Monetarni udar

Fali novi Ćosić Dobrica, ili bi mogao Vitezović Milovan, da sroči nešto nezaboravno: ono što u katastru izgubi, to Srbija u jeziku nadoknadi i nadmaši.
Um caruje, snaga klade valja! Pod ovim sloganom provela su najdivnija stvorenja proteklu radnu nedelju, prva carica bila je Brnabić Ana, koja je razvijajući dijalektički svoje govorničke sposobnosti dosegla razinu stilskih figura, što je veliki napredak za osobu koja mi je na početku svoje vrtoglave karijere zvučala kao zaštićeni svedok, kao neko ko ne veruje ni sam u svoje sećanje i ko se pita je li uopšte trebalo da svedoči, premijerka je u politiku zakoračila kao početnica, kao kad bi neplivač iz čuna skočio odeven u dunavski vir, ali tabula rasa se ubrzo sama ukrasila pismenima iz imperatorove jezičke riznice, uznapredovala je toliko da jednostavno ode u pozorište i posle predstave ima u svojoj ekipi slavnu osobu čije stvaralačke sposobnosti dosad nisu bile na raspolaganju nijednoj prethodnoj vladi, o ljudima sa kojima joj je u opisu radnog mesta da pregovara, kazala je da su došli pravo iz šume, što je izraslo u skandal meseca, ali šta ako je pitomica anglosaksonskih koledža to rekla: nisu li predstavnici lažne države izišli iz prave šume?! Po svoj prilici jesu, ali zar nisu dvojica naših najviših dužnosnika, Alek i Ivica, slali druge u šumu i u rov, gde su im iz Srbije slali džebanu, provijant, bolničare, hirurge i bodrili ih da osvoje i sačuvaju Karlobag radi pripajanja Matici?! 

Mentor je ubrzo razjasnio da šumsko poreklo njegova štićenica pripisuje samo rukovodstvu, a nipošto ne albanskom narodu, zoološkinja je ukorila i Evropsku uniju što ju, kao ženu, dovodi za sto oko kojeg su nasuprot nje gorski carevi, prvi put sam čuo da se premijerka poziva na pripadnost polu koji je u doba pre političke korektnosti bio nazivan nežnijim ili slabijim, prvi put je javno potužila što nije bila pod džentlmenskom i viteškom zaštitom plemića poteklih iz najuglednijih evropskih dvoraca, uglavnom, časna gospa nije htela da povuče svoju metaforu, dopala joj se i nije joj se od te slike rastajalo, kao što mlad novinar pati kad mu urednik preškraba njegovu najuspeliju dosetku.
Um je carovao i kad nam je prispeo izveštaj iz porodice u koju smo lakomisleno ushteli da budemo primljeni, u silnom omalovažavanju svega što je u toj đačkoj knjižici pisalo, ne znam više šta je rekao sam vladar, a šta njegova desna ruka, mislim da je ruka htela da pukne od smeha, a da vrhovno biće nije udostojilo poslanicu čitanja, predsednik je u Nedelji borbe protiv EU i SAD kazao da ništa gluplje od toga nije u životu pročitao, to je omiljeni kliše našeg vođe, ništa gluplje nije čuo, to je bilo da li povodom Savamale ili nečijeg nazovi doktorata, sad pa ništa gluplje nije pročitao, ispada da predsednik čita i sluša pretežno gluposti, pa onda s vremena na vreme obznani šta se pokazalo najglupavijim u njegovoj lektiri, od Zmajevih pesama vraćenih nakon trideset godina u ralje ajkule, pa da najnovijih epistola iz mrskog Brisela ili iz američke ambasade.
Singing addict Dačić Ivica se u nedelji prkošenja Zapadu oslonio na snagu pisane reči, apoen od čsto dolara ukrasio je svojim rukopisom, Kosovo je Srbija, Dačić Ivica, s.r. zamysel da se Sveta zemlja povrati šaraboćkanjem po novčanicama izrađenim u neprijateljskim državama potiče od jednoga gostioničara, ali je, eto, prihvaćen i od osobe koju plaćamo da bude ljubazna sa celim čovečanstvom, ma koliko potonje bilo nedostojno nas Soraba. Kosovo je dosad živovalo u preambuli našeg Ustava odakle je prkosilo stvarnosti, sad će inat da tera sa silesije novčanica, jer je šef diplomatije oran da išara novčanice sviju zemalja koje su priznale Kosovo, a ako neka od njih priznanje povuče, i g. Dačić s.r. povući će s.r. svoju cenjenu signaturu i svoj poklič. Deklarativno je za nas uvek iznad stvarnog, barem onoliko koliko je nebeski narod iznad naroda prikovanih za kopno, a ponekad i za šumu.
NAJNOVIJI RETROVIZOR LJUBOMIRA ŽIVKOVA SLUŠAJTE NA ISTINOMER PODCASTU
Američka ambasada našla se pogođenom pa je Dačića besplatno podsetila na savet Bendžamina Frenklina da treba biti u ratu sa vlastitim porocima, a u miru sa susedima, posavetovani međutim drži sve maksime Bena Frenklina u malom prstu, pa je odatle eskpresno odabrao jednu koja veli da će onaj ko ima strpljenja na kraju dočekati ono za čim žudi, izgleda da ima i na engleskom “trpen – spasen”, a mogao je šef naše kakva je da je diplomatije da prepiše i misao našeg Vojvode Putnika koja prekriva časno zdanje našeg nesrećnog Generalštaba: “Ko sme, taj može! Ko ne zna strah, taj ide napred!” Ovo stoji na izbomardovanoj zgradi kao preteća poruka dušmanima da smemo i možemo – da smemo i da možemo – šta?! 
Pa da ne opravimo ruševinu dvadeset godina, to smemo i to možemo. Ne znamo za strah, i idemo kuražno – kuda?! Prolazimo dostojanstveno pored unakažene zgrade na kojoj je svoje učiteljske oči odmorio i osuđeni Toni Bler, kome sada preti doživotna robija u Srbiji, a koji je ljubazno podučio našeg tada još neiskusnog premijera kako se pravi karijera! 
*
Ivica Dačić / Foto: Fonet, Ognjen Stevanović

Um predsednikov carovao je i kad su iz Bulevara kneza Aleksandra Karađorđevića 92 prema našem istaknutom krasnopiscu Dačić Ivici počele da se valjaju klade od američkih sekvoja, predsednik je kazao da američka ambasada mora u svakoj čorbi da bude začin, nije rekao mirođija, ovo je predsednikov omaž ruskim formalistima, ovo je njegovo lično ostranenie, oneobičavanje, a cijeli tjedan je tjedan nadmoći duha nad materijom i silom, fali novi Ćosić Dobrica, ili bi mogao Vitezović Milovan, da sroči nešto nezaboravno: ono što u katastru izgubi, to Srbija u jeziku nadoknadi i nadmaši. Znajte da vas možemo vratiti u šumu, odakle i potičete, o, šumski ljudi, i vi, nešumski ljudi, koji valjate klade iz vašeg nepreglednog vrta, ne hvatajte se u koštac sa nama oko toga kakav je amanet vašeg Frenklina, jer dospevate baš na naš teren, gde znanje caruje, vi, sasušena zrnca egzotičnog bilja, uskačete u našu kipuću čorbu čiji je recept stariji od najstarijeg broda kolonijalnih sila, predsednik vam je rekao da ste za njega Biberče, a tako vas samim tim vidi i naša premijerka, pa niste vi Ambasada Rusije, u koju je naša tada jezički još neusavršena premijerka otrčala da Njegovoj ekselenciji podastre izvorni snimak razgovora na koji je mili Kremlj ne baš mrko, ali začuđeno bio pogledao!