Jedva do vrtića

Gradonačelnik Novog Sada o izgradnji vrtića. (Blic 13. 8. 2009. godine).
„Ako priliv u budžetu to dozvoli, planiramo gradnju vrtića u Radničkoj za 300 dece.“

Naredne godine (2010.) u budžetu grada nisu obezbeđene pare za izgradnju vrtića, iako je predškolska ustanova bila preko potrebna zbog broja dece koja su čekala na upis u nju.

Usledile su nove najave u proleće 2011. Prvo da će kamen temeljac biti postavljen u maju, pa u julu ili avgustu, a i broj neupisane dece je rastao. Napokon, izgradnja vrtića je počela krajem decembra.

„Ono što smo dugo najavljivali, sada se ostvaruje i mi danas prisustvujemo početku izgradnje novog dečjeg vrtića u Novom Sadu. Celokupan projekat je dugo i pažljivo pripreman, a izborom adekvatne lokacije i obezbeđivanjem potrebne dokumentacije, stekli su se uslovi za početak gradnje. Radnička ulica je veoma atraktivna gradska lokacija, a nju su upravo izabrali urbanisti koji su procenili da za tu lokaciju nema adekvatan broj vrtića u blizini. Deca uzrasta šest meseci i starija, već od naredne godine će moći da borave u ovom obdaništu.“

In radio 27. 12. 2011. godine

Iako je gradonačelnik prilikom polaganja kamena temeljca rekao da bi „prva faza trebalo da bude gotova do marta, a druga do kraja sledeće (2012.) godine“ (Dnevnik 28. 12. 2011.), rok prve faze je zbog hladnih dana pomeren, ali je završetak najavljen za oktobar.

„Do kraja aprila trebalo bi da objekat bude zakrovljen, a paralelno ćemo krenuti sa postupkom opremanja, uređenja dvorišta i prostora oko vrtića. Do oktobra objekat bi trebalo da bude spreman za useljenje“

Radio 021, 6. 3. 2012. godine

Početak izgradnje odlagan je dve godine i svakako da gradske vlasti zaslužuju kritiku zbog tolikog kašnjenja. Ipak, zbog rešavanja važnog problema kojim se nosi Novi Sad Istinomer daje ocenu „radi se na tome“.

Baština i deca ne idu zajedno
Jedan, ali ne i presudni razlog za kašnjenje bio je najstariji industrijski dimnjak, građen s početka XX veka koji se nalazio na lokaciji gde je predviđeno zidanje vrtića. Posle nekoliko odlaganja on je srušen u aprilu 2011, a građani su mirno protestvovali zbog tog čina. Obrazloženje prvog čoveka grada što je uništena poslednja arhitektonska vrednost industrijalizacije Novog Sada jeste da je ta lokacija idelna za izgradnju obdaništa.