Fajzerov dokument ne potvrđuje „eksploziju” bolesti i pobačaja nakon vakcinacije

Dokument koji se deli na mrežama ne dokazuje da je vakcina izazvala rak, neplodnost, spontane pobačaje ili druge bolesti navedene u objavi.
Ilustracija; Foto: Canva
  • Viralna tvrnja poziva se na stvarni dokument objavljen tokom regulatornog procesa za vakcinu BNT162b2. 
  • Dokument predstavlja pregled prijavljenih događaja nakon vakcinacije, ali ne i potvrđene posledice vakcine. 
  • Fajzer u samom dokumentu navodi da sistemi spontanog prijavljivanja služe za detekciju bezbednosnih signala, a ne za dokazivanje uzročnosti. 
  • Procenti sa slike, poput „487 odsto porasta raka dojke” ili „350 odsto porasta muške neplodnosti”, nisu zaključci iz izveštaja kompanije Fajzer, već naknadne interpretacije koje nemaju epidemiološku vrednost.
  • Prijava neželjenog događaja ne znači da je vakcina izazvala taj događaj.
  • Objave ocenjujemo kao netačne.

Na društvenim mrežama na našem govornom području proširila se objava u kojoj se tvrdi da „interni Fajzerov izveštaj“ pokazuje, između ostalog, 487 odsto porast raka dojke, 350 odsto porast muške neplodnosti i 279 odsto porast spontanih pobačaja, navodno nakon primene vakcine protiv kovida 19, uz tvrdnju da je reč o podacima koje kompanija navodno ne želi da javnost vidi.

Tvrdnja sa viralne slike oslanja se na dokument pod nazivom „5.3.6 Cumulative Analysis of Post-authorization Adverse Event Reports of PF-07302048 (BNT162b2)”, koji je Fajzer pripremio 2021. godine za potrebe regulatornog postupka odobravanja vakcine protiv kovida 19. Dokument je kasnije postao dostupan javnosti kroz Zakon o slobodi informacija (FOIA – Freedom of Information Act) procedure i sudske postupke u SAD-u.

Činjenica da je dokument autentičan koristi se u antivakcinalnim narativima kao argument da „farmaceutske kompanije priznaju istinu”. Međutim, sadržaj dokumenta se u značajnoj meri pogrešno interpretira jer se svi prijavljeni zdravstveni događaji nakon vakcinacije predstavljaju kao posledice vakcine. Fajzerov dokument to ne tvrdi.

Taj dokument je deo standardnog sistema farmakovigilance – mehanizma kojim se nakon puštanja leka ili vakcine u promet prikupljaju prijave svih zdravstvenih problema koji se dogode nakon primene proizvoda. To ne znači da je proizvod izazvao prijavljeni događaj.

U samom dokumentu navodi se da spontani sistemi prijavljivanja imaju ograničenja i da se koriste za „detekciju signala”, odnosno identifikovanje potencijalnih obrazaca koji zatim zahtevaju dodatna istraživanja. Drugim rečima, činjenica da je neko prijavio određeni simptom nakon vakcinacije nije dokaz da ga je vakcina izazvala.

Tokom masovne vakcinacije milona ljudi očekivano je da će određeni broj vakcinisanih osoba u međuvremenu dobiti rak, doživeti infarkt, spontani pobačaj ili razviti neurološke bolesti – nezavisno od vakcinacije. Bez poređenja sa baznim stopama tih bolesti u opštoj populaciji ne može se utvrditi da li postoji stvarni porast.

Takođe, sistemi spontanog prijavljivanja podstiču prijavu svih događaja koji se dese nakon vakcinacije, čak i kada uzročna povezanost nije utvrđena, što je posebno bilo izraženo tokom prvih meseci vakcinacije protiv kovida-19, kada su regulatorne agencije insistirale na intenzivnom nadzoru bezbednosti.

Osim toga, jedna prijava može sadržati više simptoma i dijagnoza, što dodatno otežava izvlačenje zaključaka iz sirovih brojeva.