Čiča Tomina koliba

ok topovi grme, muze ćute, a junaci moje paraknjiževne delatnosti na kolektivnoj su poštedi. Međutim se gradivo samo, što bi učitelji rekli, gomila i čim je prvi talas nesreće minuo, eto njih opet na brisanom prostoru: branio sam od njegovih nepristalica predsednika i njegovo ljudsko pravo da peče rakiju u slobodno vreme, pa nevolji se najbolje i doskoči tako što svako radi ono u čemu je najbolji, a onda rezultate posveti žrtvama nepogode, dakle: dva akova prepečenice i četrdeset tri litra meke rakije biće iznesene na međunarodnu dražbu dostojnu šefa države, a prihod će u celosti otići na isušivanje močvara i borbu protiv komaraca-malaričara. Ali, sve je to rekla-kazala, nisam video nijednom kako predsednik barata oko kazana, a i da sam video snimak, otkud znam je li iz vremena poplave ili je iz nekog mirnodopskog popodneva dok predsednik još beše radikal (pošto je proces njegovog starenja u poslednjih par godina radi opšteg dobra i ugleda Srbije zaustavljen).