Ateljei puni, gradska kasa – prazna

Član Gradskog veća Novog Sada zadužen za kulturu o konkursu za dodelu ateljea umetnicima. (Nacionalni građanski, 18. 3. 2010. godine)
„Sleduje utvrđivanje kriterijuma prema kom će se ubuduće ustupati ateljei na korišćenje i to je prvi put nakon nekoliko decenija da će biti raspisan konkurs za dodelu prostora umetnicima. Svakako će se po potpisivanju ugovora utvrditi i visina kirije i rok najma prostora.“

Cilj osnivanja dveju gradskih komisija bio je da se utvrdi koliko ima ateljea, odnosno poslovnog prostora koji koriste novosadski umetnici, da se pravno reguliše njihovo korišćenje i, kao najvažnije, da se utvrdi cenovnik najma tako ekskluzivnog i jedinstvenog prostora. To je, takođe, bila mogućnost da se mladim umetnicima da šansa da koriste neki od tih ateljea. Komisije su svoj zadatak uradile za mesec i po dana, utvrdivši da se koristi 95 ateljea, a da svega tri umetnika plaćaju zakup prostora i da većina nema nikakav ugovor sa Gradom ili udruženjima umetnika o najmu. Zbog toga grad godišnje gubi milione dinara.

Gradsko veće nikada kasnije nije odredilo kriterijume za korišćenje umetničkih radionica na osnovu kojih bi bio raspisan i konkurs za dodelu tog prostora starim i novim korisnicima. Prošle su pune dve godine a umetnici i dalje borave besplatno u ateljeima.

Zato Istinomer Bursaćevu izjavu ocenjuje kao neispunjeno obećanje.

Umetnici i zarađuju
Poznato je da je 1995. godine bilo registrovano 65 ateljea. Takođe, „Poslovni prostor“ je nadležan za sve zatvorene prostore na Tvrđavi i sa njima je korisnik bilo kog ateljea morao potpisati ugovor o korišćenju, odnosno za nadoknadu prostora. Međutim, od te godine još tridesetak ateljea je otvoreno bez saglasnosti sa nadležnima i takoreći „na divlje“.
Pošto već godinama postoji problem naplate zakupa ateljea na Tvrđavi, a nekada je bila praksa da umetnici rentu plate u slikama ili skulpturama, „Poslovni prostor“ je napravio pozamašnu zbirku umetničkih dela. Ta praksa je kasnije prekinuta i nadležni iz „Poslovnog prostora“ pokušali su da sa umetnicima ugovore novčanu mesečnu naknadu. To nije nikada zaživelo jer je samo nekolicina (tri-četiri) umetnika redovno izmirivalo zakupninu. Tome treba dodati i činjenicu da više od 20 godina nijedno udruženje umetnika nije raspisalo konkurs za korišćenje ateljea, čak ni nakon smrti pojedinih eminentnih umetnika. U takvim slučajevima prostor su nasleđivala pokolenja ili je srodnik prodavao atelje drugom umetniku te su mnogi ukrupnili prostor ili ga iznajmili.
S obzirom da grad plaća porez na celokupan prostor Tvrđave koji iznosi oko 50 hiljada metara kvadratna više nije moguće imati nedefinisanu situaciju sa korisnicima prostora. Takođe, nije tajna da se neki ateljei koriste i za organizovanje svadbi i drugih proslava.