Mala nepažnja

U posvemašnjoj hitnji koja prati dičnu profesiju novinara zaslužio sam da i mome uratku, ili barem jednom pasusu, „Istinomer“ udari žig NEISTINITO. O vođi jedne od ravnopravnih crkava u Srbiji napisao sam kako nije znao šta bi pre, da brani ćirilicu, da sočini poslanicu „Zvezdi“ i „Partizanu“ (ne uzimajte greh na dušu, ne dopustite da se večiti derbi igra na Veliku subotu, Isus nije voleo fudbal etc.), ili da Tomislava Nikolića odvrati od njegovog naprasnog posta…

Mea culpa! Pismo našim najtrofejnim klubovima poslao je ne patrijarh Irinej nego vladika Grigorije! Pobrkao sam samo činove i imena!

Da sam kojim slučajem dopao suda možda bih se izgovarao: pa ja sam samo napisao da patrijarh „nije znao šta će pre“ (usled čega se prepiske sa večitim rivalima i prihvatio vladika Grigorije), ali sam zapravo mislio da je epistolu u dva istovetna primerka poslao patrijarh a ne vladika.

Izvinjavam se Njegovoj svetosti, Njegovom preosveštenstvu i čitaocima.

Bogobojažljive delije pognule su glave pred crkvenom opomenom i nisu došle na utakmicu, ali nedokučivi su putevi Gospodnji, pobožnost i sportska žertva delija nisu blagonagrađene na licu mesta: prepuštena samo igračkom kadru i Robertu Prosinečkom „Zvezda“ je izgubila utakmicu, njezino nadajmo se biće carstvo nebesko.

Patrijarh je (a ne vladika Grigorije niti bilo ko treći) iz Niša poručio vlasteli serbskoj da se spomene cara Konstantina i da se štaviše ugleda na Nj, jerbo je Konstantin šakom i kapom tj. krunom vraćao zemlju hrišćanima i Crkvi; pre toga je Njegova svetost razbila uskršnje jaje dodeljeno velikomučeniku SNS-a i time svečano dovrhunila višednevni performans vođe preobraćenih radikala.

Vaskresenje se Gospodnje mic po mic preobrazilo u Praznik rada i stanovništvo koje je u državnoj službi saborno beše prestalo sa radom na Veliki petak – neće se grešnog alata i posla prihvatiti sve do Svetog Sveštenomučenika Januarija koji pada 3. maja, što je po mojoj računici dobrih dvanaest dana! Eto. Koliko god su crkva i država odvojene jedna od druge, toliko se praznici, jedan radenički, drugi hrišćanski, putem masovnog nerada povezuju u neraskidivu ekumensku celinu!

Šta je još bilo, nosilac ordena Svetog Save I reda Novak Đoković svetosavski je na SERBIA OPEN pobedio i omogućio stricu da se nasred porodičnog gumna iskaže kao besednik: u restoranu gde smo gledali finale nije bilo tona, pa nismo čuli stričeve reči, ali već time što je iz glave govorio toliko dugo čika Goranče je zadivio sve goste i personal; predsednik Tadić je smesta kurirom poslao čestitku Noletu i u silnom oduševljenju zaboravio da nam čestita Prvi maj, pa je li to praznik, druže Borise, ili nije?!

Uskrs si fino čestitao svima, od patrijarha i sveštenstva sve do ubogih vernika; u tome se istinabog razlikuješ od Slobeka koji je bandoglavo i Božić i Uskrs čestitao samo patrijarhu (kak hudozhnik hudozhniku!), doklen je kleru i pastvi prepuštao da čestitaju jedni drugima ukoliko baš osete potrebu, ali zar za Praznik rada nismo isto tako zaslužili Tvoju čestitku: „Svim tajkunima, direktorima, predsednicima upravnih odbora, ali i običnim zaposlenima, sezonskim radnicima, nadničarima pa i onima koji ne mogu da se zaposle, želim srećan Prvi maj, međunarodni a samim tim i naš praznik rada!“