Godišnjica majskih tragedija – sistemski odgovor izostao

Godinu dana posle masovnih pucnjava u školi „Vladislav Ribnikar“ i selima Dubona i Malo Orašje, u kojima je ubijeno 19 ljudi, među kojima devetoro dece mlađe od 14 godina, a ranjeno 18, malo toga se promenilo. Država je sprovela samo deo mera koje bi trebalo da spreče da se slične tragedije ponove, izostalo je utvrđivanje odgovornosti pojedinaca i institucija za ono što se dogodilo, televizije koje promovišu nasilje nisu sankcionisane, rijaliti programi nisu ukinuti, a tabloidi i dalje krše novinarski kodeks.
Foto: Fonet

Obeležavanje prve godišnjice majskih tragedija, koje su uznemirile celu zemlju i na ulice izvele više hiljada ljudi u protestima protiv nasilja, vremenski se poklopilo sa izborom nove Vlade Srbije. Pa ipak, iako bi se očekivalo suprotno, u trosatnom ekspozeu mandatara Miloša Vučevića ova dva tragična događaja stala su u tek tri rečenice. Pored konstatacije da ima puno simbolike u tome što se prva godišnjica tragedija navršava na Veliki petak, odnosno Veliku subotu, čuli smo da sećanje na te događaje ne sme i neće izbledeti, a zatim i uopštenu poruku da „zajednička žalost treba da bude ono što će nas ujediniti u trudu i radu, ličnom i sistemskom, da nam se tako nešto više nikada ne ponovi“. O tome kako će izgledati taj sistemski rad koji treba da spreči da se slično ponovi i o rezultatima već usvojenih mera nismo čuli ni reč.

 

Mere motivisane političkim interesima

 

Vlada Srbije je, podsetimo, odmah posle dva masovna ubistva usvojila niz mera u cilju bolje kontrole oružja i unapređenja bezbednosti u školama i među mladima. Deo njih ni posle godinu dana nije sproveden.

Mere koje su se odnosile na oružje uglavnom su realizovane, pa je tako u dvomesečnoj akciji „razoružavanja Srbije“ policiji predato skoro 109.000 komada oružja. Kontrola oružja i dvogodišnja zabrana izdavanja dozvola za oružje i dalje su na snazi, ali još nije izmenjeno zakonodavstva kojim bi se pooštrili uslovi za držanje i nošenje kratkog vatrenog oružja, odnosno smanjinila starosna granica kada je reč o krivičnoj odgovornosti.

Manji broj mera odnosio se na bezbednost mladih i školstvo. Povećano je prisustvo policije u školama i formiran je Savet za sprečavanje vršnjačkog nasilja, koji treba da organizuje mobilne timove između centra za socijalni rad, obrazovnih i zdravstvenih ustanova i policije, koje će hitno reagovati kada se takvo nasilje dogodi. S druge strane, nije uvedeno najavljeno obavezno testiranje na narkotike za učenike sedmog i osmog razreda i učenike srednjih škola, kao ni zabrana pristupa Dark netu.

Foto: Fonet
Foto: Fonet

U analizi Beogradskog centra za bezbednosnu politiku, koja se opsežno bavi merama uvedenim nakon dva masovna ubistva, zaključuje se da su donete mere bile motivisane političkim interesima da se zadovolji javnost, te da ih nisu doneli stručnjaci iz oblasti javne bezbednosti, pravosuđa i školstva, zbog čega je neke bilo nemoguće primeniti (zabrana pristupa Dark vebu, smanjenje starosne granice za krivičnu odgovornost, kontrola oružja u kratkom roku).

Naglašava se i da iskustva drugih zemalja govore da se oštrijom kaznenom politikom ne rešavaju problemi nasilja ili oružja, kao i da podaci sa regionalne platforme „Armed Violence Monitoring Platform“ pokazuju da se broj incidenta uz upotrebu vatrenog oružja nije promenio u bitnoj meri nakon 3. i 4. maja 2023. I drugi izvori podataka, prema analizi BCBP-a, pokazuju da nivoi nasilja i incidenti u kojima se koristi vatreno oružje ne opadaju, te da mere nisu promenile ništa.

 

Bez zabrane programa koji podržavaju nasilje

 

Ništa se nije promenilo ni kada je reč o informisanju, iako se jedna od Vladinih mera odnosila na mogućnost pooštravanja sankcija za nepoštovanje propisanih obaveza pružalaca medijskih usluga, u pogledu zabrane programskih sadržaja kojim se ističe i podržava nasilje.

Upravo ukidanje rijaliti programa koji promovišu nasilje, nasilnike i agresiju, ali i oduzimanje nacionalnih frekvencija televizijama Pink i Hepi zbog promovisanja nasilja i gašenje tabloida koji kontinuirano krše novinarski kodeks, bili su glavni zahtevi masovnih građanskih protesta „Srbija protiv nasilja“.

Umesto toga vlasnik TV Pink Željko Mitrović nastavio je da emituje rijaliti program, iako je prethodno rekao da će na preporuku predsednika Vučića u najkraćem mogućem roku ukinuti „Zadrugu“.

Istovremeno, Regulatorno telo za elektronske medije ne samo da i dalje ne izriče kazne televizijama za promovisanje nasilja, već je otišlo i korak dalje u izrugivanju građanima koji su mesecima zahtevali ostavke njegovih članova. REM je, naime, simbolično uoči godišnjice majskih tragedija, iz novog nacrta Pravilnika izbacio obavezu televizija sa nacionalnom frekvencijom da petinu njihovog sadržaja čine dečji, naučno-obrazovni, dokumentarni i kulturno-umetnički programi. U praksi, po mišljenju struke, to znači da bi Pink ili Hepi mogli po ceo dan da emituju samo rijaliti, uz ono što za njih predstavlja informativni i zabavni program.

I tabloidi su nesmetano nastavili praksu objavljivanja lažnih vesti i kršenja Kodeksa novinara Srbije. Tako su i u izveštavanju o nedavnom nestanku i smrti Danke Ilić, dvogodišnje devojčice iz Bora, uglavnom kršili kodeks, kao što su to činili izveštavajući o majskim tragedijama. Analiza Saveta za štampu pokazala je da su u periodu od 4. do 13. maja i od 25. maja do 13. juna prošle godine štampani mediji čak 1011 puta prekršili novinarski kodeks.

Iako ne abolira novinare za kršenje kodeksa prilikom izveštavanja o mjskim tragedijama, članica Saveta za štampu Tamara Skrozza ukazuje da većina tih propusta nije krivica medija nego krivica državnih institucija, najviših državnih funkcionera i sistema koji nije funkcionisao. Tu pre svega misli na curenje informacija iz istrage i iz psihijatrijske ustanove u kojoj se nalazi maloletni ubica (to se dešava i danas), te na spisak dece za likvidaciju, koji je 3. maja prošle godine na konferenciji za medije pokazao načelnik beogradske policije Veselin Milić.

 

Niko nije odgovarao za propuste

 

Iako su roditelji stradale dece od države tražili utvrđivanje pune odgovornosti ljudi koji su u javnost izneli spisak s imenima i da isti za to budu kažnjeni, Više javno tužilaštvo u Beogradu saopštilo je da se u radnjama Veselina Milića ne stiču elementi krivičnog dela iz nadležnosti tog tužilaštva, već eventualno iz nadležnosti osnovnog javnog tužilaštva.

Veselin Milić, N1/Screenshot

Veselin Milić, N1/Screenshot

Poverenik za informacije od javnog značaja i zaštitu podataka o ličnosti je nakon inspekcijskog nadzora utvrdio da Veselin Milić nije prekršio Ustav i zakone, odnosno da pokazivanjem spiska imena i prezimena dece, koje je maloletni K.K. planirao da ubije, nije odredio njihov identitet. Najzad, ne samo da Milić nije snosio nikakve posledice, već je u februaru ove godine nagrađen priznanjem najvišeg stepena MUP-a za izuzetan doprinos i postignute rezultate.

Izostale su i smene ministra policije Bratislava Gašića, šefa BIA Aleksandra Vulina, te rukovodstva Radio-televizije Srbije, koje su bile zahtevi protesta protiv nasilja.

Foto: Fonet

Protest „Srbija protiv nasilja“, Foto: Fonet

Ukinut je i skupštinski Anketni odbor koji je trebalo da utvrdi okolnosti i činjenice koje su dovele do masovnih ubistava u „Ribnikaru“ i selima Dubona i Malo Orašje i to ubrzo nakon njegovog osnivanja. U kratkom, nepotpisanom saopštenju objavljenom na sajtu Narodne skupštine pisalo je da se rad Anketnog odbora obustavlja na molbu roditelja žrtava iz „Ribnikara“ i njihovih punomoćnika dok se ne okonča krivični postupak pred tužilaštvom i sudom. Prethodno su članovi odbora iz vladajuće većine tvrdili da bi rad tog tela ugrozio istragu, iako znaju da po Poslovniku Narodne skupštine Anketni odbor ne može da vrši istražne ili druge sudske radnje. Još veći problem je način na koji je ukinut rad tog tela, pošto se Anketni odbor jedino može ukinuti novom odlukom Narodne skupštine. Dakle, još jedno pravno nasilje i gaženje pravila i procedura.

Zašto počinitelju masakra u selima kod Mladenovca nisu izrečene kazne iako su protiv njega ranije podnošene krivične prijave zbog nasilnih krivičnih dela? Zašto se privođenim nasilnicima ne oduzima oružje? Zašto mediji nesmetano promovišu nasilnike i nasilje? Ko i kako brine o mentalnom zdravlju učenika? Ovo su samo neka od pitanja koje je Anketni odbor mogao i trebalo da postavi. Da nije ukinut, možda bismo dobili odgovor da li je moglo da se spreči ono što se dogodilo 3. i 4. maja prošle godine. Možda bismo dobili i odgovor da li sistem jeste ili nije zakazao. Zaključak se, ipak, sam nameće.

Naslovna fotografija: Fonet