Đački rastanak

Sparni avgustovski dani doneli su velike probleme kakve samo tropska vrelina može da upriliči: suša, dehidratacija, kolapsi na javnim mestima, umanjenje funkcije rasuđivanja i ostalih radnji koje idu uz zdrav razum. Otuda i na užarenom metalu novinskih koiska “vise” naslovi koji ne mogu biti ništa drugo do proizvodi prekomernog izlaganja suncu. Čuvajte se trafika ovih dana, može vas zaslepiti naslov poput onog “Mića ‘Megatrend’ ministar prosvete”.

   Mića Jovanović i Žarko Obradović
Mića Jovanović, rektor i vlasnik privatnog fakulteta “Megatrend” viđen je, pišu novine, za ministra prosvete, funkciju na kojoj Žarko Obradović – predavač na Mićinom fakultetu – nije mogao da stigne ni do male mature. Ako je verovati istim tim novinama, Mića je ponosno izjavio da bi bio jednako dobar ministar kao i Žarko. Valjalo bi proveriti da li je izjavu davao na suncem užarenom asfaltu.

Iz dalje novinske analize Mićinog i Žarkovog lika – delo se podrazumeva – saznajemo da je odlazeći ministar, na ime projekata, zdušno finansijski pomagao fakultet na kojem prima platu, a da mu je mogući ministar-naslednik zauzvrat uvećao cenu rada na fakultetu do 350.000 dinara mesečnih prinadležnosti. Prijateljska transakcija kao moguća posledica jake sunčanice.

Uprkos jakom suncu i sveprisutnoj opasnosti od prekomernog izlaganja UV zračenju, eventualno imenovanje “Megatrendovog” rektora – a Žarkovog prijatelja – ne bi trebalo da iznenadi prosečnog kupača na Adi Ciganliji. Taj svakako pamti kakvi se “školovani” lumeni smucaju srpskom politikom, pa i šire, njenom javnom scenom. Ovogodišnji đak generacije Žarko Obradović nije usamljen, on je samo tu titulu preuzeo od Tomislava Nikolića, prošlogodišnjeg leureata. Poznato je da je master Toma diplomu nekakvog privatnog fakulteta stekao u znoju prošlogodišnje predsedničke kampanje, kada je sunce pržilo jednako kao ovo danas. Nije isključen opasan uticaj sunčevih pega.
Sve to u slavu ličnog obrazovanja i slavu nauke koja je – podsetimo se jedne definicije – skup metodički sakupljenih i sistematski sređenih znanja, jedinstvo otkrića i dokaza, metoda i sistema, istraživanja i izlaganja. Ona je objektivno, logički argumentovano i sistematizovano znanje o zakonitostima, činjenicama, uzrocima i pojavama, stečeno i provereno egzaktnim posmatranjem, ponovljivim eksperimentom i valjanim razmišljanjem. Nauka je, inače, opasna rabota u rukama suncem oprljenih. 

 
Aleksandar Šapić
Tako je i Nataša Bekvalac, novosadska – neuspela – reinkarnacija Barbike, rešila jednog dana da diplomira i rekla sebi: “Sad ću da idem da učim” i eno je gde drži profesuru na jednom od privatnih škola za prodaju i kupovinu znanja. Suncem okupanim evro-banknotama. Čim su mu se, po izlasku iz bazena, gaće osušile, vaterpolista Aleksandar Šapić otišao je da doktorira. Zaobišao je Mićin fakultet, jerbo nisu članovi iste partije, pa je otišao tamo gde su mu obećali da će u svakom semestru moći da koristi i bazenske usluge. Nije bilo svejedno odbraniti disertaciju na temu “plivam leđno baterflaj”.

Mnogo je primera koji bi mogli da se nađu na listi “učenih i uspešnih”, a da istovremeno, kao Mića, budu kandidati za funkciju kojoj Žarko Obradović nije dorastao. Nadajmo se samo da se tih primera niko neće setiti. Posle svršene nekakve škole sve što umeju jeste da otpevaju onu “Oj, drugovi je l’ vam žao“. Metodi, zahvaljujući kojima bi takvi “đaci“ mogli da se nađu na Žarkovom mestu, nemaju nikakve veze s naukom. Osim ako, možda, kao u Žarkovom slučaju, ne odu na popravni za malu maturu iz računa i maternjeg jezika, koristeći “ponovljivi eksperiment”: “Saću didem dučim”.