Jovano, Jovanče…

Ne bih da se bespravno proširujem po internetu, ali minula nedelja tako je krcata da ne znam odakle bih počeo: pošto je ličnim dolaskom obodrio tv stvaralaštvo („Selo gori…), Boris Tadić je dao predsednički obol filmu„Montevideo, bog te video“, visoki pokrovitelj pokazao je fudbalsko znanje o kakvom su prethodni srpski vladari mogli samo da sanjaju, ono što je za Tita bio lov i za Koštunicu crkva za Tadića je sport, so, besedio je o zadržavanju daha, stajnoj nozi, ako se pojavi na „Farmi“ i lično izrovaši kokoške i usiri čabricu mleka pokazaće da su mu svi mediji i sve ljudske nastambe jednako drage. Prve lepe dane iskoristio je da skokne do Istre, sa domaćinom Ivom provozao se brodicom hrvatske mornarice do Opatije, tu su šetajući sunčanom i mirisnom Obalom Franje Josifa predsednici pomislili da bi neka riva jednom mogla nositi i njihova imena, razdragani plovidbom, mediteranskim rastinjem i lepotom lokalnog življa shvatili su besmisao međusobnih optužbi za genocid, na radiju sam čuo da su u jednakim crnim odelima, kao braća Bluz, pardonirali tri mlade građanke riječke županije, ove su se iznenađeno kikotale, palo je predstavljanje kao na slavi u Sakulama, „ja sam Boris“, „ja sam Boris“, „ja sam Boris“, za to vreme je žirafa putovala ka Jagodini gde će provesti rest of the life, g. Palma je bio najavio veliki kumovski natjecaj, ja već napravio listu predloga, kad čitam da je pripadnica prijateljske afričke faune dobila/dobio ime Jovanča, što će reći da je žirafa muška, mada Jovanča zašto da ne bude i žensko ime, Jovano, Jovanče, sudbina joj doduše suprotna Jovančinoj, jer je Nušićev junak obišao svet i vratio se kući, a žirafa je protiv svoje volje napustila zavičaj da se više nikad u njega ne vrati.

Bez posla su ko svojom voljom a ko voljom nadređenog starešine ostali guverner i pomoćnica gradonačelnika Beograda, ali moj heroj je Bojan Pudar, svojom je voljom ostao bez posla, dao ostavku, i odmah prešao na drugi posao koji mu kako sam kaže više odgovara: bio je zamenik generalnog sekretara Narodne skupštine, a sada je savetnik generalnog sekretara Narodne skupštine, neće više da zamenjuje, hoće da savetuje, kad mu i to dozlogrdi može da bude pomoćnik generalnog sekretara Narodne skupštine, eh, što nema više ovakvih ustanova gde bi zaposleni odgovorno birali mesta na kojima mogu najviše da doprinesu, da, izveštaj revizora o ministarskom rasipništvu beše razgnevio temperamentnog i svojeglavog premijera i malo je falilo da ih sve posmenjuje, ali se ispostavilo da nema krivične gonidbe, nego samo prekršajne, tako da je seča domaćih knezova izostala.

Dvoje bivših poslanika G17 traže odštetu po dvesta hiljada evra za iznerevene nade mladosti, ostali su bez poslaničkih mandata na šta su unapred bili pristali potpisujući blanko ostavke (ne znam da li su se poput radikala i u crkvi zaklinjali na vernost i pokoravanje Partiji), dok ministar prosvete Obradović od „Presa“ koji je pisao o njegovoj kubanskoj ekspediciji traži svega 15 miliona dinara. Nakon Canetovog obraćanja uživo Medojeviću i tv gledaocima B92 više ne znam ko je koga sve tužio, Medojević devedesetdvojku i crnogorsku TV In, Jugoslav Medojevića, Cane Medojevića, idite svi u Opatiju i napravite vansudsko poravnanje, da, tek sad sam razabrao da je g. Vukotić iz „Novosti“ bio konsultant-posrednik u prodaji tog lista, savete nije davao baš pro bono, ne znam ko će tu sve koga da tuži i da raskrinka, ali sam se presekao kad sam na ekrančiću moga ACER netbuka ugledao naslov „I Biblija optužuje Vukotića“, ovo baš ode predaleko, pomislio sam, ali ono Bilbija Đuro optužuje Vukotića.

U pravoj rasadničkoj pomami građani Beograda razgrabili su besplatne sadnice deljene povodom Svetskog dana šuma i na taj način skinuli crninu za posečenim platanima – sve j’ to groblje, al’ je i kolevka.

„Dajmler“ tvrdi da je radi podmazivanja prodaje podmićivao koga treba levo i desno, pa i po meridijanima koji prolaze kroz Srbiji, ali naša vlada odavno je izgustirala mercedese i zbog ove optužbe još se manje štreca nego zbog revizorskog izveštaj čija je sudbina da redovno zastareva (vidi „Revizor i kornjača“ na sajtu „Peščanika“), šta je još bilo, iako je u finansijskim nedaćama Grčka jednako zagorčava život našoj makedonskoj braći, nudi velikodušno da se država zove Severna Makedonija, čime sebe opet stavljaju u samo srce stvari; izgleda da mračna blizina bankrotstva ne umanjuje rodoljublje, naprotiv, mi smo živi dokaz, latiničnog zuluma nam je preko glave, uskoro ćemo umesto mrskog w.w.w. da kao naši stari, ali kao i „Glas“ i „Politika“, pišemo њ.њ.њ.