Kletva Mićunova

S kim si onakav si! Redovni susreti sa Tomom Nikolićom koji u patrijarhovom podsetniku stoje pod radnim naslovom „Agape“ urodili su plodom. Dok je rab Božiji Tomislav bodrio olimpijce da osvoje barem jedan stan tj. zlatnu medalju, sluga Božiji a patrijarh Srpske pravoslavne crkve pomilovao je po kamilavci grčkog sveštenika i spasao ga boravka u niškome kazamatu (brat u Hristu beše prouzrokovao tešku saobraćajnu nesreću). Nikolić je pomilovao novinara osuđenog za prejaku reč, patrijarh je grečeskoga sabrata smestio u manastirsku umesto u zatvorsku keliju. To je u sekularnoj Srbiji moguće, bogougodno je i u skladu sa Ustavom. Njegova svetost dovela je u neravnopravan položaj oca Branislava od čije preteške ruke pade iskušenik njegove paracrkvene i paramedicinske ustanove, ali nije mogla svaki čas od tužilaštva, suda i policije tražiti da se prema pripadnicima klera postupa blaže nego sa smrtnicima-civilima.

Policija je našla i uz izvinjenje vratila bicikl ukraden Japancu namernom da na dva točka obiđe svet. Dvojica Amerikanaca raspisala su nagradu od po dvesto evra svakome ko pridonese da se njihovi ukradeni velosipedi vrate. Ivica Dačić reče da je krađa bicikala strancima bruka za Srbiju, kradimo jedni od drugih, neka sve ostane u familiji, kao što su meni ukradene gume iz podruma, što sam uredno u šest primeraka prijavio policiji, ama se organi nisu zainteresovali za moj slučaj baš nimalo: nisu potražili otiske, nisu razgovarali sa očevicima koje je lopov šarmantno obmanuo rekavši kako mu je gospodin platio da mu iznese gume iz podruma. Imamo i kameru na ulaznim vratima, ne znam snima li ili samo pokazuje ko dolazi u goste i šta donosi, uglavnom gume nisu nađene. Ako budu pronađene nakon pređenih pet hiljada kilometara i ako mi iza onog policijskog stakla budu pokazane u nizu sa drugim gumama sličnog profila, nisam siguran ni da ću ove moje moći da identifikujem!

Sud je oslobodio Vasić Miloša prethodno osuđenog da za duševne patnje, tegobe, bolove i psihička žiganja advokatkinji Kajganić isplati silne pare, jer se drznuo da objavi transkript njezinog razgovara gde je potonja telefonom podučavala svog klijenta kako da laže i šta da slaže. Sud ni sad nije imao srca da blagoukori nagovaračicu, nego je samo halalio Vasiću, jer je, kak veli časni sud, žurnalist verovao da je to što objavljuje istina! Još mi se više dopala presuda Mladićevom bratu, za to što je svoga progonjenog batu krio i dvorio osuđen je na godinu dana zatvora, uslovno na tri godine. Dakle, ako u naredne tri godine bude u Lazarevu skrivao Ratka Mladića i nabavljao mu origano za picu, brat će godinu dana na robiju! Protivio sam se suđenju jatacima, zato što držim da je godinama glavni jatak bila sama država, onda se izmakla i begunac je spao na privatne i rodbinske jasle. Zašto rodbina ne bi poštovala prezumpciju nevinosti?! Zašto bi krvnom srodniku za kojim se podigla hajka i taj brat zalupio vrata?!

U Srbiji ima 350 hiljada zavisnika od kocke. Lično verujem da ih ima i više, barem jedan milion, jer vidim da se kockanju odaju svi staleži, maloletnici, staramajke, ljudi u punoj snazi, nezaposleni, zaposleni… A vidim i da je najveći kazino sama država koja na ovoj bolesti svog rođenog stanovništva bezobrazno zarađuje, upropašćava jednog po jednog igrača na sreću i jednu po jednu porodicu. Tu se slažem sa Vladimirom Vladimirovičem, poznatijim kao Putin, ja bih kocku zabranio i gledao da je suzbijem, ako ne mogu baš da je iskorenim! Ne slažem sa mojim vršnjakom Volođom da bi ruske pankerke trebalo blago kazniti, mislim na muzičarke koje su u najslavnijem moskovskom hramu molile Boga da progna Putina. Ne bi ih trebalo nikako kazniti, trebalo bi da im Putin to kao glavnoopevani oprosti, ima on unatoč nezavisnom sudstvu dovoljno autoriteta da budu i sudski oslobođene, jer, ako je sveštenstvu i pastvi dopušteno da se u toj istoj crkvi, Hrista Spasitelja, moli za Putinovu dugovečnu vladavinu, treba Svevišnjem pružiti priliku da putem istog medija čuje i drugu stranu, pa to načelo važi i za novinarstvo!

Nova vlada okrnjila je svoticu sa kojom je Jeremić hteo da se vine do Njujorka, umesto sedam i po miliona dolara daće mu jedan i po. Kakva je inflacija nastupila za svega osamdesetak godina koliko verovatno ima italijanska pesma „Majko moja, daj mi stotinu lira, da odem u Ameriku“. Da, imamo novu guvernerku koja dade besu da je niko neće naterati da štampa novac. Meni se posao guvernera čini komplikovanim, iskreno, ne bih se usudio da ga se prihvatim ukoliko bi mi kao nestranačkoj ličnosti ikad bio ponuđen. Guvernerkina izjava čini mi se odveć jednostavnom, nije to ključ od pojasa nevinosti koji uz poljubac verenica veša oko vrata draganu polazećem u krstaški rat!

Nad svim događajima, olimpijskim, crkvenim, monetarnim, lebdi blagi lik dosadašnje predsednice Skupštine: presrećna zbog najzad pronađene frizure inspirisane orelom, ministarka zdravlja levo i desno glasom male slatkice objašnjava da će Vlada biti srećna i dugovečna: „Ova vlada je tim, ova vlada je tim“, pa tim su i orlovi, timovi su i „Zvezda“ i „Partizan“, tim je bilo i rukovodstvo „Agrobanke“, ima timova i timova.

U prvotimca Demokratske stranke Mićunović beše ušao neumrli duh kneza Lazara, te je profesor iz glave izgovorio očinsku, pomalo možda i preteću poruku svima koji se u toj doista poraženoj i umnogome uzdrmanoj udruzi verolomno meškolje: „Ko iziđe iz družine naše i ushtedne drugu sotvoriti gnev će Neba na se oboriti, rodiće mu kučine i trice, kraste će mu nagrditi lice“, tako nekako, samo lepšim rečima – čas kao Filip Višnjić, čas kao Jelena Trivan.