Strasna sedmica

Taman smo pomislili kako se nakon nagodbe Tužilaštva sa građankom Ražnatović nema više kud dalje, eto nove atrakcije: videvši da njegov zamisel o prevremenim izborima ne može da raspali i da na Trgu republike zadrži simpatizere kojih je iz mitinga u miting zapravo sve manje, profesionalni narodni poslanik odao se štrajkovanju koje kani produžavati dok predsednik Republike ne učini onako kako taj poslanik ultimativno zapoveda! Tadić se da li kao šef države, da li kao partijski vođa ili naprosto kao čovekoljubac obreo u Skupštini gde je poslanik u odelu otpočeo svoj unekoliko zakasneli ama krajnje zaoštreni post; posetilac ga je premda mlađi očinski posavetovao da se mane ćorava posla, ovaj je rekao da neće na VMA koju Tadić kontroliše, nego će u privatnu ustanovu, ne bi mi bilo prijatno da sam hirurg-pukovnik na VMA, a da se o meni javno govori kao o predsednikovom dželatu, trovaču, ili osobi kadroj da nekoga po naredbi odozgo isključi sa aparata.

Ne bi mi bilo prijatno ni da sam Tadić: da je u poslaničkom klubu ugledao usisivač predsednik Republike bi se zacelo bacio na sređivanje tepiha, kao što se bio bacio prilikom posete Kraljevu gde je sablaznio domaćine i svitu: ugledavši usisivač, osetio je želju za fizičkom aktivnošću i veštinom prodavca Kirbi-aparata naočigled zaprepašćene domaćice usisao sobu: eto, vi ne verujete očima da sam se stvorio u vašem novom domu, a ja sam običan čovek, koji što se kućnih poslova tiče, ne zaostaje ni za jednom kućanicom ili profesionalnom bedinerkom.

Hrvatska je u žalosti zbog presude generalima koji su se ispada zločinački udružili da iz Kninske krajine zasvagda blagoproteraju dosadnu Srbadiju, zar naši heroji da su bili udruženi, i to radi poduhvata koji sad ispade zločinački! Da nije toga Haga nikad nam tako šta ne bi palo na pamet! Veteranske udruge koje obuhvataju većinu hrvatskog naroda, podigle su na noge sav pokretan živalj i Jadranku Kosor, bol i tuga mešaju se sa uvređenošću i besom, Hrvatska će se, rekao bih, plebiscitarno žaliti na presudu, njena SANU izdala je naučno delo o tobožnjem zločinačkom udruživanju koje će haškim sucima otvoriti oči, a dok drugostepenom presudom ne bude skinuta ljaga sa heroja i državnog vrha, u zemlji neće biti opereta, glazba biće samo instrumentalna, Tompson će čovečanstvu uskratiti svoju pevačku umetnost, dok generali ne budu oslobođeni, a stožer hrvatske vojske ne bude rehabilitovan i obeštećen; gradonačelnik Kerum je dakako među prvouvređenima, sa bine je hrabro oturio jednog smušenog pustosvata dobacivši mu da je „urbani Jugosloven“, jeli mu to sinulo u momentu tako teškom za hrvatsku povijest ili je to već patentirana uvreda koju dosad jednostavno nismo čuli?

Demokratska stranka Srbije u koroti je zbog hapšenja narodnog heroja Vučurević Božidara, dok ne mine četrdeset dana od tog izdajničkog i takoreći bratoubilačkog čina, DSS se neće oglašavati ni povodom Tominog veleisposništva ni povodom jeretičke odluke da se večiti derbi obavi u samo predvečerje najvećeg hrišćanskog praznika. Patrijarh SPC nije ovih dana znao šta će pre, da se bori za ćirilicu koju je nazvao svetim pismom, ili da sočini poslanicu „Zvezdi“ i „Partizanu“, ne uzimajte greh na dušu, ne dopustite da se večiti derbi igra na Veliku subotu, Isus nije voleo fudbal, njegov rodni kraj nudio je samo kamenje čiji su okrugliji primerci bili podesni za boćanje, i sam izraz ‘večiti derbi’ neprikladan je i netačan, trajaće u najboljem slučaju do Sudnjeg dana… Pismo tek što je koncipirao javljaju mu da se jedan istaknuti pravoslavac odrekao hrane i vode, te morade i tome objašnjavati kako svetosavlje ne iziskuje da mučimo i da upropašćavamo naša ionako propadljiva tela…

Dobro te niko iz Svete matere nije pristao da osvešta štrajk glađu i žeđu, dosad su političarima izlazili u susret i osveštavali sve što je bilo traženo. Pravoslavne delije dele patrijarhovu sablažnjenost i neće da dođu na utakmicu, doklen će grobari, kleta partizanština, doći: briga njih što su se crkveni kalendar i kalendar Zajednice prvoligaša verski sukobili na Veliku subotu!

Homenova arheološka ekspedicija napokon je našla mesto gde su udbaši zakopali Dražino telo, izrešetano shodno smrtnoj presudi ondašnjeg suda: nema ništa tajno što se neće doznati, nema ništa skriveno što se neće poznati, izjavio je iz glave vođa ekspedicije, samo svojim rečima, dakle još mnogo lepše. Vuk Drašković zahteva da se odmah posle Vaskrsa prione na izgradnju Memorijalnog centra, što bi bila lepa pažnja homenovcima koji se satreše tražeći grob, speaking of UDBA, pročitao sam da smo za Slobinog vakta imali ravno tri hiljade tajnih agenata, a sad smo spali na svega 1953 koji mora biti da rade prekovremeno.