Istinomer je utvrdio da premijer nije u potpunosti u pravu: sa jedne strane, tačno je da je u trećini zemalja Evrope, među kojima je i Francuska, zabranjeno sindikalno organizovanje vojnika. U Nemačkoj je, međutim, dozvoljeno sindikalno udruživanje pa i ulični protesti, baš kao u još desetak najrazvijenijih i najbogatijih evropskih država. Kad je reč o policiji, i u jednoj i u drugoj zemlji aktivno je više sindikata. S obzirom da je izjava o sindikatima u vojsci i policiji delimično tačna, premijeru Srbije dajemo ocenu – poluistina.
Istinomer ukazuje da ovakvim polutačnim informacijama o sindikalnom organizovanju premijer pokušava da predstavi da ovdašnja vojska i policija imaju više prava nego njihove kolege u Evropi. Podsećamo da je i ministar odbrane Zoran Đorđević pokušao da ubedi javnost da
pripadnici vojske imaju plate iznad proseka, i da u stvari nema razloga za nezadovoljstvo. Jedno je sigurno: u demokratskim zemljama u kojima su sindikati i protesti dozvoljeni – niko ne bi optuživao pripadnike vojnog sindikata za veleizdaju države.
“U Francuskoj, nije moguće da vojnik bude član sindikata“, kaže za Istinomer Romain David zadužen za komunikacije u francuskom Ministarstvu odbrane. Međutim, u julu 2015. donet je zakon koji je omogućio formiranje vojnih profesionalnih udruženja. Cilj tih udruženja je očuvanje i promovisanje interesa pripadnika oružanih snaga. Taj zakon, prema rečima Davida, uključuje pravo francuskih vojnika da slobodno osnivaju i učlanjuju se u profesionalna udruženja. Pravo na demonstriranje i dalje je uskraćeno pripadnicima vojske, napominje David.
Sa druge strane u Nemačkoj, vojnicima je dozvoljeno da se sindikalno organizuju, ali se većina njih uključuje u profesionalno Nemačko udruženje oružanih snaga (DBwV), navodi za Istinomer Emmanuel Jacob, predsednik Evorpske organizacije vojnih asocijacija (EUROMIL). Prema nemačkim zakonima, vojsci je dozvoljeno da protestuje, ali ne u uniformi i ne tokom radnog vremena. To pravo vojska gotovo nikad ne koristi jer DBwV pokušava da ostvari zahteve kroz dijalog, lobiranje i socijalni dijalog, kaže Jacob. Predsednik Euromil-a, međutim, podseća da ima primera iz ranijih godina da su pripadnici vojske i policije organizovali ulične proteste.
Ako se pogleda čitava Evropa o kojoj je premijer takođe govorio, u jednom broju zemalja sindikalno udruživanje zaista nije dozvoljeno: Velika Britanija, Island, Letonija, Estonija, Belorusija, Italija, Rumunija, Hrvatska i Bosna i Hercegovina. (crveno na mapi)
Gde je moguće sindikalno organizovanje u vojsci / EUROMIL
U jednom broju zemalja pak dozvoljeno je učlanjivanje u profesionalne asocijacije: Francuska Luksemburg, Španija, Portugalija, Poljska, Litvanija, Češka, Slovačka, Irska, Bugarska, Grčka. (žuto na mapi)
Sindikalno organizovanje u vojsci, osim u Nemačkoj, dozvoljno je i u skandinavskim zemljama, Holandiji, Belgiji, Austriji, Mađarskoj, Sloveniji, Makedoniji, Srbiji, Rusiji i Ukrajini. (zeleno na mapi)
Kad je reč o policijskim sindikatima, ako se pogleda lista članova krovnih evropskih policijskih asocijacija (kao što je Evropska konfederacija policije
EUROCOP) tu je 35 sindikata iz skoro svih evropskih zemalja.
Takođe, u Nemačkoj je aktivno više sindikata, a jedan od njih je i
Nemačka policijska unija (DpolG) koji je osnovan 1951. godine. „Protesti su u Nemačkoj dozvoljeni. Policajcima je takođe dozvoljeno da izađu na ulicu i iznesu svoje zahteve. Međutim, policijskim funkcionerima nije dozvoljeno da štrajkuju, samo zaposlenima u policiji“, kaže za Istinomer Elisabeth Schnell, predstavnica DpolG. Ona navodi da policajci mogu slobodno da odluče kojem će se sindikatu pridružiti, i da postoje tri policijska sindikata: Nemački policijski sindikat (DPolG), Sindikat policije (GdP) i Federacija nemačkih detektiva (BdK).