5. oktobar – 10 godina posle (10. deo)

U obilju obećanja ističu se ona koja se mogu najlakše proveriti. Potrebno je samo sačekati zadati rok.

Opozicija kriva i za sankcije?!

 

Kao i obično u predizbornim kampanjama, nuđene su priče o boljem životu i punijim novčanicima.

„G 17 plus nije u svom program obećao ništa nemoguće. Samo to da će kroz godinu dana prosečna plata biti 250 maraka.“ (izvršni direktor G17 plus, Mlađan Dinkić, Glas javnosti, 5. 9. 2000. godine)

Politički protivnici su između sebe iskopali duboke rovove, pa se optužbe za strano plaćeništvo i izdaju dodatno zaoštravaju.

„Platforma autonomaša prema kojoj Vojvodina mora imati zakonodavnu, izvršnu i sudsku vlast, što su sve atributi državnosti, nedovosmisleno pokazuje njihovu želju da se Vojvodina odvoji od Srbije i srpski korpus ponovo pocepa. Čudi, međutim, to što vojvođanski separatizam ima podršku Koštunice, do juče tvrdog srpskog nacionaliste, koji je za šaku autonomaških glasova spreman da na kocku stavi jedinstvo Srbije. Bojim se da bi se to moglo nazvati veleizdajom.“ (predsednik GO SPS Novi Sad, Dušan Bajatović, Glas javnosti, 4. 9. 2000. godina)

Veleizdaja i izdaja su, čini se, dva lica iste medalje.

„Mnoge druge opozicione stranke rade u interesu ciljeva koji se instaliraju spolja. Kada se jednom krene putem izdaje, sa njega više nema povratka.“ (predsednik GO SPS Novi Sad, Dušan Bajatović, Glas javnosti, 4. 9. 2000. godina)

Predsedniku SRJ pripisuju se mnogi kvaliteti.

„Slobodan Milošević ima ekonomiju u malom prstu.“

predsednik Veća građana Skupštine SRJ Milomir Minić, Glas javnosti, 4. 9. 2000. godine

Predsednički kandidat DOS-a insistira na većoj saradnji sa evropskim državama.

„Nikad Srbija nije imala manje saveznika nego danas, ako ne računamo prijatelje koje nam ova vlast nalazi po Aziji i Africi. Treba da sarađujemo i sa tim zemljama, ali valjda ima i onih koje su nam bliže. Ne dopustimo da nas neko ne preseli iz Evrope.“ (predsednik DSS Vojislav Koštunica, Glas javnosti, 6. 9. 2000. godine)

Predsedniku Jugoslovenske levice zasmetalo je to što je američki predsednik Bil Klinton u negativnom kontekstu spominjao predsednika Jugoslavije.

„Ovaj besni pas koji je prošle godine ubio tri i po hiljade ljudi u ovoj zemlji, dece, bolesnika, civila, nije imao druga posla nego danas, na otvaranju Milenijumskog samita lidera sveta u UN u Njujorku, da od svih pet milijardi imena ljudi koji žive na našoj planeti pomene samo jedno – Slobodan Milošević. Njegova glavna briga je što će predsednik Milošević pobediti na izborima.“ (predsednik JUL-a Ljubiša Ristić, Blic, 8. 9. 2000. godine)

Visoki funkcioner SPS-a je na konkretnom primeru objasnio kako je srpska opozicija kriva za sankcije prema SRJ.

„Na nedavnoj sednici EU najveći broj članova bio je za momentalno ukidanje sankcija SRJ, ali je to zabranio ‘veliki sponzor’ s obrazloženjem da bi to umanjilo šanse srpske opozicije. Dakle, sankcije postoje zbog srpske opozicije. Zbog toga oni treba da izgube izbore, jer će time njihove šanse prestati, kao i poslednje obrazloženje unutar NATO-a za produženje sankcija.“ (član IO GO SPS Nikola Šainović, Večernje novosti, 8. 9. 2000. godine)

Predsednički kandidat radikala, nezadovoljan medijskim tretmanom u kampanji, poslao je poruku svojim koalicionim partnerima.

„Ne mislim da bi moglo da dođe do drugog kruga u kome ja ne bih učestvovao, ali ako već pričamo o mogućnostima, mi ne bismo podržali Miloševića, a sve ostalo je neizvesno.“ (predsednički kandidat SRS Tomislav Nikolić, Blic, 8. 9. 2000. godine)

 

Sve će biti lepše…ako mene izaberete

 

Za to vreme, građanima se na mitinzima obraćao i aktuelni predsednik. On je narodu podnosio raport o fazama obnove zemlje i obaveštavao ih o stanju porušenih objekata.

„U Srbiji je godinu dana nakon bombardovanja gotovo sve obnovljeno i sve je lepše nego što je bilo.“(predsednik SRJ Slobodan Milošević , Beta, 13. 9. 2000. godine)

Lider Demokratske stranke govorio je o namerama DOS-a, ako dođe na vlast.

„Neće biti revašizma, ali oni koji su krali moraće da odgovaraju. Neće im biti suđeno u Hagu, sudiće im generacije koje dolaze.“

predsednik DS Zoran Đinđić, Glas javnosti, 14. 9. 2000. godine

G17 plus se spremao da, nakon izbora, preuzme vođenje jugoslovenskih finansija.

„Veliki su izgledi da Srbija za mesec-dva, a najkasnije do Nove godine dobije novu konvertibilnu valutu. Mi se već uvoliko spremamo na takav potez koji će biti povučen vrlo brzo, ako DOS pobedi na izborima.“ (izvršni direktor G17 plus, Mlađan Dinkić, Glas javnosti, 13. 9. 2000. godine)

Beogradska „Politika“ dala je svoj doprinos u blaćenju kandidata DOS-a.

„Vojislav želi da o njemu misle kao o ozbiljnom čoveku, čvrstih stavova i doslednom. Zna da narod takve ljude voli. Možda mu se i sviđa da bude takav. Ali nije i tu pomoći nema. On samo ne ume da se smeje. I krut je kao da nosi pancir. Uskogrud. Cepidlaka. Tvrdoglav. Sitničav i dosadan. Zgrčen. Stisnut negde iznutra. Hladan. Čini se da u njemu trunke života nema. Ni trunke emocija. U stvari, to je čovek neprestano na oprezu da ne pokaže svoj pravi lik. Zato i gleda čkiljeći na jedno oko. Zato i govori unjkavo i ravno. A tikovi koji mu poremeno izobliče lice, i nervozni pokreti kojim češe nos, samo su spoljni odraz tog napora.“ (komentar ‘Politike’ potpisan sa U.R, Politika, 17. 9. 2000. godine)

5. oktobar – 10 godina posle (11. deo)

5. oktobar – 10 godina posle (9. deo)