Stari govor kontroverznog stomatologa deli se kao dokaz da visok holesterol štiti od raka

U viralnim objavama tvrdi se da „visok holesterol štiti od raka”, te da osobe sa niskim nivoom holesterola „gotovo sigurno imaju neki rak“. Ove tvrdnje nisu zasnovane na medicinskim dokazima i kontradiktorne su savremenim smernicama o zdravlju srca i metabolizmu.
cholesterol-cancer-prevention-canva
Ilustracija; Foto: Canva

  • Viralni snimak potiče iz 2009. godine i deo je predavanja stomatologa Hala Haginsa, kome je 1996. godine oduzeta licenca zbog neetičkih praksi i kršenja medicinskih standarda.
  • Hagins je bio zubar poznat po zastupanju alternativnih i naučno nepodržanih teorija u stomatologiji i medicini.
  • Naučni konsenzus pokazuje da ne postoji „savršen“ broj jedinica holesterola u krvi čoveka, već raspon koji se smatra zdravim, najčešće između 125 i 200 mg/dL.
  • Dokazi ukazuju da ćelije raka često koriste holesterol za rast i preživljavanje, što se suprotstavlja ideji da holesterol generalno „štiti“ od maligniteta.
  • Tvrdnja da osobe sa niskim holesterolom (oko 120 mg/dL) sigurno imaju rak nema nikakvu potvrdu u medicinskoj literaturi.
  • Istraživanja o vezi između holesterola i karcinoma daju mešovite rezultate, ali ni jedno ne potvrđuje apsolutnu vezu kakvu Hagins tvrdi.
  • Objave ocenjujemo kao neistinite.

Video koji se masovno deli našim govornim područjem prikazuje deo predavanja stomatologa Hala Haginsa, održanog na konferenciji Međunarodne akademije za biološku stomatologiju i medicinu (International Academy of Biological Dentistry and Medicine) 2009. godine u Montrealu. Reč je organizaciji koja okuplja praktičare holističkog pristupa stomatologiji i medicini, a teme koje zastupa često izlaze izvan okvira konvencionalno potvrđenih medicinskih saznanja.

U spornom snimku, Hagins tvrdi da je „savršeni“ nivo holesterola u krvi 222 mg/dL, da je 180 mg/dL „neka srednja vrednost“, dok svaki pacijent sa vrednošću oko 120 mg/dL „sigurno ima rak u telu“. Kontroverzni bivši stomatolog je sugerisao da je podizanje holesterola iznad 200 mg/dL neophodno za oporavak od bolesti, uključujući i rak.

Hal Hagins je bio stomatolog, kojem je licenca je oduzeta još 1996. godine u Koloradu, zbog brojnih prekršaja. Američka agencija za hranu i lekove (FDA) je Haginsa u više navrata upozoravala zbog kršenja pravila i prodaje neodobrenih medicinskih proizvoda. Uprkos tome, Hagins je zadržao veliki uticaj u krugovima alternativne medicine. Preminuo je 2014. godine.

Sa naučne strane, holesterol je lipid koji je neophodan za normalno funkcionisanje tela, učestvuje u izgradnji ćelijskih membrana, proizvodnji hormona i vitamina, kao i u sintezi žučnih kiselina. Veći deo holesterola (oko 80 odsto) sintetiše jetra, dok se manji deo unosi hranom. U krvi se prenosi pomoću lipoproteina, koji se dele na LDL („loš holesterol“), HDL („dobar holesterol“) i VLDL. Razlika između LDL i VLDL čestica je što LDL čestice u sebi nose holesterol, a VLDL nose trigliceride. Lekari u praksi koriste takozvani lipidni panel, koji meri ukupni holesterol, HDL, LDL i trigliceride, kako bi procenili metaboličko zdravlje.

Za razliku od Haginsovih tvrdnji, medicinski autoriteti poput Klinike Mejo (Mayo Clinic) i Američkog udruženja za srce (American Heart Association) ističu da ne postoji jedna „savršena“ vrednost holesterola. Normalni raspon za većinu odraslih je između 125 i 200 mg/dL. Haginsova brojka od 222 mg/dL spada u viši opseg i zapravo može ukazivati na povećani rizik od kardiovaskularnih bolesti. Visok LDL holesterol dovodi do ateroskleroze (stvaranja naslaga u arterijama) što povećava rizik od srčanog i moždanog udara.

***

„Što se lipidnih komponenti našeg organizma, tačnije krvi, tiče, u velikim studijama (Framingham, SCORE) je jasno dokazana njihova uloga u procesu ateroskleroze, a time i kardiovaskularnih bolesti (angina pektoris, infarkt, moždani udar)”, ističe za Istinomer redovna profesorka medicinske biohemije i statistike i šefica Katedre za medicinsku biohemiju Farmaceutskog fakulteta Univerziteta u Beogradu, dr sc. Jelena Kotur-Stevuljević.

Dr Kotur Stevuljević objašnjava da je, praćenjem čitavih porodica kroz nekoliko decenija i određivanjem koncentracija njihovih lipidnih parametara i beleženjem akutnih kardiovaskularnih događaja (infarkt, moždani udar), utvrđeno je da niže koncentracije proaterogenih lipidnih komponenti (ukupni holesterol, LDL-holesterol i trigliceridi), uz više koncentracije HDL-holesterola, predstavljaju zaštitu od ateroskleroze, odnosno da takve osobe (najčešće cele porodice) ne oboljevaju od akutnih kardiovaskularnih bolesti.

Posmatračke studije u pojedinim slučajevima mogu kratkotrajno zabeležiti da su ljudi sa višim vrednostima ukupnog holesterola ili HDL-a imali manju učestalost određenih tumora, međutim, takve nalaze uzrokuje fenomen obrnutog uzročnog smera – tumori u ranoj, još neotkrivenoj fazi mogu sniziti nivo lipida u krvi jer brzo troše lipide ili utiču na metabolizam jetre. Zbog toga, može izgledati da „nizak holesterol prethodi dijagnozi rama“, dok je u stvari obrnuto, visok holestrol neretko pojačava rizik od formiranja malignih tumora.

S druge strane, molekularne i eksperimentalne studije pokazuju da ćelije raka često pojačano koriste holesterol jer im je „potreban“ je za gradnju membrana, za signalizacione puteve smeštene u lipidnim strukturama. Putevi koji regulišu sintezu i preuzimanje holesterola se mogu aktivirati u tumorima, što znači da holesterol postaje resurs za rast tumora, a ne univerzalni zaštitni faktor.

Drugim rečima, odnos između nivoa holesterola i raka je složen i ni u kom slučaju ne podržava apsolutne tvrdnje koje je izneo Hagins.

I profesorka Kotur-Stevuljević za Istinomer ističe da, eksplicitni dokazi ili jasni stavovi o povezanosti holesterola i raka ne postoje, ali da preovlađujući stavovi na osnovu brojnih studija pokazuju da nema direktne veze između niskih koncentracija holesterola i razvoja kancera.

„Mi smo radili nekoliko studija kod pacijenata sa kancerom (različite vrste kancera pluća, kolorektalni kancer) i generalno ti pacijenti kod kojih je kancer već razvijen imaju niže koncentracije pre svega HDL-holesterola, pa i ukupnog i LDL-holesterola (ne kod svih grupa koje smo analizirali) i više koncentracije triglicerida, ali smatram da je to pre posledica, a ne uzrok kancerogeneze”, potvrđuje naša sagovornica.

Ona dodaje i da u našoj populaciji većina ljudi ima povišen holesterol i trigliceride, pa čak i oni koji su inače zdravi i kod kojih se još nije razvila bolest srca i krvnih sudova. Istovremeno, i stopa obolevanja od raka je visoka. Zbog toga, objašnjava profesorka, nije moguće pratiti našu populaciju i na osnovu tih podataka dokazati vezu između niskog holesterola i raka.

Analize učinka lekova za snižavanje holesterola (statina) dodatno komplikuju iznete tvrdnje. Većina velikih naučnih pregleda i meta-analiza ne pokazuje povećanje ukupne stope raka kod korisnika statina, dok pojedine studije sugerišu smanjenu mortalnost ili poboljšane ishode kod određenih tumora kod pacijenata na statinima. To znači da smanjenje holesterola nije jasno povezano sa povećanim rizikom od raka i da terapija za kardiovaskularni rizik ne deluje štetno u tom smislu. Takođe, statini imaju dodatne biohemijske efekte (antiinflamatorne) koji mogu uticati na ishod bolesti nezavisno od nivoa holesterola.

Profesorka Kotur Stevuljević objašnjava da upravo statini, lekovi protiv povišenih masnoća u krvi, ne samo da štite od srčanih i moždanih bolesti, već neka istraživanja pokazuju da mogu imati i antikancerogeni efekat. To je zato što smanjuju „loš” LDL holesterol koji podstiče zapaljenja i oštećenja, a istovremeno povećavaju „dobar” HDL holesterol koji ima zaštitna svojstva. Ona upozorava da širenje tvrdnji poput ove može da stvori nepotrebnu sumnju prema terapiji koja je dokazano korisna i bezbedna za srce i krvne sudove, a nema dokaza da povećava rizik od raka.

Dodaje i da nijedna krajnost nije dobra. Zbog toga je važno da se svako stanje procenjuje individualno, u dogovoru sa lekarom jer, nekome će biti dovoljna promena ishrane i načina života, a nekome će biti potrebni i lekovi. I kardiovaskularne bolesti i rak su složeni poremećaji na koje utiče više faktora, pa je teško dati jednostavan i konačan odgovor, zaključuje za Istinomer dr Jelena Kotur Stevuljević.