Izborno ucenjivanje onih koji nemaju izbora

Glas na izborima mogu da budu i oni čiji se glas poslednji čuje. Pomoć mogu da budu i oni kojima je pomoć najpotrebnija. Ovim principima vode se političke partije koje u centrima za socijalni rad, njihovim zaposlenima i njihovim korisnicima vide šansu za političku i finansijsku dobit. Ostvariće je pritiscima, ucenama, „uslugama” i pokazaće, crno na belo, da nema pošteđenih.
Pritisci u centrima za socijalni rad; Siromaštvo; Canva/Ilustracija
Foto: Canva/Ilustracija

Klijentelizam se prepoznaje kao organizacioni princip lokalne socijalne zaštite, ali i princip autoritarne vlasti, koju prate razaranje institucija, nasilje, strah i pasivnost. Ovo je glavni zaključak istraživanja koje je Crta sprovela u periodu od maja do avgusta 2023. godine, a koje je imalo za cilj da ispita načine na koje političke klijentelističke mreže funkcionišu u centrima za socijalni rad u Srbiji.

Najnoviji nalazi zapravo su nastavak svih prethodnih. Uoči izbora 2022. godine Posmatračka misija Crte uočila je da se pritisci na građane vrše svakodnevno, da su im najviše izloženi zaposleni u javnom sektoru, radnici sa nižom stručnom spremom, nezaposleni, kao i ljudi iz socijalno ugroženih i manjinskih grupa. Građani su tako, između ostalog, primorani da prisustvuju političkim skupovima (mitinzima), da prikupljaju sigurne i kapilarne glasove, da obezbede sredstva, listu kontakata za stranku ili je reklamiraju.

Pritisci su problem

Prema Crtinom istaživanju iz septembra 2022. godine, na pitanje šta je najveći problem izbora u Srbiji, najviše građana (32 odsto) navelo je to što neke političke stranke ili kandidati vrše pritisak na birače da glasaju za njih.

Iako svuda prisutni, politički pritisci svoj poseban oblik dobijaju u sistemu socijalne zaštite, jer osim do zaposlenih, stižu i do korisnika – najranjivijih kategorija stanovništva za koje partijska „usluga“ znači i šansa da tokom mesec dana spoje kraj sa krajem.

Šta je klijentelizam?

Iako se u svakodnevnom govoru klijentelizam vezuje za partijske mreže, partokratiju, istraživači Crte su se koristili preciznijom definicijom koja klijentelizam objašnjava kao odnos između dve osobe ili grupe ljudi - patrona i klijenata. Patron je, dodaje se u istraživanju, osoba na višem društvenom položaju koja koristi svoju moć i uticaj da obezbedi zaštitu ili beneficije osobi na nižem socio-ekonomskom položaju – klijentu. Partijske klijentelističke mreže u tom smislu funkcionišu tako što partijski ili državni funkcioneri daju radna mesta, državne poslove i slične resurse pojedincima i firmama od kojih zauzvrat očekuju političku ili finansijsku podršku.

 

Siromaštvo kao prilika

 

Kako se navodi u Crtinom istraživanju, polazna tačka za stvaranje klijentelističkih mreža u centrima za socijalni rad jesu slabe institucije. Njihova slabost je u tome što ne mogu da ispune svoju ulogu, pa se tako umesto formalnih praksi rešavanja problema građana, koriste isključivo neformalni i klijentelistički odnosi po sistemu – usluga za uslugu. Uz slabe institucije, podjednako važan preduslov za nastanak klijentelističkih mreža je i siromaštvo. Prema podacima koje Crta posebno ističe u istraživanju, za Srbiju se vezuje visoka stopa siromaštva, te je i stopa rizika od siromaštva, među najvišima u Evropi, u 2021. godini iznosila 21,2 odsto.

Izvor: Republički zavod za socijalnu zaštitu

I u svim ovim brojkama političke partije vide priliku. Ta prilika, pokazuje istraživanje Crte, podrazumeva da najugroženiji postanu najčešća meta političkih manipulacija, zloupotreba i ucena, ali i najčešći adresati populističkih poruka u predizbornim kampanjama. Centri za socijalni rad posledično se pretvaraju u punktove od velikog značaja za političke stranke na vlasti, jer su prvenstveno most ka najugroženijim kategorijama stanovništva kroz zloupotrebu podataka o korisnicima, ali su im i adekvatan kanal da „potkupe“ korisnike, svoje potencijalno glasačko telo, kroz zloupotrebu javnih resursa.

 

Lanac zloupotreba

 

Na osnovu 27 razgovora sa zaposlenima u centrima za socijalni rad – voditeljima slučaja, supervizorima, rukovodiocima službi u centrima, vršiocima dužnosti direktora i direktorima, kao i sa ekspertima u socijalnoj zaštiti, Crta je zaključila da je u ovim političkim klijentelističkim mrežama uspostavljen hijerarhijski model odnosa i nekoliko ključnih aktera.

Vrh klijentelističke mreže rezervisan je za rukovodstvo političke partije, dok je na drugoj poziciji predsednik opštine ili gradonačelnik. On je, navodi se u istraživanju, najčešći  je kanal partijskog uticaja, vrši pritisak na direktora centra ili na niže instance direktno ili preko svojih posrednika.

Ključna karika između institucije i stranke je direktor centra, imenovan od strane lokalne samouprave, „čuvar“ mreže koji „otvara vrata“ za politički uticaj i zloupotrebu javnih resursa u stranačke svrhe, radi na učvršćivanju i razvijanju klijentelističke mreže i vrši pritisak na ostale zaposlene u hijerarhijskom lancu.

Taj lanac dalje nastavljaju stručni radnici na poslovima materijalnih davanja i drugim poslovima koji se finansiraju iz opštine. Oni, ističe Crta, imaju važnu ulogu u realizaciji potkupljivanja glasačkog tela putem materijalnih davanja, a pružaju podršku i kroz političke aktivnosti kao što su odlasci na mitinge i skupljanje glasova. Pod pritiskom svih prethodnih aktera su dalje zaposleni angažovani od strane opštine i zaposleni po ugovoru o privremenim i povremenim poslovima.

Čitava mreža zatvara se sa korisnicima usluga centra, koji predstavljaju „sigurne glasove“ i „partijsku vojsku”, ali su neretko, uprkos iznosu kojim mesečno raspolažu, i pružaoci finansijske podrške stranci – primorani su da „dele” novčanu pomoć iz CSR sa partijom.

 

„Ili biraj radno mesto ili putovanja autobusom“

 

Istraživanje Crte je pokazalo da stranačka i opštinska rukovodstva daju naloge stručnim radnicima da direktno rade za stranku, tako što će radno mesto i javne resurse koristiti za svoj stranački aktivizam, ili vrše pritisak na njih da svoje stručne odluke prilagode interesima stranke.

Njih bukvalno nateraju da idu autobusom na miting, zato što im kažu – još dva meseca, ističe ti tvoj ugovor, ja imam troje koje mogu da primim. Prema tome ili biraj radno mesto ili putovanja autobusom. To je ta priča. Ili dovedi sa sobom 3-4 ljudi, babe, dede, ujne, tetke, ko već hoće i može da se tamo potpiše, upiše na te njihove spiskove”, rekla je u razgovoru sa Crtom ekspertkinja koja ima 35 godina iskustva u socijalnoj zaštiti.

Za odgovor, koji stranački kadrovi žele da čuju onda kada upute zahtev za izvršenje stranačkih aktivnosti, postoje i nagrade.

Pritisci su nasilje

Istrazivanje koje je Crta sprovela u septembru 2023. godine pokazalo je da 72 odsto građana vidi političko nasilje u delovanju partija koje vrše pritisak na građane da glasaju za određenu opciju ili da idu na partijske mitinge.

Oni koji su bliži i istog partijskog opredeljenja, imaju, pretpostavljam, i beneficije. I prema njima su zahtevni, oni idu na mitinge, šalju ih da rade sve i svašta, to je isto problematično. Hvala Bogu da nisam u tome. Sve se to oseća, oni odu na miting i onda dva dana imaju slobodno. Dele im jednokratne novčane pomoći za odlazak na miting. Moraju da im plate, to su neki takozvani VIP-ovci, kod nas. Tako ih zovemo, znaju da će da dobiju novac i određene usluge za to, popunjavaju te kvote ili šta god. Posle svakog mitinga su tu da dobiju novac i kolege. Mislim, nisam lično videla. Sticajem okolnosti danas u kolima slušam da po tri hiljade dobijaju, da li naše kolege ili korisnici nisam sigurna“, čuli su istraživači Crte od dugogodišnje supervizorke jednog od centara za socijalni rad.

 

„Nećeš da dobiješ novčanu socijalnu pomoć ako to ne odradiš.“

 

Glas za uslugu, princip je jednostavan. Te usluge, kako se navodi u istraživanju Crte, svode se najčešće na jednokratnu finansijsku pomoć ili neku drugu materijalnu pomoć kao što su drva za ogrev, humanitarni paketi. Do svih tih sredstava korisnici dolaze ukoliko prođu test političke podobnosti, koja je predstavljena kao dodatni, ali i primarni uslov za ostvarivanje prava.

I to, znate, kažu im: ’Nećeš da dobiješ novčanu socijalnu pomoć ako to ne odradiš.’ Čak i ne kriju. Onda ti ljudi idu. Da li veruju u to kako im je predstavljeno, ne znam“, navela je jedna od učesnica Crtinog istraživanja.

Razmena novca za glas normalizuje se, čuje i vidi naročito u periodu pre i posle izbora.

Kad su bili izbori, koji su izbori bili, ne znam ni ja sam… Zadnji, predzadnji… Ovde su svaki dan izbori. Svi koji su dobijali, koji su bili u kancelariji za socijalnu pomoć, bio ih pun hodnik, svi su išli kod direktora na razgovor… Onda sam jednog tipa koga znam pitao: ’Šta ti je rekao?’ Njemu, konkretno je rekao: ’Znam da si ti u XX (ime stranke), ali OK je.’ Ali svi su, znači, išli da im kaže verovatno za koga da glasaju“, rekao je sagovornik Crte, koji više od 20 godina radi u centru za socijalni rad.

Poput korisnika, pritiske trpe i pružaoci usluga. U prvom redu hraniteljske porodice i gerontodomaćice.

Ono što mi lično smeta, što mislim da su hranitelji zloupotrebljeni. Hraniteljske porodice. Jer oni duboko veruju da bi im se uzela licenca, ako ne bi bili lojalni CSR i partiji. Ja ne znam zbog čega oni tako veruju. Jer stručni radnici ih obrađuju i daju podobnost. Ali vidim da se direktori tu prilično muče da ih drže u šaci. Oni su im isto kao naši korisnici, glasačko telo. Ljudi za te mitinge. Oni ih vode. Imamo udruženje hranitelja, i oni očekuju da ta hraniteljica, koja je predsednica udruženja, dovede ne znam koliko hranitelja, za miting. To je meni prosto nedopustivo. Probala bih da ih pitam ali neću da se mešam. Zašto to rade? Čisto sumnjam da svi baš iz nekih pobuda, nesebičnih. Nego verovatno misle da neće dobiti decu, licencu, pravo da rade“, navela je supervizorka centra za socijalni rad koja je razgovarala sa Crtom.

 

Trpe institucije, trpe građani

 

Klijentelističke mreže u centrima za socijalni rad predstavljaju jedan od katalizatora daljeg podrivanja i zarobljavanja insitucija. Zaključci Crte su i da ovi mehanizmi pritisaka doprinose stvaranju nove profesionalne kulture, kulture „ćutanja i nezameranja“, pošto klijentelističke i partijske mreže koje vladaju javnim ustanovama i državom predstavljaju jasna ograničenja autonomnom profesionalnom radu i slobodi govora i kritike. Konačno, privilegije koje dobijaju ljudi bliski partiji vode do nejednakosti među korisnicima i zaposlenima i u najširem planu ustanovama čitavog sistema socijalne zaštite.