EU nije naložila Mađarskoj da prikazuje „LGBTQ+ sadržaje“ deci

Presuda Suda pravde Evropske unije protiv Mađarske ne znači da ta država mora da „izlaže decu LGBTQ+ sadržaju“, već da zakon iz 2021. diskriminiše LGBTQ+ osobe i krši pravo EU.
Foto: Canva
Foto: Canva

  • Sud pravde Evropske unije je 21. aprila 2026. doneo presudu da su delovi mađarskog zakona iz 2021. suprotni pravu EU jer ograničavaju pristup sadržajima koji se odnose na homoseksualnost, rodni identitet i promenu pola na diskriminatoran način.
  • Sud nije odlučio da deca imaju „pravo“ na seksualni sadržaj, niti je Mađarskoj naložio da deci prikazuje bilo kakav sadržaj.
  • Presuda potvrđuje da države članice mogu da uređuju sadržaje radi zaštite maloletnika, ali da takve mere ne smeju da stigmatizuju i marginalizuju jednu grupu ljudi.
  • Tvrdnja da EU kažnjava Mađarsku zato što „štiti decu od seksualnog sadržaja“ pogrešno predstavlja i predmet i zaključke presude.
  • Objave ocenjujemo kao netačne.

 

Na našem govornom području proširila se tvrdnja da je Evropska unija presudom protiv Mađarske navodno poručila toj državi da mora da „izloži decu LGBTQ+ sadržaju“ ili će snositi posledice. U objavama se takođe tvrdi i da je Mađarska kažnjena jer je pokušala da zaštiti decu od seksualnog sadržaja u školama, kao i da se takva zaštita u EU sada smatra kršenjem ljudskih prava.

Reč je o netačnoj i manipulativnoj interpretaciji mađarskog Zakona LXXIX o strožem postupanju prema počiniocima pedofilnih krivičnih dela i izmenama pojedinih zakona radi zaštite dece.

Sud pravde Evropske unije je 21. aprila 2026. doneo presudu u predmetu Komisija protiv Mađarske, a koji se odnosio na pomenuti zakon iz 2021. godine koji je formalno predstavljen kao propis za oštriju borbu protiv pedofilije, ali je istovremeno uveo zabrane i ograničenja za sadržaje koji prikazuju ili se odnose na homoseksualnost, rodni identitet i promenu pola u materijalima dostupnim maloletnicima. Sud je ocenio da takve odredbe krše više nivoa prava EU, uključujući pravila o uslugama na unutrašnjem tržištu, Povelju EU o osnovnim pravima, Opštu uredbu o zaštiti podataka i član 2 Ugovora o Evropskoj uniji, koji propisuje temeljne vrednosti Unije.

Razlika, dakle, jeste u tome što Sud pravde EU nije osporio pravo države da štiti maloletnike od štetnog ili neprimerenog sadržaja. Naprotiv, u presudi se navodi da države članice imaju prostor da procenjuju koji sadržaji mogu negativno uticati na fizički, mentalni ili moralni razvoj dece. Međutim, taj prostor nije neograničen – naprotiv, mere moraju biti u skladu sa Poveljom EU o osnovnim pravima, posebno sa zabranom diskriminacije po osnovu pola i seksualne orijentacije. Sud je zaključio da mađarski zakon taj uslov ne ispunjava.

EU, dodatno, nije „naložila“ Mađarskoj da decu izlaže LGBTQ+ sadržajima. Presuda ne sadrži takav nalog, već je njen predmet procena usklađivanja mađarske zabrane i ograničenja sa pravom EU, a ne uvođenje obaveze da se deci prikazuje određeni sadržaj. Sud je utvrdio da zakon selektivno cilja sadržaje koji se odnose na seksualne i rodne manjine, čime se LGBTQ+ osobe predstavljaju kao opasnost za maloletnike i društvo. U saopštenju Suda navodi se da takav pristup doprinosi stigmatizaciji i marginalizaciji osoba koje nisu heteroseksualne ili cisrodne.

S tim u vezi, ni navodi da je Mađarska kažnjena jer je „odbila“ da decu izloži seksualnom sadržaju nisu tačni. Predmet postupka, dodatno, nije bilo pitanje da li škole moraju da prikazuju seksualni sadržaj deci, već da li zakon koji pod izgovorom zaštite dece uvodi posebne zabrane za teme povezane sa LGBTQ+ osobama krši pravila i vrednosti EU. Sud je zaključio da takve zabrane ne predstavljaju neutralnu zaštitu maloletnika, već diskriminatorno ograničavanje informacija i usluga na osnovu seksualne orijentacije i rodnog identiteta.

Osim toga, sud je u ovom predmetu prvi put utvrdio povredu člana 2 Ugovora o Evropskoj uniji u ovakvom kontekstu. Taj član se odnosi na vrednosti na kojima EU počiva, uključujući ljudsko dostojanstvo, slobodu, demokratiju, jednakost, vladavinu prava i poštovanje ljudskih prava. Sud je ocenio da zakon koji sistemski stigmatizuje jednu manjinsku grupu nije samo tehničko kršenje pojedinih pravila, već zadire u temeljni pravni poredak EU.