Babuškina obratnica

„Dveri“ su naučno ustanovile da Vojvođani ne postoje, nije to prijatno ni pročitati, zar ovom otkriću ne protivureči moja egzistencija, ako ništa drugo? I da i ne: Čerčila li su ili koga za života proglasili pokojnim pa je kazao kako je vest zapravo tačna, samo unekoliko preuranjena? Nekadašnjem vaterpolisti a danas predsedniku opštine Novi Beograd ispunio se dečački san, slikao se sa Veselinom Šljivančaninom, oficirom JNA koji se raščuo po ferpleju na sportskom velestadionu „Ovčara“ nadomak Vukovara, e, na fejsbuk je demokrata okačio sliku sa idolom svoego detstva i iunosti uz usklik „Veliki pozdrav Veselinu Šljivančaninu“ (današnjeg mezimca slobodnih medija pamtim kao majora, ali je Armija blagoslovena ustanova gde svakoga dana u svakom pogledu sve više napreduješ; mantra Kusturicinog junaka iz „Sećaš li se Doli Bel“ nadvila se nad vasceo život negdašnjeg sineaste, danas basiste i neimara, idejnog tvorca Kamengrada i nadzornog organa na gradilištu; okamenjeni san jeste doduše u drugoj državi, ali Kusturica dobi nagradu za najplemenitiji podvig godine ovde kod nas, u prisustvu patrijarha Irineja – koji se izvinio Nikoliću zbog celodnevnog neviđanja – i u osveštanom prisustvii uvek prisutnog Matije: okice potonjega izgledahu još sitnije usled radosnica koje su se iskrile jakože u pesmi „Vechernii zvon“).

0

&

Dok jednom ne smrkne drugom ne svane, slavni fudbaler Ronaldo oslabio je naočigled tv publike u jednom rijalitiju sedamnaest kila, građanka Bekuta je prema proceni slobodnih medija dobila petnaest kilograma poradi toga što je u lancu ishrane već godinu dana rame uz rame sa ministrom Mrkonjićem, koji je pak ostao šlang kao što je i bio, Dragan Džajić je poput snega koji pada ne da prekrije breg nego da svaka zverka pokaže trag, tako je jedna zverka našeg najvećeg fudbalera spektakularno hapsila pred kamerama, druga ga je spasla iz dušmanskih kandži, negvi i baglama, prvi potpredsednik Vlade privoleo ga je da spasava „Crvenu zvezdu“, posrnulu nacionalnu instituciju za koji u budžetu Srbije mora biti novaca, šef države ga je abolirao, a predobri Škundrić ga je izabrao za predsednika našeg najtrofejnijeg kluba: Džajić je bio jedini kandidat, i bilo je dovoljno da bar jedan od hiljadu i nešto glasača zaokruži njegovo ime, mogao je to biti Putin, Novak Đoković, ili neko treći, sve ih je međutim pretekao neupadljivi, ama istrajni slobinac Petar Škundrić, što jes’ jes’ – najbolji je SPS: predsednik vascelog sportskog društva se pojavio prvi na glasanju, kao što je Sveti Nikola po svom običaju bio došao prvi u crkvu ne sluteći da su crkvenodostojnici sa najvišeg mesta dobili nalog da onome ko se prvi ukaže na jutrenju povere veleupravljanje episkopijom, tako će Petre ostati u istoriji vezan uz Džajićevo ime dok će sećanje na odanost Slobi biti mic po mic izbrisano; još nije ustanovljeno priznanje Srbinu koji najviše pati zbog Kosova, inače bi titula i naknada za bol koji mu neće uminuti dokle god bude disao pripala Đorđu Vukadinoviću, kao svaki istinski očajnik tako i Crnomanjasti Đorđije ne preza sad ni od pornografije, Kosovo se brani i lascivnostima, naslov najsvežije Vukadinovićeve naricaljke je „Glađenje bez vađenja“; nakon nezasluženog priznanja od Streljačkog saveza predsednik Nikolić dobio je i plaketu SAJ-a, još malo pa niko ko nešto bude dodeljivao neće smeti da preskoči šefa države, NIN-ovu nagradu za 2012. godinu dobili su Tomislav Nikolić i Vladimir Kecmanović, ove godine dodeljena su dva identična Dobrićina prstena, prvi je kao počasni glumac primio predsednik Nikolić, drugi je pripao Radošu Bajiću etc.

Vesti iz sveta, poglavar bratske Grčke pravoslavne crkve odbio je da se vozi službenim državnim automobilom koji mu je vlada galantno dodelila, rekao je da to izaziva „osećanje nepravde“, drugo da nije on državin službenik; kod nas se zucka o promenama Ustava ili o novom ustavu, u njemu neka bude član: „Crkva i Država dva su lica istog srpskog dukata i ne može ih razdvojiti ni ovaj niti bilo koji budući Ustav dok je Sunca i dok je Meseca“. Žerar Depardije uselio se kao lažni azilant u Belgiju: ogorčen zbog poreza koji su levičari u njegovoj zemlji napokon naturili bolesno bogatim pojedincima i kompanijama glumac je prvi solidan majur iza francuske granice kupio i time poručio francuskoj sirotinji da ga ona ič ne zanima; za njegovo državljanstvo, osim Belgije koja ima pravo prečeg darivanja, blagokonkurisale su Rusija i Crna Gora, šta mi čekamo, šta Žerar čeka?! Ne zna da bi ovde dobio specijalnu penziju, ne zna da ovde političari padaju ničice pre svakim ko je bio slavan kad su oni bili zasluženo anonimni, bilo bi dakako bolje da je blagovremeno stekao titulu „prijatelj Srbije“, ali mogli bi naši i iz čistog snobizma da mu poklone ako ne Vršački breg ono neko drugo naše vinogorje, jer se umetnik raduje svakom čokotu koji lično oreže.