The Memoirs of a Survivor

Eto nam naše gostoprimstvo: taman smo se prodobrili i smestili azilante u sjeničku gostinicu „Berlin“, oni uhvatiše evropsku maglu, svi do jednog, trideset i nešto duša. Kad smo kod humanosti, LDP je još čovečniji od države, ova skonfuzhennaia strančica nudi utočište svim članovima Demokratske stranke: potonja se po uzoru na bivšu Jugoslaviju rašiva li rašiva, a dobri fabrikant bi sve članove kojima je dosta DS-a želeo umalo ne rekoh da zaposli. Sanja i nudi da ih učlani u svoju partiju. Video sam naslov da bi g. Jovanović rado preuzeo glasove koji su nekoć odlazili tadićevcima.

Dragoljub Mićunović napisao je prvo poluvreme svojih memoara „Život u nevremenu“, od Drugog svetskog rata pa do takozvanih demokratskih promena. Jedva čekam nastavak gde će slavni disident zasvagda postati osoba priblizhennaia k imperatoru, drugi deo zvaće se pretpostavljam „Zlatno doba“. Kad smo kod lepe književnosti, g. Bajić Radoš, glumac koji se samorazvio u scenaristu, režisera, četničkog komesara i romanopisca, dobio je titulu od akademika Kovačević Dušana. Radoš je četnički Šekspir, kazao je mrtav ozbiljan komediograf i član Krunskog saveta. Pa jeste, Vili nije škrtario ni sa verolomnošću, ni sa krvoprolićima, ni sa ubistvima u krugu porodice. Još se šalio naš krunski savetnik, da Bajićevo remek-delo kasni pedeset godina, da bi Tito odgledavši samo jednu epizodu „Ravne gore“ umro pre vremena. Ne znam da li od sramote, besa što je jeres promakla cenzuri, ili od dosade. Matija Bećković manuo se napokon mitologije i prošlosti, prepričava bisere svog unuka. Maloletni L. bi da deda, preko svojih poznanstava i veza, osigura „Zvezdi“ trajno prvo mesto, bez obzira na to kako ova igra. Mali vidi da je deda miljenik i moćnika i šire publike. Takođe je according to grandfather mali dao matijansku rang listu najvećih izdajica svih vremena: 1. Juda; 2. Vuk Branković i 3. golman Stojković. Eto kome ja plaćam akademski dodatak.

Na redu je rubrika „Gde su, šta rade?“. Mada je ceo ovaj moj galimatijas zapravo ‘gde su viša bića i šta rade’. Bubalo Predrag još je u zatvoru, uz nos Ustavnome sudu koji drži da je bivšem ministru mesto na slobodi zlatnoj, barem dok ne kucne sumorni čas da mu se sudi. Iz DSS-a, rodnog mesta pritvorenikovog, stižu službeni vapaji da se njihov član i brat smesta oslobodi. A, sad vam odgovara da štujete zakon oličen u Ustavnom sudu, a kad Koštunicu zovu u sud da svedoči i da bude pomalo i unakrsno ispitan, onda legalista kaže kako mu tako nešto ne pada na pamet!

Da, dobili smo Datum. Bruka moja, nisam siguran je li 21. januar, i koji je to naš svetac, mislim da je Sv. Jovan. U DSS-u je proglašena šestomesečna žalost. Odonud stižu vapaji da ćemo svi biti prevareni, namamljeni i pogubljeni. Niko za to ne haje. Koštunica još živi za referendum, i svi mi koji budemo tog istorijskog dana izašli na glasanje moramo biti svesni da su osim, kak se veli, budućnosti Srbije ugrožena i tri ljudska života: bude li većina glasala za prisajedinjenje Uniji, Koštunica, Samardžić i Vukadinović će nam demonstrativno uvenuti. Đorđije nam je jedva preživeo letnje veče kad je, izašav iz redakcije prijatno potresen onim što je tamo napisao, ugledao mlađariju kako sred Terazija kupuje hrvatsku „Janu“: „Zar, tako, deco Lazareva, pa da li se na Trgu bana Jelačića u ovom trenutku hrvatska omladina jagmi oko „Knjaza Miloša“ ili „Karađorđa“? Ne kupuju ni „Prolom“, iako je Ćopić poreklom iz Bosne, a kamoli vodu nazvanu po našim ustanicima! Uzaman sam tešio g. Rodoljuba da je možda video grupu turista iz Hrvatske, ili iz mrske Unije. Uh, kad smo kod dece, ne pratim to pomno, ali bih rekao i da je mala Rea, Srpkinja po materi, uveliko u Zagrebu kod oca i maleni ne znam kako se zove, ali Srpče po ocu (Milanu), pripade majci Severini koja uveče peva i ide na turneje: sudovi nejač dodeljuju čas majci, čas ocu, ali oba deteta odrastaće u katoličkom i latiničnom okruženju, iako se za malu Reu zauzeo i sam predsednik Nikolić. Ali kako i on da se zauzima kad mu prisluškuju telefon? U čisto spoznajne svrhe kaže predsednik Nikolić sagovorniku nešto možda i nesuvislo, ali samo radi naučne provere, i gle, osvanu te reči u medijima. Ne bio ja u njegovoj koži. Da se zaleću vozila u moju svečanu kolonu, da me voze sa letnjim gumama po poledici i nizbrdici, da me prisluškuju…

Vesti iz sporta. Rukometašice su druge na svetu. Odmah nakon poraza od Brazila u svlačionicu su otišli premijer Dačić i Miroslav Ilić. Slavuj iz Mrčajevaca podvriskivao je o božanstvenim ženama, doklen je drozd iz Žitorađe pevao o reci u susednoj državi, jer nema siromah još svoj vlastiti repertoar. Posle toga čujem da će doček rukometašica biti naredne večeri u toliko i toliko sati. Ranije su prijatelji sporta i rodoljubi čekali pobednike sa trofejima iz inostranstva, sad dočekujemo nekoga ko je već tu.

Vesti iz sveta. Robijašice koje su uvredile Putina i RPC puštene su pre isteka dvogodišnje kazne. Odavde nakazanie deluje odista drakonski, ali šta ćeš, velika zemlja, uvreda duboka kao Bajkal, kazna isto odrezana široko. Slovenski, pomilovan je i Hodorkovski, koji je galantno kazao da neće tražiti odštetu i da se neće baviti politikom.

Na redu je opštinski život: Srbija se brani na Voždovcu. Pod ovim radnim sloganom je Demokratska stranka ušla u lokalne izbore. Avaj, braniće Srbiju na Voždovcu neko drugi. SNS osvoji svaki drugi glas, a njezini lideri pokupiše sve medalje po Srbiji i kak se veli regionu: Toma Nikolić je počasni građanin Čačka, Vučić je ličnost godine po mišljenju naše prekodrinske braće. Sve u svemu prijatno i berićetno dvonedeljje, koliko je proteklo od prethodnog mog raporta, ali nad Srbijom je kao duh nad vodama odbačeni Tadić. Iz levitacije poručuje da ćemo ga još gledati u nekom filmu. Zaista, bio je na takozvanom i svakomdanasznanom setu, kad je četnički Šekspir snimao babu češljajuću se usred nelokalizovanog požara. Možda će ga se miljenik RTS-a, države, crkve i Dušana Kovačevića setiti i dodeliti mu ulogu. Pa nije li četništvo preporod doživelo upravo za vreme Prvog carstva Borisovog?