Dolce vita

Lepo smo počeli novo leto Gospodnje. Pojeli smo nekoliko tona torti sa deponije, a niko se nije potužio ni na kakvu stomačnu tegobu, što će reći da smo očvrsnuli, da možemo jesti stvari i iz pokvarenih frižidera, kao god i namirnice kojima je prošao rok trajanja, očito odveć savesno određen. Gorku pilulu dobili smo od koga nego od Albanije, čiji je premijer dao da mu se vila svečano obmota mapom Vel. Albanije, na šta smo mi dobrosusedski ukazivali levo i desno doklen se domaćin nije rešio da svoj dom odmota. Okrenutost vladajuće klase Evropi odnela je danak za našu iskonsku i voljenu srpsku Novu godinu. Gde su zlatni dani kad je Koštunica, sve bivajući neutralan naspram velikih sila, cupkao uz Cecine pesme, zajedno sa, mislim, samim Matijom! Ove godine slavilo se ispred Svetosavskog hrama, ali to je izgleda organizovala sama Sveta matera, čiji to praznik i jeste, Cecilija je razgalila Novosađane, moja neznatnost je pak isuviše lenja da bi istražila je li u pitanju dobrotvorni, ili pak čisto komercijalni končerto, i da li je grad Novi Sad potrošio koji filer iz džepova Novosađana koji niti slušaju arije gospođe Ražnatović, niti slave našu novu godinu.