Zemlja praštanja

Dobrodošli u zemlju praštanja, mirenja i svetosavskog zaborava! Predsednik je pomilovao pisca bestselera koga susedna država još vija zbog prekomerne samoodbrane, kazne odveć temperamentnim navijačima bivaju što prepolovljene što ukinute, rehabilitacija prvog gerilca u porobljenoj Evropi teče ispravnim četničkim tokom (ako ravnogorcima pripadaju boračke penzije i besplatne karte za pozorište, onda je i njihov komandant heroj, a ne okupatorov asistent), Vlada sakuplja novac za projekat „Svi Karađorđevići u jednoj grobnici“, nije ništa imala sa pogrebom Verice Barać koju su ispratili samo rođaci i prijatelji, pa može tj. Vlada da se službeno snuždi nad kletom sudbom kraljevske loze i da finansira ekshumacije i prenos posmrtnih ostataka na Oplenac. Dobrodošli i u zemlju lepe književnosti, Mira Marković napisala je knjigu na španskom jeziku, ne celu, nego samo naslov koji kad nam ga Struja prepeva na srpski glasi „Prognana i neizgubljena“, Momir Bulatović drži da je naslov na španskom zato što je španski jezik jezik pobune. Mira je dakle nasuprot ličnom imenu postala buna među ravnopravnim narodima bivšeg SSSR-a. Vojislav Različak Koštunica objavio je naučno delo „Zašto Srbija a ne EU“, kome u naslovu možda fali zapeta, ali koje neće majci biti prevođeno ni na jedan od indoevropskih jezika, kao što ni Srbija neće nikad ući u Indoevropsku uniju; branilac doktora Karadžić-Dabića ima originalni ugovor štićenikov sa Holbrukom gde potonji crno na belo jamči da će našijencu Haški tribunal moći da pljune pod njegov bilo paljanski bilo novobeogradski pendžer, ako se samo bude povukao iz politike, što je naš kukavac i uradio, a što mu se nije dobrim vratilo. Baš dobro što imamo ovaj istorijski dokument, moći će Radovan kad odleži svoje da povede parnicu pred sudom kauntija u kome Holbrukovi pravni naslednici stanuju. Inače je dotore bacio novo svetlo na nemio događaj u Srebrenici, tamo je kaže bilo groblje amputiranih udova, čiji vlasnici i dan-danas žive, a međunarodna komisija ih knjiži kao streljane, mi ih jesmo ranili, ali to je bilo u samoodbrani naših legitimnih interesa, te raspar-ekstremitete sve treba neko da nam opciguje ako već raspreda toliko o našoj krivici. Bravo doktore, ekshumacija traži celog čoveka, kompletan leš, jedno stopalo ne čini čoveka. U minuloj sedmici morbidnosti čitali smo i kako su pripadnici zemunskog klana skuvali delove jednog svog člana likvidiranog zbog neposlušnosti i servirali ih, krišom se smejuljeć, članu kome je pokojnik najviše išao na živce zbog svoje narcisoidne nakinđurenosti. Ova simpatična anegdota pomaže da i u ozloglašenoj našoj braći prepoznamo ljudske vrednosti: javnost u nama vidi krvoloke i zveri, a mi smo stvorenja puna duha, prefinjene šale i nadasve zdrave komike!

Sindikat pravosuđa raščuo se po tome što je hranu servirao na golim devojačkim telima. Eros, giros i tanatos, što reče Basara, a što bi moglo opisati i minulu nedelju. Ministar zdravlja tuguje zbog saznanja da su svi naši predstavnici u Hagu narušenog zdravlja. Pa, ne verujem da su njihovi vršnjaci u Srbiji mnogo zdraviji, nego ih nije pregledao državni konzilijum; ali i sve tako utučen zbog zatočenih zdravstvenih osiguranika koji poboljevaju svak u svojoj keliji, hoće ministar zdravlja da se kao nestranačka ličnost stavi na raspolaganje Ujedinjenim regionima; stranačka pak ličnost broj jedan, Boris Tadić, obilazi svaki pedalj naše zemlje, otkriva nam već zaboravljene zanate koji, gle, svi mogu da pridonesu i boljitku Srbije i boljem životu samih zanatlija. Memedović sa RTS-a malo je dete naspram predsednika koji kao putujući reporter ne zna za umor, a kamere pomno prate njegovo fotogenično lice i njegove sve slikovitije govorancije.

&

Velja Ilić gledao je smrti u oči kroz okno benzinske pumpe, u njegov da li džip da li limuzinu udario je kamion, i da vođa Nove Srbije nije bio izišao iz kola nego da se na primer popeo u otvoren gepek da odatle održi predizborni govor trudbenicima pumpe mogao je opasno da nastrada; novoradikalima se spočitava da su prisvojili tuđ izborni slogan. Sanaderovci su imali poklič „Pokrenimo Hrvatsku“, ovaj SNS-ov, „Pokrenimo Srbiju“. Ne da nije plagijat, nego je sušta suprotnost onome što su hadezeovci smislili. Jao, taman smo malo predahnuli od Bugara koji su hteli da nam uzmu našu Makedoniju, okomiše se Rumuni na našeg Teslu, svi u Smiljanu bili su Rumuni, pravo ime slavnom naučniku bilo je Nikolae (po njemu će Čaušesku i dobiti ime). Kleti Turci – pardon, to mi je zaostalo iz osmoljetke kad su ti epiteti bili politički korektni – naša turska braća u Hristu i Alahu napravili su reklamu za šampon, a glavni maneken im je Hitler: vođa Rajha onim besnim golosom urla na muškarce da miju vlasišta šamponom za jači pol, ako ne nosite hanumine dimije, nemojte da koristite ni njihov šampon, jevrejskoj zajednici u Turskoj reklama se nije dopala, mi u Srbiji nismo više uskogrudi kao nekad, rehabilitovali smo osobu koja je sa pomenutim manekenom potpisala Trojni pakt, pa nije valjda dalek dan kad ćemo i na Adolfa gledati kao na učesnika rata, na rodoljuba ili kao na marionetu tragične germanske sudbine.