“Kalergijev plan” – teorija zavere o navodnom planu eliminacije bele rase
Na mrežama u regionu su se proširili navodi o postojanju “ideje o etničkom čišćenju autohtonog belog stanovništva Evrope”, koja je navodno opisana u knjizi iz 1925. godine “Praktični idealizam”, japansko-austrijskog političara Ričarda fon Kudenhov Kalergija.

- Reč je o teoriji zavere poznatoj pod nazivom “Kalergijev plan”, koja se zasniva na obmanjujućem tumačenju Kalergijevog rada. Nema dokaza da je japansko-austrijski političar zagovarao “ideju o etničkom čišćenju belog stanovništva Evrope”. Kalergi je podržavao ideju o ujedinjenom evropskom kontinentu i verovao da će evropska civilizacija “apsorbovati” druge kulture, a ne da će biti zamenjena njima. U njegovoj knjizi “Praktični idealizam”, Kalergi ne razmatra “plan za eliminaciju bele rase”, već govori o procesu rasne integracije i sugeriše da će ljudi daleke budućnosti biti mešane rase.
- Objave na mrežama ocenili smo kao netačne i teoriju zavere.
“Kalergijev plan etničkog čišćenja evrope od bele populacije. Ideja o etničkom čišćenju autohtonog belog stanovništva Evrope, koju navodno trenutno sprovode evropski vladari, nije nova. Naprotiv, ona potiče s početka prošlog veka, a izneo ju je izvesni Rihard fon Kaudenhove-Kalergi, poznata nekima kao ‘Kalergijev plan’… Kalergi je, navodno, promovisao ideju rasnog mešanja Evropljana s drugim rasama u cilju stvaranja mešane rase bez osećaja pripadnosti, kojom bi vladajuća elita mogla lako da upravlja. Kako je Kalergi, navodno, tvrdio, vladajuća elita bi bili Jevreji — jedina rasa za koju je, po njegovim rečima, smatrao da poseduje ‘duhovnu nadmoć’”, navodi se u objavama koje cirkulišu na Fejsbuku.
U pojedinim objavama pominje se da je i “invazija imigranata na Zapad” takođe “deo ‘Kalergijevog plana’”.
Posredi je teorija zavere poznata pod nazivom “Kalergijev plan”, koja se zasniva se na obmanjujućem tumačenju rada japansko-austrijskog političara i filozofa Ričarda fon Kudenhov Kalergija.
Kalergi je osnovao Panevropski pokret 1923. godine, s idejom stvaranja zajedničke evropske zajednice radi mira i saradnje posle Prvog svetskog rata. Podržavao je ideju o ujedinjenom evropskom kontinentu i verovao da će evropska civilizacija “apsorbovati” druge kulture, a ne da će biti zamenjena njima, navodi PolitiFact u analizi iste teme.
U njegovoj knjizi “Praktični idealizam”, Kalergi ne razmatra “plan za eliminaciju bele rase”, već govori o procesu rasne integracije i sugeriše da će ljudi daleke budućnosti biti mešane rase.
Prema rečima Martina Bonda, autora Kalergijeve biografije, “u svom radu o mešanju rasa, Kalergi je objektivno opisao aktuelne procese i sugerisao da će se, kako se različiti faktori globalizacije budu intenzivirali, ovaj proces nastaviti u budućnosti”. Bond je, kako navodi PolitiFact, objasnio da je to “opis događaja, a ne neka vrsta instrukcije”, i ocenio da je reč o “pogrešnom tumačenju njegovih radova”. Kalergijevi spisi pokazuju da je želeo da ojača Evropu i da je verovao da samo ujedinjeni kontinent može da se takmiči sa SAD i Sovjetskim Savezom.
Portal MythDetector piše da je Kalergi zbog svojih liberalnih stavova, postao meta napada Hitlerove stranke. Nacisti su tvrdili da je Kalergijeva vizija bila “masonski plan” i da je “ciljao na porobljavanje Evrope”.
Prema istoričarima Rolandu Klarku i Nikolausu Hagenu, teorija zavere o “Kalergijevom planu” nastala je u nacističkoj Nemačkoj. U novembru 1940. godine, novine nacističke partije optužile su Kalergija da “sanja o stvaranju sveta evroazijsko-crnog naroda, kojim bi vladali Jevreji”. Klark i Nikolaus ističu da su takve tvrdnje bile “mešavina pogrešnog tumačenja i izmišljanja Kalergijevog rada”. Druge nacističke novine optužile su ga da “ima veze sa Jevrejima i slobodnim zidarima”.
Ideja je ostala popularna uprkos nedostatku dokaza.
Kada je Džon Stjuart Agnju, desničarski britanski političar i bivši poslanik Evropskog parlamenta, uputio pitanje Evropskoj komisiji 2019. godine o “Kalergijevom planu”, komisija je odgovorila da “nije upoznata ni sa kakvim ‘planom’” i ukazala na svoju migracionu politiku, koja je više puta ažurirana tokom poslednje decenije, piše PolitiFact.



