Satira iz TV komedije iskorišćena za širenje dezinformacija o globalnom zagrevanju
Na mrežama se proširio snimak iz britanske TV serije sa navodima da opisuje kako se posredstvom kompjuterskih modela „lažira“ globalno zagrevanje.

- Teze o kompjuterskim modelima i klimatskim promenama koje se spominju u viralnom snimku su iz britanske političke satirične komedije „Yes, Prime Minister“, ali ne predstavljaju naučne činjenice.
- Naučni podaci o klimatskim promenama i globalnom zagrevanju prikupljaju se putem direktnih merenja, iz prirodnih arhiva i posmatranjem promena u ekosistemima – kompjuterski modeli su deo procesa analize, a ne izvor samih dokaza.
- Prema proceni Međuvladinog panela o klimatskim promenama (IPCC) i rezultatima brojnih naučnih studija – klimatski kompjuterski modeli su danas prilično pouzdani u predviđanju opštih trendova globalnog zagrevanja i promena klime.
- Objave na mrežama su obmanjujuće.
Korisnici Fejsbuka dele video isečak iz britanske političke satirične komedije „Yes, Prime Minister“ (emitovane na TV kanalu BBC2 početkom 80ih), na kojem lik iz serije tvrdi da se „globalno zagrevanje lažira posredstvom kompjuterskih modela“, koji su navodno „dizajnirani tako da izostavljaju sve druge moguće uzroke osim ugljen-dioksida (CO2)“.
U pojedinim objavama navodi se i da su „vakcine protiv kovida 19 napravljene na osnovu kompjuterskog modela virusa“.
Snimak iz serije „Yes, Prime Minister“ je autentičan, ali monolog glumca o „lažiranju klimatskih promena“ nije zasnovan na naučnim činjenicama.
Naučni podaci o klimatskim promenama i globalnom zagrevanju prikupljaju se i putem direktnih merenja, kao i posmatranjem promena u ekosistemima – kompjuterski modeli su deo procesa analize, a ne izvor samih dokaza.
Klimatske promene se mere pomoću mreže meteoroloških stanica, okeanografskih instrumenata i satelita, koji beleže temperaturu vazduha i mora, padavine, pritisak, salinitet, kiselost, visinu nivoa mora i promene u ledenim kapama, snežnom pokrivaču, vegetaciji i atmosferi. Dugoročni zapisi dobijaju se iz ledenih i sedimentnih jezgara, kao i iz godova drveća, koji otkrivaju istorijske promene temperature, padavina i sastava atmosfere. Dodatne indikacije pružaju posmatranja ekosistema i sezonskih obrazaca, poput pomeranja staništa vrsta, ranijeg početka vegetacije i učestalijih požara.
S druge strane, klimatski model je kompjuterska simulacija Zemljinog klimatskog sistema, uključujući atmosferu, okean, kopno i led, i može se koristiti za rekreiranje prošle klime ili predviđanje buduće klime, navodi se na sajtu britanskog Nacionalnog centra za atmosferske nauke (NCAS).
„Klimatski modeli izračunavaju mnoga različita svojstva klime, uključujući atmosfersku temperaturu, pritisak, vetar i vlažnost. Modeli izračunavaju ova svojstva za hiljade i hiljade različitih tačaka na trodimenzionalnoj mreži. Rešavanjem relevantnih matematičkih jednačina, klimatski model je u stanju da izračuna kako se stanje atmosfere i okeana menja tokom vremena“, navodi NCAS.
Prema proceni Međuvladinog panela o klimatskim promenama (IPCC) i rezultatima brojnih naučnih studija – klimatski kompjuterski modeli su danas prilično pouzdani u predviđanju opštih trendova globalnog zagrevanja i promena klime.
Rezultati globalnih klimatskih modela grupa širom sveta projektuju da će globalna temperatura nastaviti da raste. Oni takođe pokazuju da će ljudske odluke i ponašanje koje danas biramo odrediti koliko će se dramatično klima promeniti u budućnosti, navodi se na sajtu američke Nacionalne uprave za okeane i atmosferu (NOAA).
Što se tiče tvrdnje da su vakcine protiv kovida 19 napravljene „isključivo na osnovu kompjuterskog modela virusa“ – ni to nije tačno.
Naučnici su u januaru 2020. godine sekvencirali genetski materijal SARS-CoV-2 virusa i objavili kompletnu RNK sekvencu na internetu. To znači da su imali fizičke uzorke virusa iz pacijenata, iz kojih su pročitali genetski kod. Kompjuterski alati su zatim korišćeni da se analizira taj kod i predvide strukture proteina (posebno spike proteina).
Dakle, kompjutersko modeliranje jeste bilo deo procesa proizvodnje vakcine (predviđanje oblika proteina, optimizacija sekvence), ali početni podaci su došli iz realnih, fizičkih uzoraka virusa dobijenih od zaraženih ljudi.
O globalnom zagrevanju
O globalnom zagrevanju i klimatskim promenama svedoče brojni naučni dokazi, već decenijama unazad. Istraživači su otkrili da su klimatske promene počele pre više od 180 godina, na početku industrijske revolucije.
U Izveštaju o proceni Međuvladinog panela za klimatske promene (IPCC), naučnici iz 195 zemalja pišu da postoji sve više dokaza o vremenskim ekstremima kao što su toplotni talasi, obilne padavine, suše i tropski cikloni. Pored toga, pronašli su dokaze ljudskog uticaja na globalno zagrevanje.
Naučne informacije sakupljene iz prirodnih izvora (kao što su ledena jezgra, stene i prstenovi drveća) i iz moderne opreme (kao što su sateliti i instrumenti) pokazuju znake promene klime, navodi se na veb sajtu NASA Climate.
„Naučni dokazi nastavljaju da pokazuju da su ljudske aktivnosti – prvenstveno ljudsko sagorevanje fosilnih goriva – zagrejale površinu Zemlje i njene okeanske basene, što je zauzvrat nastavilo da utiče na klimu Zemlje. Ovo je zaključak naučnih dokaza koji su sakupljani tokom više od jednog veka, a koji čine strukturnu kičmu današnje civilizacije“, objašnjava NASA.
Kao zaključak 18 američkih naučnih udruženja o klimatskim promenama navodi se da „zapažanja širom sveta jasno pokazuju da se klimatske promene dešavaju, a rigorozna naučna istraživanja pokazuju da su gasovi staklene bašte koje emituju ljudske aktivnosti primarni pokretač„.
Ugljen-dioksid (CO2) je primarni gas staklene bašte, odgovoran za oko tri četvrtine emisija. Može se zadržati u atmosferi hiljadama godina. Emisije ugljen-dioksida uglavnom potiču od sagorevanja organskih materijala: uglja, nafte, gasa, drveta i čvrstog otpada.
Naslovna fotografija: Canva



