Četiri „S“ propagande: Sektaši, satanisti, strah i studenti

Uoči godišnjice pada nadstrešnice, vlast i njoj bliski mediji posegli su za novim oblikom manipulacije. Ovog puta tvrde da studenti koji odaju počast stradalima u Novom Sadu zapravo učestvuju u „paganskim“ i „satanističkim“ obredima. Dok predsednik Srbije govori o „obojenim revolucijama“ i „izmišljenim“ običajima koji ne postoje u pravoslavlju, a funkcioner SNS-a Vladimir Đukanović upozorava na „okultne obrede“ kojima se, kako kaže, mladi odvlače od crkve, teolog Vukašin Milićević i antropolog Aleksandar Bošković saglasni su da je reč o pokušaju zastrašivanja građana i najprizemnijoj manipulaciji emocijama.
Protest u Beogradu, 15. mart 2025. Foto: FoNet/Milica Vučković
Foto: FoNet/Milica Vučković

Kako retorika Trećeg oka lako može da postane zvanični narativ uverili smo se kada je predsednik Aleksandar Vučić nedavno komentarisao predstojeći studentski protest u Novom Sadu. Predsednik je ukratko izjavio da će 1. novembar biti dan kao i svaki drugi osim što će oni verujući otići u crkvu, zapaliti sveću i „ponašati se odgovorno prema porodicama stradalih“.

„Oni koji nisu odgovorni imaće različite paganske, neki satanističke običaje da to obeleže, pre svega mislim na blokadere. Kao što vidite, to su radili sve vreme. Ništa od naših običaja nije izmišljenih 16 minuta na ulici. To ne postoji u Srbiji, to ne postoji u pravoslavlju. To je Bog zna odakle zarad obojenih revolucija izmišljeno“, rekao je Vučić.

Ista retorika ubrzo je završila u prorežimskim medijima. „Blokaderi satanisti“, „Sektaško ludilo blokadera u Beogradu i Novom Sadu“, „Blokaderi prave sektaške performase kako bi zastrašili narod“ – neki su od naslova u tabloidima.

Funkcioner SNS-a Vladimir Đukanović pisao je za Politiku o „okultnim obredima na protestima“, zaključivši da „kroz ovakve sumanute performanse (šesnaestominutna tišina, prim. aut.) do izražaja dolaze ljudi koji nemaju ama baš nikakve veze sa hrišćanstvom, već sa određenim paganskim usmerenjima, okultizmom, zapravo sa najgorim sektašenjem“.

Smatra i da je to „ciljano usmereno prema mlađem svetu ne bi li se baš mladi najviše odvojili od crkve i kako bi pristupili ko zna kakvim demonskim organizacijama“.

Iza ovakvih poruka stoji „najprizemnija manipulacija emocijama većine, nažalost, neprosvećenih ili sluđenih građana ove zemlje“, kaže za Istinomer teolog Vukašin Milićević.

„Ovo se koristi isključivo da se ljudi zastraše, a crkva koju brani Đukanović i njemu slični je crkva koja treba da se zapita šta je zapravo njena misija i da nije napravila neku grešku u koracima kad je došla do toga da je jedna takva ekipa u javnosti brani i zauzima se za nju. Ako je to u šta on nagoni mlade u crkvu, onda je za mlade bolje da nemaju nikakve veze sa crkvom“, ističe Milićević.

Antropolog Aleksandar Bošković kaže za Istinomer da ne veruje da će čak i većina vernika SNS-a poverovati u ovako „jadne priče“.

„Za manipulaciju je potrebno malo više inteligencije“, kaže Bošković i dodaje:

„Sama ideja ‘okultnih obreda’ upućuje na pojmovnu i mentalnu zbrku, gde osoba koju ste pomenuli oseća potrebu da se odredi kao ‘pravoverna’, dakle, protiv ‘okultnih obreda’, ali i da postavi svoje fantazije u širi okvir, poredeći ih sa međusobno kulturno i vrednosno isključivim događajima.“

Komentarišući naslove u prorežimskim medijima, Bošković kaže da bi u „iole normalnoj zemlji, neko ko bi ovo izjavio bio podvrgnut psihijatrijskom ispitivanju“.

„Lansiranje zastrašujućih poruka je namenjeno u stvari njegovim partijskim glasačima, koji sve više imaju problema da shvataju šta se događa – jer se sistem očigledno raspada. U tom kontekstu, radi se, što bi se reklo, o ‘preaching to the already converted’ (propovedanju već obraćenima, prim. aut), ali uporno ponavljanje ovakvih besmislica dodatno uništava ionako zatrovan medijski prostor u Srbiji“, kaže Bošković.

Teolog Vukašin Milićević naglašava da nema ni smisla da bilo koja javna manifestacija ima neko naročito versko obeležje, podseća da je Ustavom religija odvojena od vlasti, ali i na načelo slobode veroispovesti.

„Pravoslavlje čiji su integralni deo ratni zločini, ratno huškanje, svakako tog pravoslavlja nije deo dostojanstveno odavanje počasti ljudima koji su poginuli kao nevine žrtve jednog korumpiranog režima. Ali ako to nije pravoslavlje, onda to veličanje ratnih zločina i zločinaca, korupcija i pljačka naroda decenijska i višedecenijska, ne da su dopustivi nego su i poželjni“, kaže Milićević.