparentnosti
 
Dok Skupština Srbije objavljuje zapise i transkripte sa sednica, vojvodjanski parlament ne čini ni to, a ni jedan od njih ne objavljuje ni predložene ni usvojene amandamane. Zanimljivo je da vojvođanski parlament ne objavljuje čak ni rezultate glasanja sa plenarnih sednica.
*
Skupština Vojvodine / Foto: Skupština Vojvodine
 
Prilikom merenja transparentnosti u oblasti sprovođenja javnih nabavki (a jedna od njih u vezi sa nabavkom sigurnosnih kamera trenutno je tema u medijima), utvrđeno je da institucije zakonodavne vlasti ispunjavaju 75 odsto indikatora, što predstavlja pad od sedam odsto u odnosu na 2016. godinu. Plan javnih nabavki Narodne skupštine nalazi se u informatoru o radu, dok kod Skupštine AP Vojvodine ovaj plan nije javno dostupan. Pozivi za podnošenje tenderske dokumentacije, kao i odluke o dodeljivanju ugovora, objavljuju se na sajtovima oba organa zakonodavne vlasti, ali ni Skupština Srbije ni Skupština Vojvodine ne objavljuju dodeljene ugovore i njihove anekse.
 
Gde su tu građani?
 
Institucije zakonodavne vlasti u Srbiji ispunjavaju svega 24 odsto indikatora otvorenosti kada je u pitanju interakcija sa građanima. Parlament republike nešto je “otvoreniji“, jer ima organizovan centar za posetioce i informacije o mogućnostima za organizovane posete dostupne na veb sajtu, dok Skupština Vojvodine čak ni tih informacija nema.

Organi zakonodavne vlasti nemaju ustanovljene mehanizme za elektronsku peticiju, a kamoli planove za promociju elektronske peticije putem interneta i društvenih mreža. Na primer, Zakon o referendumu i narodnoj inicijativi ne prepoznaje mehanizam elektronske peticije, što je samo jedna od prepreka za uvođenje ove prakse u rad Narodne skupštine. Ni republička ni pokrajinska skupština nisu prepoznale društvene mreže kao platformu za dobru komunikaciju sa građanima. Skupština AP Vojvodine ima aktivan tviter nalog, ali nema fejsbuk stranicu, dok je Skupština Srbije ugasila svoj nalog na fejsbuku, a tviter nalog nikada nije ni aktivirala.
 
Otvorenost institucija je jedan od ključnih uslova demokratije, odnosno učešća i uticaja građana u političkom životu, stoji u zaključcima Crte, koja je merila otvorenost republičkog i pokrajinskog parlamenta, kao i regionalnih, na osnovu 110 indikatora  prikupivši više od 1.000 podataka.