Može li se skupštinska odluka ukinuti saopštenjem – nov čin u ponižavanju parlamenta

U nedelji iza nas Narodna skupština Srbije je dovela u pitanje svoje postojanje, sama se na neki način „ukinula” jednim saopštenjem, pa skupštinski izveštači, možda i neki poslanici mogu s pravom da pitaju imaju li u ponedeljak gde da odu na posao. Zgrada jeste tu, ali sama institucija sve manje i manje. Sednice se i dalje prenose na televiziji, ali sve više to izgleda kao performans, „kobajagi”, dok traje prenos. Zašto kažemo da se ukinula?
Narodna skupština
Foto: Istinomer/Zoran Drekalović

Skupština je 11. jula sa 193 glasova ZA donela odluku o obrazovanju Anketnog odbora radi utvrđivanja činjenica i okolnosti koje su dovele do masovnih ubistava u Osnovnoj školi „Vladislav Ribnikar” i u Malom Orašju i Duboni. Samo deset dana kasnije, odbor je ukinula nepotpisanim saopštenjem dugim manje od osam redova. Da se to tako ne sme, upozoravaju brojna udruženja, a odgovor nadležnih još samo naslućujemo.

U međuvremenu, ministri Goran Vesić i Dubravka Đedović započeli su svako na svoj način „malu internu kampanju” za narednog premijera pokazavši da mogu bar jednako kao Ana Brnabić da vređaju narodne poslanike. Problem je što „kandidaturu” na isti način, omalovažavanjem kolega, podnosi i predsednik skupštine Vladimir Orlić. I što se šef poslaničkog kluba (koji i dalje nosi ime Aleksandra Vučića, sada valjda predsednika svih građana) Milenko Jovanov trudi da se slučajno u skupštini ne uspostavi neki odnos razumevanja i dijaloga.

Ako skupština može saopštenjem da ukine svoju odluku, zašto bismo se onda čudili što se poslanici vladajuće većine, premijerka i ministri njene vlade, prema kolegama iz opozicije odnose kao prema neznalicama. Kojem sada građanstvu objasniti da je sve ovo što se dešava od kako se Srbija suočila sa strašnim tragedijama iskorišćeno samo za ukidanje još više institucija i sloboda?

 

Šta se čekalo dva meseca?

 

Ako Narodna skupština primi molbu porodica nastradalih u tragediji koja se dogodila u Osnovnoj školi „Vladislav Ribnikar” i njihovih punomoćnika, kojom traže da se obustavi bilo kakvo postupanje i rad Anketnog odbora, dok se ne okonča krivični postupak pred tužilaštvom i pred sudom, šta treba da uradi?

Naročito što su poslanici vladajuće većine već u četvrtak nekako naslutili šta će se desiti, pa unapred tražili da se ovaj odbor ukine ili barem odloži svoj rad. Ostalo je bez odgovora pitanje zašto iskusni advokati nisu pre dva meseca roditeljima predočili šta je to anketni odbor. Zašto se i sada ne objasni da članovi REM-a ili vlasnici televizija koji emituju nasilne rijaliti programe, nemaju veze sa krivičnim postupkom? I da ne idemo dalje, predsednica odbora Marinika Tepić i pre ove molbe našla se na udaru kolega poslanika kao i provladinih tabloida, nagađalo se ko će sve biti pozvan da dođe da govori, da se čuje da li je sistem zakazao. Roditelji stradalih mladića i devojaka iz mladenovačkih sela  nisu bili u fokusu.

Članovima Anketnog odbora ostalo je samo da odstupe i priznaju da je vladajuća većina još jednom pokazala da nema nameru nikada da popusti ni pred jednim zahtevom koji dolazi od građana. Šta sad ovo znači? Da li skupština suta može da prihvati molbu da izvršitelji više ne oduzimaju stanove ljudima? Ili neku drugu odluku koju je donela? Ovo više nikome nije jasno, ali svi ponavljaju da će poštovati stav roditelja. Sve ostalo smatraće se politikanstvom. To što ide na ruku vlastima puka je slučajnost.

 

Šta sve opozicija ne zna

 

To što je na novoj sednici vladajuća većina objedinila 30 tačaka dnevnog reda, sada više i nije novost. Vratio se i običaj da se radi do kasno u noć, da se zaseda i ponedeljkom, da se početak sednice zakazuje za sredu, sve kao nekad, po volji vlasti.

Ranije bi se neko od opozicije obično javio da zatraži povredu poslovnika i ukaže da su spojene tačke koje nemaju veze jedna sa drugom, sada je i to izostalo.

Nema preterane svrhe ni nabrajati koji će sve zakoni biti izmenjeni, koliko će to da košta i da li je u interesu građana. O tome će da razmišlja svaki građanin pojedinačno kad „mečka dođe na njegova vrata”. Mi smo zabeležili samo nekoliko detalja.

Na primer šta sve opozicija ne zna, ako je suditi po izjavama ministara, premijerke i naprednjaka. I biće poduže nabrajanje, a ovo je samo deo iz dva dana sednice. A ko je tačno šta rekao, Vesić, Đedović, Orlić ili Jovanov, toga ima u steno beleškama, ako nekog baš zanima, ili na društvenim mrežama jer se oni koji se ovako ophode prema slabijem kojem se ne dozvoljava da odgovori, neretko time sami hvale.

„Ne znate istoriju, ne znate da ukažete na povredu Poslovnika, vi kao gradska odbornica ne znate kome treba da se obratite kada je u pitanju takva gradnja, a trebalo bi da znate. Ne znate osnovne stvari, trebalo bi da naučite šta je čija nadležnost. Ali, pošto ne znate, evo ja sam uradio posao za vas i za Beograđanke i Beograđane. Niste pravnik, ne morate da znate. Vaš kolega juče nije znao ni to. Nije znao ni da li je presuda, ni da li je odluka, kao neki advokat, ništa nije znao. Da li znate koliko je to nama bitno šta vi mislite? Vi i dalje ne znate šta je javni dug. Ne znate ni šta je zadatak Agencije za energetiku. Ne znate da upravo Narodna skupština ima ingerenciju nad Agencijom za energetiku.

I još, ne znate da li je nacrt ili predlog zakona i to je stvarno smešno. I vi kao Lazović ne znate gde se nalazi dugme? Vi da znate kako treba, verovatno bi vaša stranka bila mnogo jača od onoga što jeste. Nadam se da to radite samo zato što ne znate, a ne zato što to radite namerno, jer kao advokat trebalo bi da razumete makar odluke sudova. Ne znate za član 102. Zakona o planiranju i izgradnji, koji se inače nalazi u svim zakonima o planiranju i izgradnji od 2003. godine. I to bi takođe trebalo da znate, a vidim da ne znate. Trebalo bi da znate da Savet za borbu protiv korupcije ne može da oceni da li je nešto ustavno ili nije…”

I za kraj, pravi biser ministarke Dubravke Đedović.

„I da završim, pošto je kasno, ali mislim da je bitno, da vas inspirišem da razumete i da učite i da priznate da ne znate. Sokrat je rekao – ja znam da ništa ne znam, ali sam u preimućstvu od onih koji ni to ne znaju. Znači, priznajte da ne znate”, poentirala je Đedović jer posle toga Orlić „nije video” nekoliko povreda poslovnika i zahteva za repliku, nije dao nikome da pokvari ovako poučnu izjavu.

 

Na šta je ukazivala opozicija

 

Nije čak ni strašno ako neko nešto ne zna i vi želite da objasnite. Zamislite samo ministra kako lepo, ljubazno kaže – Kolega, žao mi je, zaista niste u pravu. Pokušaću da vam objasnim i onda nastavi. To bi bilo dovoljno za početak.

Foto: Istinomer / Zoran Drekalović

Ovako uz stalna omalovažavanja, poslanici opozicije još više se trude da na nešto jasno ukažu. Na primer da zakon po kojem će vlasnici privatizovanih fabrika zemlju dobiti gratis ne može biti dobar za državu, ili da zaduženje od preko milijardu evra nije uvek opravdano.

„Govorite nam kako se zadužujemo da bi uložili u infrastrukturu. Hajde da vidimo koji je rezultat tog zaduživanja? Rezultat tog zaduživanja je da, evo, danas, nakon deset godina vaše vlasti Mladenovac nema vodu, Zrenjanin nema vodu, 30% Beograda nema kanalizaciju, pola Srbije nema kanalizaciju,” rekao je Radomir Lazović iz Zeleno-levog fronta.

A slično kad je reč o dugovima misli i poslanik Dveri Boško Obradović koji pita kako ministar finansija Siniša Mali objašnjava da su nam potrebna nova i nova zaduženja, više od milijardu i po evra, iako tvrdi kako je budžet stabilan, kako u budžetu ima viška.

„Ako ima viška, zašto se zadužujemo? Zašto ne investiramo iz sopstvenih budžetskih sredstava? Šta je istina onda o našem budžetu i o našem ekonomsko-finansijskom stanju”, pitao je Obradović.

Nikola Nešić iz „Moramo Zajedno” računa da je novo zaduženje posle ove sednice za još oko hiljadu evra po porodici.

„Izračunao bih koliko smo se novca odrekli kroz izmenu Zakona o planiranju i izgradnji, kao i kroz dopunu o ozakonjenju, ali pošto nema adekvatnih analiza, nema podataka, ja i ne mogu da izračunam. Problem je, ministre Vesiću, što ih nemate ni vi,” rekao je Nešić.

Dragana Rakić iz Demokratske stranke imala je niz pitanja:

„Kako je moguće da se danas zadužujemo za 1,3 milijarde evra, a imamo na računu pet milijardi evra i još pride 38,5 miliona tona zlata, kako vi govorite? Kako je moguće da Vučićevi kumovi drogirani i pijani voze automobile od pola miliona evra?”

I iz svake opozicione grupe stizalo je isto pitanje, i uvek isti odgovor- Srbija je bogata i može joj se. I to zaduživanje je pametno.

Zato za srećan kraj još jedan citat premijerke Brnabić koja je objasnila da, na primer, „naučno-tehnološki park svaki dan stvara novu vrednost i otplaćuje sebe”, za sedam do 15 godina i to je poenta pametnog zaduživanja i to rade sve pametne zemlje.

„To radi Nemačka, to radi Francuska, to radi Japan, to rade SAD, to radi Švajcarska i sve, ako gledate po apsolutnim iznosima, su zaduženije od nas i sve one, čak i ako gledate u procentualnim iznosima, u odnosu na BDP, su značajno zaduženije od nas, pa vi nikada nećete reći da oni vode glupu i nerazumnu ekonomsku i finansijsku politiku, nikada, zato što to nije istina”, rekla je Brnabić.

I bilo je još interesantnih odgovora na primedbe da je vlast 2015. godine pričala kako će konverzija zemljišta u građevinsko državi doneti prihod, a sada ista ta vlast smatra da zemlju treba dati besplatno. Kažu – shvatite da zemlja mora da se razvija. I ministar Vesić ponavlja da je prethodni zakon donet po volji nekadašnjeg predsednika, Borisa Tadića.

„Svi znamo da je zakon o kome pričamo, odnosno da je konverzija uz naknadu uvedena zbog sukoba koji je tadašnji predsednik države imao sa vlasnicima ‘Luke Beograd’ i da je taj zakon posledica njegovog ličnog obračuna”, objasnio je Vesić.

Kako to skupština donosi zakon po volji predsednika i da li je to uopšte moguće, odnosno ako je bilo moguće tada, da nije slučajno i sada – Vesić nije obrazlagao. Baš kao što nije odgovorio na više puta postavljeno pitanje, ako je reč o 5 000 lokacija na kojima može da se gradi bez plaćanja konverzije – ko su vlasnici bar nekih od njih?

Ima još mnogo važnih akata, ali i sednica se nastavlja sledeće nedelje uz više od 400 amandmana. Osim ako neko stvarno ne izda saopštenje da se ne nastavlja, jer ne mora.

 

Naslovna fotografija: Zoran Drekalović/Istinomer