Ruski helikopteri početkom juna

Premijer Srbije u tehničkom mandatu Aleksandar Vučić o nabavci dva vojna helikoptera iz Rusije. (B92, 6.4.2016. godine)
„Mislim da će u roku od mesec i po dana, početkom juna, oni (helikopteri) biti u Srbiji.“
Novi helikopteri, bolji raketni sistem i proizvodnja vojne opreme u Srbiji, samo su neke od aktivnosti u sektoru odbrane koje je premijer Vučić obećao građanima u toku predizborne kampanje. I sve to uz objašnjenje da je Srbija posvećena stabilnosti i pomirenju, ali da će raditi na osnaživanju svoje vojne pozicije.
Kao prvi korak u ostvarenju tog vojnog cilja, premijer je naveo dolazak dva helikoptera MI-17 koji su kupljeni od Ruske Federacije.

Tanjug, 28.6.2016. godine
„Platili smo ih 25 349 000 evra sa svim neophodnim rezervnim delovima. To je veoma skupo, ali nam je veoma važno jer, čini mi se da sada, što se transportne avijacije tiče, imamo mnogo manje problema nego ranije“, tvrdi Vučić.

Uprkos tome što je dopremanje ovih letelica kasnilo nekoliko nedelje, te su u Beograd sletele krajem, umesto početkom juna, obećanje Aleksandara Vučića ocenjujemo kao “ispunjeno”.

General Ranko Živak trenutak nabavke helikoptera karakteriše kao istorijski, jer ovo vidi kao početak rešavanja nagomilanih problema.

Tanjug, 28.6.2016. godine
„Helikopteri su za nas izuzetno značajni, kako sa aspekta povećanja naše transportnih kapaciteta koji su nam važni za izvršavanje redovnih aktivnosti Vojske Srbije, tako i za pružanje podrške civilnim strukturama“, kaže Živak.

U ovom trenutku se za transport koriste samo jedan avion Mi-17 i dva Mi-8 helikoptera, koji su stari 36 godina. 
Vojni analitičar Aleksandar Radić smatra da je realna potreba Srbije u ovom trenutku kupovina sedam helikoptera ovog tipa, a ne dva. To objašnjava činjenicom da bi nabavka svih helikoptera odjednom bila daleko isplativija.

„Svaka čast što su kupljeni helikopteri, ali je mnogo racionalnije kupiti veću količinu, zbog održavanja, nabavke rezervnih delova, obuke posade, zbog cene. Mi ćemo svakako uskoro morati da nabavljamo nove helikoptere, jer postojećim do 2020. godine ističe rok upotrebe“, kaže Radić.

Što se situacije u regionu tiče, sve zemlje u okruženju su u povoljnijoj situaciji od Srbije, kada je broj letelica tipa Mi-17 i Mi-8 u pitanju.

„Bosna i Hercegovina je donela odluku da do 2025. godine nabavi 12 helikoptera. Crna Gora ove godine kupuje 2 helikoptera, iako je 10 puta manja od Srbije. Makedonija ima 6 helikoptera, kao i plan o njihovom dugoročnom održavanju. dok Mađarska ima plan o nabavci čak 38 helikoptera. Hrvatska, koja je duplo manja od nas i sa duplo manjom vojskom, poseduje 24 ovakva helikoptera“, objašnjava Radić.

Takođe, kaže i da su Hrvati za nabavku 10 ovakvih helikoptera platili 60 miliona evra, odnosno 6 miliona po komadu. Doduše, tvrdi i da su tada tržišne okolnosti bile povoljnije.

Podsetimo, problemi sa transportnom avijacijom izbili su na videlo u neuspeloj akciji spasavanja bebe iz Novog Pazara, koja zbog odrona na putu nije mogla da stigne u bolnicu u Kragujevcu.
Uprkos nepovoljnim vremenskim uslovima, izdata je naredba da helikopter poleti,  a u nesreći u martu 2015. godine  poginulo je 7 osoba – 4 pripadnika Vojske Srbije, 2 medicinska radnika i beba stara pet dana. Tada je izgubljen jedan od dva transportna helikoptera koja je posedovala Vojska Srbije.
Aleksandar Radić upravo ovu nesreću vidi kao glavni razlog što je Srbija odlučila da nabavi nova dva helikoptera.

„Problem je što nemamo državu koja svoje dugoročne vojne potrebe definiše strateškim dokumentima. Čak i kada ih definiše, zbog oznake tajnosti, one ostaju nepoznate javnosti i stručnjacima, te se o njima i ne može argumentovano raspravljati.“

Smatra i da je ovo loš pristup, jer su odluke o tako važnim pitanjima proizvod dnevne poltiike i pritiska medija.

„Plašim se da ova dva helikoptera ne bi stigla da se u martu prošle godine nije dogodila nesreća“, zaključuje Radić.

Više o tom događaju, u kojem je poginulo 7 osoba, i aferi koja nikada nije dobila svoj epilog, pogledajte u Istinomer amneziji.